Ponekad je sve što ti treba malo vjere. Skok u nepoznato pa što bude. Tako je razmišljao Daniel Owoseni Ajala, tada 26-godišnjak iz Ajangbadija, kada je osnovao plesnu školu Leap of Dance u zapadnom predgrađu Lagosa u Nigeriji.
Ovaj zaljubljenik u ples obrazovao se zahvaljujući “mreži svih mreža”. Potom je, prkoseći negativnim komentarima susjeda, otvorio vrata improviziranog baletnog studija u svojoj kući, gdje i danas, tri godine kasnije, nakon školskog dana svakodnevno predano vježba 12 učenika.
“Žao mi je što sam ja prekasno počeo s plesom da bih napravio karijeru. Ali moji učenici imaju tu šansu”, objasnio je u nedavnom intervjuu vodećem američkom dnevniku New York Timesu Daniel Owoseni Ajala.
Njegov san, objašnjava, bila je ozbiljna baletna škola za one koji ozbiljno žele naučiti plesati i možda se jednoga dana time profesionalno baviti.
Jedanaestogodišnjak izvodi piruete
“Na početku su me ljudi stalno propitkivali zašto to uopće radimo. Morao sam im objasniti da balet nije loš ili nepristojan ples i da zahtijeva mnogo discipline koja će pozitivno djelovati na život djece izvan učionice. Uvijek sam ponavljao: ‘Nije stvar u samom plesu, nego u procesu učenja plesa’”, izjavio je Ajala za New York Times.
Nije pogriješio. Tri godine kasnije, ovog lipnja, video snimak jednog njegovog učenika postavljen je na Instagram profil škole. Jedanaestogodišnjak Anthony Mmesoma Madu izvodi piruetu za piruetom graciozno se pomičući po betonskoj podlozi dok kiša pada i stvara lokve oko njegovih bosih stopala. Snimka koju je pogledalo 20 milijuna ljudi na društvenim mrežama otvorila je širom vrata siromašne baletne škole u dalekom Lagosu za bogati zapadnjački baletni svijet.
Ponude za stipendije i daljnji rad u prestižnim svjetskim školama i plesnim trupama za Ajaline marljive i talentirane učenike su samo zapljuštale. Sama Ajalina škola dobila je donacije koje će joj omogućiti stvaranje adekvatnih uvjeta i napokon - pravi plesni pod umjesto dosadašnjeg prekrivenog komadom tkanine. Učitelji s druge strane svijeta povremeno putem Zooma vode probe.Osnivač Daniel Ajala zaljubio se ludo u klasičnu formu plesanja kad je pogledao film “Save the Last Dance” iz 2001. Nije bila toliko važna ljubavna priča o djevojci koja se preseli u čikaški South Side i zaljubi u kolegu plesača koji probudi njezinu uspavanu želju da postane plesačica.
Ajalu je, piše Times, opčarala ljepota baletnih pokreta i, čak i više, kaže, disciplina i žrtvovanje potrebno da se njima ovlada. Osim toga, balet nije bio baš popularan u naftom bogatoj, ali duboko siromašnoj Nigeriji.
Skok u nepoznato
“Želio sam biti drugačiji. Sviđala mi se činjenica da ovdje balet nije uobičajen. Kada spomenete ples u Nigeriji, to je slijepa ulica. Svi ovdje rade isto i završe isto”, priča Ajala. Obrazovao se gledanjem online treninga i na nekoliko kratkih tečajeva koji su se nudili u Lagosu. Potom je upisao ekonomski studij na lokalnom sveučilištu jer su tako željeli njegovi roditelji. Ali kada je došlo vrijeme da se zaposli u branši, shvatio je da to nije za njega. Morao im je objasniti da posao u uredu nije za njega. Jednostavno, kaže, ne radi se to sa srcem. I tada se odlučio na čin vjere, skok u nepoznato, pa što bude. Prijavio se na internetske platforme za plesače i iznio svoj slučaj.
On je učitelj plesa iz Nigerije i zanima ga ima li netko staru opremu koju je voljan donirati školi Leap of Dance blizu Lagosa. Imao je sreće i jedan od internetskih kontakata povezao ga je s donacijskom organizacijom Traveling Tutus iz Floride. Povezao se i s tri učiteljice: Lindom Hurkmans iz Plesne trupe San Diego, Thalemom Williams iz St. Croixa i Mary Hubbs iz Michigana. One su ga podučile pedagoškim tehnikama.
Nakon snimke malog Anthonyja stvari su postale još ozbiljnije. Njegov mali plesač privukao je pažnju prestižne Njujorške baletne trupe i Američke nacionalne trupe, koja se smatra jednim od blaga američke plesne umjetnosti. Fade Ogunro, nigerijska novinarka i sama bivša balerina, bila je toliko oduševljena njegovom gracioznošću da je ponudila da će sponzorirati daljnje baletno obrazovanje malog Anthonyja sve do kraja studija.
“Kreativne karijere poput baleta tek se počinju ozbiljno shvaćati u Nigeriji. Ono što Leap of Dance radi, daje besplatne lekcije učenicima, je izvanredno. Oni su fantastični”, citira je New York Times.
U međuvremenu je Akademija postala više od plesačke škole. Jednom tjedno djeca dolaze kod Ajale kako bi napisala domaću zadaću, a njihov plesni pedagog pomaže im s engleskim, usput im kuhajući večeru. Počeli su i s lekcijama iz španjolskog, talijanskog i kineskog, zahvaljujući inozemnim učiteljima.
Maleni Anthony, jedan od trojice dječaka baletana u Ajalinoj školi, dobio je stipendiju za ljetnu online školu prestižne Jacqueline Kennedy Onasis School, smještenu na Broadwayu. Javila mu se direktorica Cynthia Harvey kada je vidjela njegovu snimku. Olamide Olawale, koja ima 19 godina i najstarija je učenica u školi, također je privukla puno pozornosti.
Dobila je mjesto u ljetnoj školi Kraljevske akademije u Birminghamu. Ni jedno ni drugo baš se nimalo ne boji okušati se među najboljima na svijetu. “Upravo gradnja takvog samopouzdanja je ono što sam želio postići s Akademijom - pokazati da je moguće naučiti balet, živjeti ga, kroz njega disati, zbog njega rasti i na koncu negdje stići”, objašnjava Ajale.