Volimo mi kazalište, ali duša ne plaća stanarinu, rekao je još Charles Bukowski, a nama to govori mladi hrvatski glumac Ognjen Milovanović koji je Akademiju završio prije dvije godine i kao mnogi u svojoj generaciji, nema stalni angažman. Dosad je radio kao vanjski, honorarni suradnik.
Restriktivne mjere uvedene zbog globalne pandemije koronavirusa zatvorile su vrata kazalištu, a glumcima uskratile “daske koje život znače”, ovaj put ne samo figurativno. Ostali su, naime, bez ikakvih primanja. Mnogi su bili prisiljeni otkazati zagrebačke podstanarske stanove, vratiti se roditeljima, nakratko napustiti snove o slavi i pozornici.
Ognjena je iz njegova podstanarstva izbacio razorni potres koji je krajem ožujka pogodio Zagreb.
- Šteta nije toliko velika, ali prepao sam se. Palo mi je napamet da bi nas nakon potresa mogli potpuno zatvoriti. U obiteljskoj kući u Bjelovaru, gdje sam se vratio, barem imam dvorište kojim mogu prošetati - objašnjava nam mladi glumac kojeg smo imali priliku gledati u hit-predstavi “Čini barona Tamburlana” u režiji Kreše Dolenčića, u HNK Varaždin. Ta je predstava nedavno prikazana u “Kazalištu u kući” Jutarnjeg lista, nominirana i za Zlatni Studio. Mladi bjelovarski glumac zbog korone je, poput svih nas, gotovo dva mjeseca proveo zatvoren u kući, no nije bio besposlen.
- Radio sam mnogo na sebi, educirao se, vježbao. Doznali smo da će se na ljeto ipak raditi, kazalište će imati probe, a vjerujem da će se održati i Histrionsko ljeto na kojem sam angažiran. Pripadam onoj trećoj klasi slobodnih umjetnika, koji ne ostvaruju gotovo nikakva prava. Ipak, spominje se da bismo i mi mogli dobiti nekakve potpore, ali zasad o tome ne znam ništa konkretno - otkriva nam Ognjen. Kroz smijeh, ali ne posve u šali, govori nam da je neko vrijeme razmišljao o alternativnim poslovima.
Ognjen Milovanović, Nada Abrus i Željko Duvnjak
- Rad mi nije nepoznanica, ako nastavi li se ovo, razmišljam o tome da počnem voziti za Glovo ili Uber, novac nam je svima potreban - kaže simpatični mladić.
Okućnica
On je u korpusu bjelovarskih samostalnih umjetnika koji su zbog korone izgubili mogućnost bavljenja (i življenja od) umjetnosti. Stoga su, na inicijativu Irme Anušić i Mladena Medaka Gage, pokrenuli projekt “After korona festivala”, koji će nas, jednom kad pozornice konačno prorade, uveseljavati različitim kulturnim priredbama.
Među onima koji su također napustili Zagreb kad su kazališta bila zatvorena je i talentirani Paško Vukasović, koji je otišao u rodna Kaštela.
- Uskoro se vraćam u Zagreb. Srećom, nešto sam uštedio, a i vratio sam se kući k roditeljima, tako da nisam kruha gladan, ali ova situacija nikome nije povoljna. Srećom, nešto sam i uštedio. Otkazani su nam svi angažmani. Posebno je teško samostalnim umjetnicima. Nitko ne zna koliko će ovo trajati. Vrijeme sam iskoristio kako bih napravio stvari koje nisam radio godinama. Uređujemo okućnicu, bojim, pilim i kosim, svaki dan sam u akciji - otkriva nam Paško.
As radi na scenariju
Mladi glumački as iz Kaštel Gomilice prošle je godine ostvario mnogo zapaženih uloga, bilo u ZKM-u gdje je, slažu se kritičari, bio uvjerljiv psihopat i seksualni manijak u predstavi “Tri X i ja”, u “Horor diptihu” varaždinskog HNK s Marinkom Prgom ili u “Orašaru” zagrebačkog Kazališta Trešnja, gdje je igrao Mišjeg kralja. Kaže nam kako mu je najviše žao što je stao njegov projekt “Boom teatra” koji je u Zvjezdarnici prošle godine imao prvu premijeru.
- Svi termini su nam bili rasprodani, a onda se dogodila korona koju nismo mogli predvidjeti - govori nam Paško.
Sada se konačni vraća na kazališnu pozornicu, a prvo će u “Trešnju”, gdje ga čeka predstava.
Kaže kako, osim što radi na okućnici, vrijeme napokon troši na jednu svoju dugo sanjanu ideju.
Matino Antunović
- Radim na scenariju televizijskog filma koji mi je već dulje u glavi. Ne bih otkrivao detalje jer ni sam nisam siguran kako će se sve razviti, ali riječ je o crnohumornim horizontima života u Dalmaciji. Mnoge od priča koje se u scenariju pojavljuju istinite su, odnosno, dolaze iz moje prošlosti - otkriva nam Paško.
Makarski glumac, 28-godišnji Matino Antunović, odvažno je ostao u Zagrebu, iako su mu otkazani svi angažmani. Matina smo imali priliku vidjeti u “Kabanici” HNK Zadar, ali i u drugim kvalitetnim projektima. Priznaje da ni njemu financijska situacija, s obzirom da nema stalan posao, nije bajna.
Živim od ušteđevine. Inače nisam štedljiva osoba, upravo suprotno (smijeh). Ali prije ovoga svega počeo sam štedjeti, kao da sam nešto predosjećao. Iz Makarske sam i povratak kući nije mi opcija jer ne znam što bih tamo mogao raditi. Samo se nadam da će sve dobro proći - iskreno će Matino. Kaže da je u ovoj besposlenoj situaciji ipak uspio “ubosti” jedan “fuš” - od kuće je snimio reklamu za jednu poznatu pivovaru.
- Trebala je ovo biti moja najbolja sezona. Čak sam ugovarao i jedan nastup u Londonu, koji je sada krajnje neizgledan, a ne bih ni sam htio ići tamo. ‘Muževi i žene’, predstava koju sam radio s Istarskim narodnim kazalištem, trebala je gostovati u Varaždinu.... Baš mi je sve krenulo, a onda se dogodila pandemija. Očekivao sam da ću zaraditi dovoljno do kraja sezone, ali od toga ništa - rekao nam Matino.
Smije se kad ga pitamo kako onda provodi tjedne u kojima uglavnom boravi kući.
- Moram priznati da nisam od onih koje je u ovo vrijeme ‘udarila’ kreativa. Ne pišem, ne vježbam, zapravo ne radim ništa. Uglavnom gledam serije i već se pomalo umaram od odmora - govori.
Nije, kaže, naučio niti jednu novu vještinu, jezik, čitao knjige, trenirao...
- Nisam ni dubio na glavi (smijeh). Ali pogledao sam sve serije na Netflixu - kaže.
Mlada Varaždinka Sara Ipša, članica umjetničkog kolektiva Gllugl, također je među mladim glumcima koji su u krajnje nepovoljnoj situaciji. Otkazano joj je, govori nam, osam aktivnih projekata u različitim hrvatskim kazalištima, od karlovačkog Zorin doma do Siska te varaždinskog HNK. Darovita glumica koja se obrazovala u Osijeku i u Rumunjskoj imala je brojne međunarodne projekte, osobito ljeti, koji su sada krajnje upitni s obzirom da nije jasno hoće li se moći putovati i raditi bez ograničenja.
Sara Ipša
Trudna glumica
Teško je i nadam se da će se stanje popraviti uskoro. Financijska situacija nije dobra, ali imamo veliku pomoć od obitelji i rodbine, koji su tu uz nas, ponajprije psihološki i moralno, što nam je u ovom trenutku najvažnije - kaže nam Sara koja je namjeravala raditi barem do lipnja, a potom malo zastati, jer upravo očekuje prinovu. Ipak, ovih dana počela je s virtualnim probama HNK-ove predstave “Lica u izolaciji”, nada se da će se uspjeti održati prije nego što “postanem previše okrugla” (smijeh).
Svi s kojima smo razgovarali kažu da je država donijela krajnje nejasne mjere kad je riječ o umjetnicima i glumcima. Nitko ne zna tko će točno dobiti novac državnih potpora, kad će moći ponovno krenuti s predstavama i zarađivati (s obzirom na zasad uvedeno pravilo od maksimalno 40 osoba, zbog čega se kazalištima ne isplati otvarati dvorane), kako preživjeti... Ali, svi su suglasni, preživjeli smo i gore.