Akademija dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu u suradnji sa Zagrebačkim kazalištem mladih ugostit će u subotu 17. lipnja u 12 sati u dvorani "Miško Polanec" uglednog američkog redatelja Roberta Wilsona. Jedan je od najvećih kazališnih i vizualnih umjetnika današnjice koji je svojim grandioznim kazališnim produkcijama, koreografijama, dizajnom, zvukovnošću i slikarstvom značajno uzdrmao ustaljene koncepte suvremenih izvedbenih umjetnosti te time uvelike utjecao na pomicanje promatračeva perceptivnog uporišta iz prostora naučene očitosti.
Ususret razgovoru s velikim kazališnim umjetnikom Robertom Wilsonom u Zagrebačkom kazalištu mladih, a koji imam čast povesti, zamolio sam gospodina Wilsona da nam da mali "teaser" onoga što ćemo probati otvoriti na tom druženju.
Razgovarat ćemo o konceptu svjetlosti, gubitku sjaja, jeziku, eksperimentu i eksperimentalnim spektaklima, o bezinteresnom teatru, instalacijama i pokretu kao ključnom elementu njegova opusa te tišini kao motivu i posljedici u teatru. O Gertrude Stein, Tomu Waitsu, Lady Gagi, Marini Abramović i drugim zanimljivim umjetnicima s kojima je sukreirao svoj osebujni umjetnički univerzum.S obzirom na umjetničku praksu koja je svoje izraze našla u različitim medijima, zanimalo me je kako retrospektivno gleda na svoje interese u umjetnosti.
- Zanimaju me sve umjetnosti. I uvijek su me zanimale. Volim vidjeti radove u kojima umjetnik radi sa svim komponentama: zvukom, svjetlom, arhitekturom, pokretom i slikom. Zanima me što umjetnici rade na globalnoj razini kako bi vidjeli slaže li se ‘to‘ ili ne slaže, i kako - racionalno pojašnjava ovaj umjetnik, čiji je dolazak u Hrvatsku motivirala dugogodišnja prijateljica i suradnica, operna diva koja također ovu subotu ima svoj oproštajni nastup u "Pikovoj dami" riječkog HNK.
S obzirom na to da je jedna od njegovih citiranijih misli bila ta da je naš um - tek mišić, pitam ga kako se danas osvrće na tu ideju - tezu.
- Učimo radeći, hodajući i padajući. Tako, um je mišić - duhovito pojašnjava.
Njegovo je kazalište u kritičarskim očima doživljavalo različite interpretacije, a nerijetko je bilo opisivano i kao "sporo".
- Ne smatram svoje kazalište sporim. Sporo je tek mentalni koncept. Mislim da, ako malo razmislimo o vremenu, milijuni brzina i ubrzavanja događaju se istovremeno - govori Wilson i dodaje:
- Mir bolje razumijemo tek u oku oluje kaosa koji nas okružuje.
Kao autor, nerijetko je sugerirao kako se njegov teatar valja čitati i doživljavati, a jedna od sugestija je bila i ta da je njegovo kazalište kao poezija, pa ga na tom tragu pitam kako valja čitati tu poeziju, s obzirom na ideologiju osjećanja koja sugerira da su osjećaji "nepogrešiv izvor" informiranja i spoznavanja. Wilson rezolutno odgovara:
- Osjećaj je nešto što doživljavamo, a način na koji nešto doživljavamo proizlazi iz našeg načina razmišljanja.
Njegovi realni sugovornici na temu njegova rada i novih proizvodnji umjetničkih djela njegovi su najbliži suradnici.
- Da, mi smo tim i radimo kao jedan - potvrđuje.
O vječnoj temi ljubavi također je mnogo govorio, tako je jednom prilikom rekao da se zapravo nikada nije dogodila velika romansa u njegovu životu, osim one s umjetnošću.
- Tako je, moj život je moj posao, a to je, čini se, ona prava romansa.
Wilsonovi fantastični scenski radovi, estetski upečatljivi i emocionalno nabijeni, na nekonvencionalan način integriraju najrazličitije umjetničke medije uključujući ples, pokret, rasvjetu, skulpturu, glazbu i tekst te dovode jezik i sliku u potpuno novi odnos.
Mnogi od tih radova koji fasciniraju publiku diljem svijeta rezultat su bliskih veza i profesionalnih suradnji ostvarenih s iznimnim umjetnicima poput Heinera Müllera, Toma Waitsa, Susan Sontag, Laurie Anderson, Williama Burroughsa, Loua Reeda, Jessye Norman ili Anne Calvi.
Raznoliko područje njegova umjetničkog interesa čine i crteži, slike i skulpture predstavljeni u stotinama samostalnih i skupnih izlaganja. Mnoga njegova umjetnička djela dijelom su raznih privatnih zbirki i muzeja diljem svijeta.
Robert Wilson dobitnik je značajnih priznanja i nagrada, među kojima se ističu: nominacija za Pulitzerovu nagradu, dvije nagrade Premio Ubu, Zlatni lav Venecijanskog bijenala i nagrada Olivier. Član je Američke akademije umjetnosti i književnosti, kao i Njemačke akademije umjetnosti, a dobitnik je i osam počasnih doktorata.
Francuska ga 2003. proglašava zapovjednikom Reda umjetnosti (Commandeur des Ordre des Arts et des Lettres), a 2014. godine časnikom Legije časti. Iste godine Njemačka mu dodjeljuje Časnički križ Reda za zasluge.
Wilson je osnivač i umjetnički direktor The Watermill Centra, u Water Millu na Long Islandu (New York), jedinstvenog laboratorija s mnogim rezidencijalnim programima za mlade umjetnike i umjetnike u usponu. q