Predstava "Vidi kako Lokrum pere zube" uspavala me, poslije sedam sati vožnje, već nakon pet minuta. Traje otprilike sat i četrdeset i nikako ne pomaže da ostaneš budan, osim kad glumci, pošto već sat monotono zbore, istodobno zavitlaju u zid scenografski po jedan bijeli tanjur, što je znak da je počeo rat u radnji, koji s tim tanjurima i završi.
Redatelj Paolo Tišljarić više je aranžirao nego režirao istoimen suvremeni roman Ivane Lovrić Jović, čija radnja na sceni nikako da se formira. Stil Lovrić Jović poetičan je, nešto i filozofije lijepo se čita, ima rečenicu i misao, što se kaže, zanimljiva autorica. Međutim, tko nije čitao roman, teško će pohvatati što se zbiva na sceni i razabrati odnose među likovima....