Već se u predvečerju tog 9. srpnja na dubrovačkim ulicama odnosno autobusnim stajalištima dalo naslutiti da je koncentracija kulture u zraku vrlo visoka. Bilo je moguće sresti glazbenike s instrumentima koji su čekali autobusne linije koje voze prema Gradu kako bi sudjelovali, ne na bilo kakvoj, nego na generalnoj probi svečanog otvaranja 73. Dubrovačkih ljetnih igara. Kiša koji je donio petak dovela je do pada temperature mora, ali i pada temperature pa je ljetna žega zamijenjena vrlo ugodnom svježinom. No, nije pala samo temperatura, pale su maske, pale su covid-potvrde, pale su sve epidemiološke mjere pa su Dubrovčani bez ikakvih ograničenja zauzeli tribine raspoređene oko crkve sv. Vlaha kako bi mogli pratiti što je redateljica ceremonije, Aida Bukvić, koja zajedno s dramaturginjom Marijanom Fumić potpisuje i scenarij, pripremila.
U ceremoniji pod ravnanjem maestra Ivana Huta nastupa sopranistica Kristina Kolar, Dubrovački simfonijski orkestar, Akademski zbor Pro Musica, Zbor Libertas, Dubrovački komorni zbor te Zbor Blasius. Tijekom ‘generalne‘ nisu stigli svi, ali se ponovno osjetila snaga glasova.
Što se tiče glumačkog dijela, Festivalskom dramskom ansamblu pridružili su se studenti završne godine glume Akademije dramske umjetnosti u Zagrebu, kao i Folklorni ansambl Linđo. Umjesto kneza, Gundulićeve stihove Himne slobodi deklamirale su ukrajinske glumice Oleksandra Barstok i Maria Shtofa.
Jedan od sudionika ceremonije dubrovački glumac Frano Mašković sretan je ponovno vidjeti pune tribine.
- Publika je sastavni dio bilo koje predstave, a tijekom pandemije se događalo da smo igrali ispred 20, 40 pa 50 ljudi, mislili smo da se publika neće vratiti, ali raduje me ovaj veliki interes, raduju me čak i reakcije iz publike jer znaš da je ljudima stalo. Kad nešto ‘može‘ i ‘ne mora‘, kad je ‘mlako‘, kad je mlaki aplauz boli ih briga, ali nas koji se bavimo kazalištem jako je briga oko svega čime se bavimo i onda ti je drago vidjeti reakciju. Predivno! U svom rodnom gradu otvarati Ljetne igre, to je dječji san koji se meni ostvaruje, evo, zadnjih 20 godina i svaki put je isto, svaki put te Himna slobodi naježi... Kakav god da je tekst, kakva god da je režija, mislim da svi mi zapravo čekamo tu zadnju točku, Himnu slobodi, koju su predivno izgovorile ove dvije mlade Ukrajinke, moje kolegice. Na probi smo se rasplakali i naježili, potom smo se na prvoj generalnoj probi naježili, lijepo je, veli glumac.
Otkrio je i reakcije njegovih kolegica s istoka Europe. - Najprije, one su presretne da uopće mogu sudjelovati na bilo kojem festivalu dok se u njihovoj zemlji događa ovo što se događa. Mi imamo to iskustvo iz 1991., Ljetne igre se nisu ugasile ni te godine, iz skloništa sam s majkom išao gledati neke koncerte. Orlando je kao i sad, doduše, nije bio u željezu, bio je u drvu zaštićen, ali je bilo nešto što te je tjeralo da pođeš pogledati nešto što će te napuniti, što će biti lijepo i mislim da je lijepo biti nekakav Prometej i donijeti svjetlo - slikovito će Mašković.
Posljednjih godina posebno je u fokusu javnosti jer je ‘prvi dubrovački Hamlet‘. Naime, 2019. povodom jubilarnih, 70. Dubrovačkih ljetnih igara, na tvrđavi Lovrjenac premijerno je izvedena Shakespeareova tragedija u režiji Paola Magellija. Virus koji je krenuo iz Wuhana "Hamletu" je pomrsio planove pa su izostale reprize 2020., ali se vratio 2021. te se i ove godine vraća na ‘dubrovački Elsinore‘.
- Strašno sam zahvalan jer mi je dopušteno da preispitam i korigiram neke stvari, da se na nekim malo više zamislim, da neke opet izguštam koje su bile dobre... Negdje sam pročitao: kazalište stvarno jest kao nekakva ‘stara maslina‘, neka ‘dobra majka‘ koja ti daje priliku i da pogriješiš i da ideš naprijed. Ne govorim da smo pogriješili, ali govorim da bi bilo dobro opet neke stvari preispitati. A, film je nekako ‘maćeha‘, kao ‘loza‘, moraš je uvijek paziti i zato je Dubrovnik fascinantan... I, Ljetne igre, koliko traju, nude ti prostora, može biti pluseva i minusa, ali ti nude ovaj ambijent, nude ti neke divne režisere, divne kolege, da se preispitaš u nekim novim tekstovima. Lijepo je i što idem stariji, to sve više i više cijenim - priznao je Mašković.
U ceremoniji se tematizira i citira Dubrovački statut koji ove godine slavi 750. obljetnicu pa je Gradsko vijeće Grada Dubrovnika na svojoj 5. sjednici održanoj 27. listopada 2021. godinu 2022. proglasilo Godinom Dubrovačkog statuta. Citirane su odredbe Statuta koje se odnose na ubojstvo i na zauzimanje tuđeg zemljišta, što aludira na situaciju u Ukrajini.
Nije ni ovaj put generalna prošla posve mirno, naime, običaj je takav da su tijekom generalne dobro došla dobacivanja, komentari, zvižduci i provokacije s tribina. Nekad su znale letjeti i pomadore (rajčice nap. a.), ali ta su vremena prošla. Što znače izravne reakcije publike, osjetila je sopranistica Kristina Kolar koja je tijekom izvedbe uz jako glasne povike "zamoljena" da prestane pjevati da bi glazbena umjetnica na kraju svog nastupa komentatoru s gledališta poručila "Bisere pred svinje", što je na drugoj strani izazvalo još žešće i glasnije reakcije. Iako nije sudionik predstavljanja, Ibrica Jusić koji se ispred palače Sponza zatekao sa psom, zaradio je pljesak.
Redateljica Aida Bukvić je pred generalnu i otvaranje priznala kako joj je ovo prvo ipak stresnije. No, kad je prošla generalna, priznaje kako je stiglo i olakšanje.
- Sve je prošlo kako treba. Stresno je raditi otvorenje jer je malo proba, a puno je ljudi nakon nekog vremena i naravno da su svi željni i igranja i himne i komentiranja... Kristina Kolar je sopranistica svjetskog glasa, ne znam zašto su bile te reakcije, ali pojedinci uvijek mogu reagirati. Mene je začudilo zašto su drugi to podržali, nekako mislim da to nije bilo u redu - ocijenila je Bukvić.
Lani je redateljica s već bogatom karijerom upisala prvu režiju na dubrovačkom festivalu. Režirala je djelo "Glava lava" Ivana Salečića koja je na kraju u cjelini okrunjena nagradom Orlando za najbolje dramsko ostvarenje. Upravo u toj predstavi glumac Maro Martinović, sin glumačkog barda Miša Martinovića čije se uloge kneza na otvaranju posebno i rado sjećaju mnogi Dubrovčani, glumi Ivana Gundulića, a istu je ulogu glumio i na generalnoj. Barokni pisac nikad nije postao dubrovački knez jer nije navršio potrebne godine, ali se to na generalnoj promijenilo. S druge strane, Bukvić je nakon prve upisane režije jedne predstave na Igrama, dobila zadatak prvi put režirati ceremoniju otvaranja.
- Otvaranje je uvijek i čast i odgovornost jer je neka zadana forma s jako puno zadanih elemenata koje se moraju ispuniti, a opet, s druge strane, morate na neki način biti i originalni i donijeti nešto novo, nešto drugačije i tako 73 puta i to je dosta teško, međutim, mi smo tematizirali slobodu otpočetka i ispostavilo se zapravo da, nažalost, vrijeme radi za nas. Kad smo tematizirali slobodu, nismo mislili da ćemo je tematizirati u onom rudimentarnom značenju u smislu prava na život, prava na dom, na obitelj, na slobodno življenje... No, živimo u neizvjesnim vremenima, ali smo si uzeli umjetničku slobodu da i Dživo Gundulić postane knez, poručila je Bukvić.
Više je rekla i o pozadini priče s dvjema ukrajinskim glumicama koje su bježeći od rata iz Kijeva došle u Zagreb.
- Glumice koje su završile akademiju, igrale su u Narodnom kazalištu u Kijevu, jako su mlade i došle su na Akademiju jer im je to bilo neko mjesto teatra pa smo ih tu upoznali. Intendantica Dora i ja došle smo na ideju da ih nekako uključimo u otvaranje i da budu dio "Himne slobodi". Međutim, one su to zaista jako dobro svladale, čak sam im povjerila i cijelu ‘Himnu‘ da ne ‘lomim‘ između kneza, mislim da to ima smisla i da je to na neki način, nažalost, dalo dodanu vrijednost ovom otvaranju u Dubrovniku koji nosi pečat "Libertasa", slobode i da nas na neki način podsjeti da nikad ne zaboravimo što se događalo Gradu ne tako davno. Vjerujem da je glumicama zadovoljstvo sudjelovati, one nas stalno grle i govore da nas vole, volimo i mi njih i uistinu je bilo emotivno, pogotovo prvi put, to ne može proći nezamijećeno. Meni je "Himna slobodi" uvijek emotivna, kad je gledam na televiziji, uvijek se naježim, ali je to ovdje poseban događaj, zaključuje Bukvić.
Intendantica Dora Ruždjak Podolski također je iznijela svoje dojmove s generalne, pa i na reakcije iz publike, posebno na pjevanje sopranistice Kolar.
- Činjenica da je da ljudi ne znaju da je ova arija jedna od najtežih arija, zaista jest i ne može je baš otpjevati bilo tko tako da mi je jasna reakcija Kristine Kolar. Dala je svu sebe u to, ima tih piano dijelova, nije to neka bombastična arija nego je vrlo nježna i suptilna. Mislim da reakcija nije na mjestu jer nije duhovita. Općenito, generalna proba je dosta dobro prošla, ispravile su se neke stvari s proba, na otvaranju će se dodati adrenalina i dobre energije i mislim da će biti sve u redu - izjavila je Ruždjak Podolski koja isto tako nije ostala ravnodušna na recitaciju "Himne slobode":
- Djevojke to jako lijepo rade, majstorice su, a i lijepo su izvele i Ofelijino ludilo upotpunjeno s Anđelom Ramljak, jako mi je lijepa ta kombinacija. Vrlo je dirljivo i to je dokumentarni prikaz onoga što živimo - kazala je intendantica pohvalivši redateljicu i dramaturginju.
Dubrovčani su nakon odgledane generalne stekli dojam kakvo će biti otvaranje koje će svakako biti daleko svečanije i koje će se sigurno pratiti: neki uživo, neki s malih ekrana, ali s jednako velikim zanimanjem.