Nacionalni prvak zagrebačkog HNK Siniša Popović od siječnja ide u službenu glumačku penziju, što, naravno, ne znači da više glumiti neće. Glumac koji je samo u HNK odigrao 50-ak uloga na pozornici - kad se pribroje angažmani po festivalima i privatnim kazalištima, moguće je riječ i o stotinjak uloga, plus šezdesetak uloga na televiziji i u filmu - u HNK je počeo igrati 1985. godine kada se pojavio u Koru mladića u “Antigoni” u Kunčevićevoj režiji.
Radni odnos u HNK započeo je 1989. godine ulogama u “Zajedničkoj kupki” Ranka Marinkovića, a završava ga ulogom u “Pustolovu pred vratima” Milana Begovića koji igra u režiji Helene Petković. Pored Siniše Popovića u predstavi igraju Silvio Vovk, Daria Lorenci Flatz, Goran Grgić, Ivana Boban, Ana Begić Tahiri, Siniša Popović, Tesa Litvan, Marin Stević, Filip Vidović, Dušan Bućan i Ivan Colarić.
“Pustolov” je logičan kraj razdoblja službenog angažmana za nacionalnog prvaka koji je za života prijateljevao s Rankom Marinkovića te se pojavljivao u ekranizacijama i uprizorenjima kanonskog književnika, od Vrdoljakove serije “Karneval, anđeo i prah”, preko uloge u prvom scenskom životu romana “Never more” u produkciji teatra Špire Guberine, do Don Zane u “Gloriji” u izvedbi šibenskog teatra. U karijeri i Silberbrandt u Krležinim “Gospodi Glembajevima” te Urban u “Ledi”, kad je riječ o Begoviću, susreo se s njegovim mediteranskim u rukopisu, pa i njegovim romanom “Giga Barićeva” i dramom “Bez trećega” koja je sljednica trotomnog romana, igrajući Marka Barića, no nikad s modernističkim, čuvenim “Pustolovom”.
Popovićev odnos prema Begoviću je, naravno, bitno drugačiji od onog kojeg je imao prema Marinkoviću, jer je Begović umro deset godina prije Popovićeva rođenja.
- Milana Begovića poznajem samo preko njegovih važnijih djela, najviše preko “Amerikanske jahte u splitskoj luci” u kojoj sam igrao u produkciji HNK i s njom proputovao Ameriku, Kanadu, Australiju i Afriku, zatim “Bez trećega” i “Gige Barićeve”, u čijim sam inačicama i izvedenicama također glumio, dok “Pustolova” prvi put radim. Teško mi se stoga odrediti prema pitanju kakav je moj odnos prema Milanu Begoviću kao piscu jer je moj rad na njegovom, prema općem mišljenju, teatarski najintrigantnijem djelu - “Pustolov pred vratima” još u procesu nastajanja, a ta tragikomedija je prema svojoj formi i na samoj praizvedbi od koje nas dijeli gotovo punih sto godina morala biti priličan izazov i za njenog prvog redatelja Branka Gavellu- govori glumac.
Tragikomedija u devet slika praizvedena je 1926. godine u režiji Branka Gavelle i s Vikom Podgorski, Ivo Raićem, Josipom Papićem, Franjom Stošekom i Ninom Vavrom, te je kasnije igrala u Brnu, Rimu, Beču, Beregenu, Sofiji, Oslu, Pragu pa i Rimu.
- Prilično siguran kako obzirom na današnji položaj kulture u našem društvu protagonisti ove naše postave ne mogu ni u bunilu očekivati ugled kakav su uživali Podgorska, Vavra i Raić, a više sam nego siguran da nećemo gostovati ni u jednom od spomenutih gradova u kojima je prije stotinu godina gostovao isti, tada praizvedeni naslov. Na neki isto tragikomični način možda to možemo smatrati prednošću jer smo, kažu tako, dio Europe bez granica – ciničan je Popović.
Njegova posljednja uloga na ekranu je Tadija iz serije “Metropolitanci”...
- Planovi za nova snimanja uvijek postoje, čak i neka obećanja i dogovori, ali iz višegodišnjeg iskustva ne mogu reći snimam li uistinu nešto novo, dok ne potpišem ugovor i dok ne dobijem dispoziciju za idući tjedan. S obzirom na to da još ništa nisam potpisao niti imam dispoziciju čini se da za sada ništa novo ne snimam – kaže.
U životu se mnogo naigrao muževa, prosaca i ljubavnika, a njegove partnerice bile su neke od najvećih diva glumišta kao što su Neva Rošić, Ena Begović, Mira Furlan, Alma Prica, Anja Šovagović...
Kad je 1987. služio vojsku u Puli, bio je legenda u kasarni, zato što je osobno poznavao Miru Furlan koja je u kasnom socijalizmu bila pojam seksepila, san usamljenih vojnika i ročnika.
Mnogo kasnije, Popović je jednom izjavio da je jedva dočekao da uđe u zrelije godine u kojima je konačno počeo dobivati više punokrvnijih, složenih rola, kakve je, primjerice, u posljednjem desetljeću ostvario u “Ljudima od voska” Mate Matišića, “ “Tri zime” Tene Štivičić, u Eshilovoj “Orestiji” gdje je bio Agamemnon, u “Don Juanu”, igrajući razumnog oca serijskog švalera, pa i u više novijih dramskih serija.
- Složenih uloga, kako ih vi nazivate, odigrao sam zaista zavidan broj pa bi bilo nezahvalno reći da se moja želja za njima nije realizirala, a što se uloga ljubavnika tiče, evo i ovih zadnjih nekoliko dana pred odlazak u mirovinu igram neku vrst ljubavnika kako u “Pustolovu pred vratima” tako i u “Zagubljenom paru”. Što da vam kažem, čini se da sam prilično složen u ulozi ljubavnika. Možda bi o tome imale što za reći neke moje bivše – rekao je na kraju glumac, Splićanin rođenjem, no Hvaranin i Šibenčanin podrijetlom. o