Redateljska zvijezda koja se sprema u zagrebačkoj Gavelli raditi Ödena von Horvatha, a u ZeKaeM-u Čehova

Na oblacima zastrtom hrvatskom kazališnom nebu jedna od rijetkih vidljivih režiserskih zvijezda svakako je Paolo Magelli. Aktivan više od pola stoljeća i dalje radi nesmanjenom žestinom. Prošle godine otvorio je sezonu Kerempuha predstavom "Subota, nedjelja, ponedjeljak" Eduarda de Filipa. Prije toga postavio je Shakespeareov "San ljetne noći" u HNK u Varaždinu.

"Preko ljeta se odmaram s obitelji na moru, a najesen nastavljam", kaže Paolo. Proljetos je u Sarajevu u Kamernom teatru radio Brechta, "Malograđansku svadbu," a u Slovenskom narodnom gledališču u Ljubljani u listopadu ima premijeru "Djeca sunca" Maksima Gorkog. "Veliki ruski pisci stavljeni su u istu košaru s ovim ratom u Ukrajini, no to zbilja nema nikakve veze", kaže.

U zagrebačkoj Gavelli sprema se raditi Ödena von Horvatha "Don Juan se vraća kući", a u ZeKaeM-u Čehova, "Platonov ili drama bez naslova". "Čehova sam davno radio s Mustafom Nadarevićem u Splitu." U kazalištu najviše voli glumce. "Nema kazališta bez glumca, ima bez režisera, bez zgrade, bez direktora."

Napravio je preko dvjesto predstava, ali nije čuvao materijale. Računa da kazališta čuvaju, ali da mu je jasno da se preračunao.

Radio je u Njemačkoj, Italiji, Mađarskoj, Venezueli, Meksiku, Švicarskoj, Kolumbiji, Belgiji, Francuskoj, Makedoniji, Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori, Izraelu... "Moja kći Gioia me maltretira, da je pročitala na internetu da je Roberto Benigni karijeru počeo sa mnom u Teatru Prato, prije pedeset godina, da joj to nisam nikad pričao", kaže Magelli. "Puno će se stvari zaboraviti, ali kad čujem da je krajnje vrijeme da pišem o svojim teatarskim pustolovinama, shvaćam to kao svoj epitaf."

"Čeka me i poziv za Portugal. U lisabonskom Teatru de Almada trebao bih raditi predstavu po Borgesovim ‘Rimskim pričama‘. Željka i ja ćemo to sklopiti zajedno. Nakon toga možda nešto još u Crnoj Gori, Beogradu... Ako budem živ."