Toplu i emotivnu priču o našim djelomičnim precima prikazalo je Kazalište Trešnja za početak sezone. "Praljude" je režirao Radovan Ruždjak, a koproducent je Muzej krapinskih neandertalaca.
Prije otprilike 130 tisuća godina i u ovim našim krajevima koračali su dakle slikoviti humanoidi, a cijeli projekt zamišljen je tako da prvo djeca u Zagrebu pogledaju predstavu, a zatim se upute u Krapinu u muzej.
Putovanje u paleolitik otkriva kako su neandertalci izgledali, živjeli, što su jeli, kakve navike gajili i do kojih su značajnih otkrića došli. Redatelj Ruždjak, i sam Trešnjin glumac, uposlio je šestero kolega, Silvija Mumelaša, Ivanu Bakarić, Aleksandru Naumov, Dubravku Lelas, Matiju Čigira i Sanju Hrenar, koji prikazuju svakodnevicu jedne obitelji: otac Abanan, majka Gaia, sin Hain i kći Edin. Mnogo je truda uloženo u scenski pokret, "majmunolik" hod, a akteri su u krznu i koži, raščupanih frizura – sve zajedno dosta sugestivno. Obitelj skuplja hranu, održava dnevnu rutinu, a zaplet donosi mladić iz drugoga plemena. Toga Trahu uvjerljivo, privlačno igra Matija Čigir. Otkriva im glavnu tajnu, kako zapaliti vatru, prenosi umijeće lova i cijeli nov svijet komunikacije - priče uz vatru.
Predstava je neverbalna. Osim što izgovaraju vlastita imena, likovi još jedino "mumljaju". Radnja traje od jutra do večeri, a kada obitelj upali vatru, dogodi se u njima ključna promjena. Zagrljeni, grijući ruke, dive se snazi novootkrivenog elementa. Shvate da hrana poprima nov okus, ali i da se vatrom ne valja igrati. Vatra daje sjene, i sami ih oblikuju, prikazujući različite životinje - više nego sjajan teatar sjena, pristao uza scenografiju.
Zbivanje prati ritmična melodija priručnih "drevnih" instrumenata, a glumci ih koriste domišljato, drvene puhaljke i hang drum, spravu nalik letećem tanjuru, koja kao da je pristigla iz budućnosti.