Melody Martišković (28) nekako je uvijek znala da želi biti glumica, jer je već kao dijete izvodila razne nastupe, točke i priređivala male predstavice. Oduvijek je bila živahno, ekstrovertirano dijete. Odgovara joj posebno ime koje joj je nadjenula majka inspirirana najvećom ljubavlju svoga života, glazbom.
"Znatiželjna sam, uporna, i dalje vrlo živahna i previše je stvari koje volim raditi u slobodno vrijeme, ali trenutačno najveća su mi strast putovanja i učenje talijanskog jezika", priznala nam je Melody.
Kako kaže, glumiti je počela u prvom razredu osnovne škole, kada se upisala u Zagrebačko kazalište mladih ZKM, a tih prvih uloga s radošću se sjeća još i dan-danas.
"Sjećam se da sam s prijateljicom, dok smo još bile baš male, na dramskoj uvijek glumila bakice u improvizacijama. Dosta dobro sam se osjećala u ulozi bakice! I dalje to mislim, stari ljudi vrlo su mi zanimljivi, puni su lijepih i ne tako lijepih priča, onih ispričanih i neispričanih", priznala je uz osmijeh.
Nakon što se upisala u ZKM, s nešto više od šest godina, dobila je svoju prvu, kako kaže, ozbiljniju ulogu, i to na filmskom setu.
"Bila je to uloga u filmu Vinke Brešana "Svjedoci". Riječ je o maloj ulozi, dvije kratke scene, koje sam dijelila s Almom Pricom i Leonom Lučevom, iskustvo koje ću svakako pamtiti, jer je to bio moj prvi posao, prvi novac koji sam zaradila u životu, i to od glume! Također, s Almom Pricom glumila sam i u svojem "drugom prvom" profesionalnom projektu, predstavi "Sorry" Bobe Jelčića u Hrvatskom narodnom kazalištu, i to čini to iskustvo još posebnijim", podijelila je glumica.
Naš razgovor nastavio se u smjeru raznih uloga koje je igrala, no ističe kako ne zna je li se ona odlučujuća za njezinu karijeru već dogodila.
"Ako se tu podrazumijeva uloga za koju se dobije nagrada, naslovnica ili pozivnica za neki veliki događaj, onda se ona nije još dogodila", rekla je uz osmijeh, dodajući "šalu na stranu, mislim da mi je svaka uloga bila odlučujuća, bitna i potrebna na svoj način", nadodala je.
Glumom se bavi već dugi niz godina, završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu te upisala Akademiju dramske umjetnosti. Na svom je putu susretala brojne zanimljive ljude, a za mnoge kaže kako su joj bili velika podrška i pomoć.
"Roditelji su mi odmalena bili podrška na putu da se bavim glumom, i na tome sam im zahvalna, jer čini mi se da to nije čest slučaj. Tu je, naravno, i ostatak obitelji, u kojoj sam se uvijek osjećala voljeno, a prijatelji su posebni par rukava. Oni su tu svojim odabirom, i beskrajno sam im zahvalna na podršci, ti ljudi znaju tko su, i oni su moji anđeli čuvari. Profesori su profesori, njihova zadaća je da nas uče i da nam pomažu, no ipak bih izdvojila Mare Škaričić, Joška Ševu, Tomislava Rališa, Maju Marjančić, Marinu Petković Liker, Bobu Jelčića i Marka Makovičića, za koje smatram da su bili iznimna podrška na mojem putu", podijelila je glumica.
Kao i brojni njezini kolege, nedostatak rutina i vremena navodi kao najzahtjevniji aspekt glumačkog posla, dok joj je mogućnost vječite igre koju joj gluma pruža, najdraža. Prisjeća se i jednog razdoblja za koje smatra da joj je bilo jedno od najtežih u dosadašnjoj karijeri.
"Najzahtjevnije razdoblje, moje "vatreno krštenje", bilo je na 1. godini diplomskog studija, kada sam u isto vrijeme preko dana studirala, radila predstavu, a noću snimala film. Osam dana u komadu spavala sam dva sata dnevno, s time da sam ostalih 22 efektivno radila", podijelila je glumica.
Ima iskustva na kazališnim daskama i ispred filmskih kamera, no kad je o tremi riječ, priznaje kako ju još ponekad dobije, ali s njom nema nekih prevelikih problema.
"Nekad me pukne malo jače, pa se pokušavam umiriti tehnikama disanja i tjelovježbom, ali također je i jednostavno prihvatiti to kao dar i dokaz da sam samo živo biće", nadodala je.
Otkrila nam je i kako se priprema za nastupe, ističe kako je najvažnije u potpunosti shvatiti priču na kojoj radi, likove koje i s kojima glumi, te odnose i dinamiku koja se među njima odvija.
"Analiziram tekst, nastojim čitati između redaka, i shvatiti što je zapravo bitno za tu priču, za likove i njihove odnose. Tražim gdje su sukobi i napetosti u likovima, vanjski i unutarnji. Sukobi i napetosti između drame i vremena kada je napisana, i na kraju drame i današnjice. Tijekom analize, uglavnom spontano i indirektno naučim i tekst", pojasnila je glumica.
Nakon što sve nauči, može malo odahnuti i poigrati se ulogom, likom i situacijom u kojoj glumi.
"Kasnije se trudim opustiti i dopustiti inspiraciji i intuiciji da na probama s kolegama i njihovim idejama kreiraju moj lik. Za mene je proces rada na liku gotov tek nakon 2., 3. izvedbe, kada se nakon svega susrećemo s publikom, iako ni tada nije, naravno, gotov jer je predstava zauvijek živa, ali tek tada uglavnom znam što radim i zašto smo ja i moj lik zapravo na sceni", nadodala je Melody.
Jednako voli glumiti u kazalištu i na filmu, a oba joj procesa, odnosno posla, pružaju dva nova iskustva u kojima pronalazi nešto lijepo.
"U kazalištu najviše cijenim vrijeme proba i procesa, kada s kolegama stvaram novi svijet, a na filmu preciznost i organiziranost cijele ekipe na setu", pojasnila je.
Kako kaže, ima mnoge uzore, a uz one koje je ranije navela i koji joj još uvijek, ili su joj pomagali na glumačkom i životnom putu, istaknula bi još neka imena.
"Od glumica izdvojila bih Almu Pricu i Jadranku Đokić, a od redatelja Marinu Petković Liker i Bobu Jelčića, s kojima sam imala čast profesionalno surađivati, i koji me oduševljavaju svojom posvećenošću, talentom, inteligencijom, dubinom i otvorenim umom. Isto vrijedi i za moje mlađe kolege Fabijana Komljenovića, Angelu Stipić, Lauru Anić-Kaliger, Rajnu Racz, Patrika Sečena, Saru Grgurić, Karlu Mesek, Anu Roko i još mnoge mlade i radišne ljude. Posebno je kada te vlastita generacija može inspirirati i motivirati da i ti sâm napreduješ", istaknula je radosno Melody te otkrila što bi radila da nije glumica.
"Možda bih bila voditeljica zumbe ili tako nešto šašavo, mislim da bi me to baš veselilo", rekla nam je.
Priznaje kako je najbolji savjet za karijeru i život dobila od Mare Škaričić, a on glasi "Izdrži sebe". Za one koji se žele baviti glumom ili razmišljaju da krenu tim putem, kaže kako nema neki konkretan savjet, jer vjeruje da je svačiji glumački put jedinstven, no ipak bi im nešto poručila.
"Rekla bih da glumački putevi nisu nimalo laki, kao, uostalom, nijedan put koji odaberemo. Međutim, ako nešto zaista volimo, onda se za to i borimo", završila je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....