Ronald Braus, operni pjevač, nije prepoznatljiv samo po svojim ulogama i projektima iz svijeta klasike. U više od 20 godina karijere, ovaj rovinjski Zagrepčanin ili zagrebački Rovinjac sudjelovao je u brojnim televizijskim projektima poput "Tvoje lice zvuči poznato" i "Plesa sa zvijezdama" i stekao široku publiku. I ovoga ljeta uspio je organizirati festival "Rovinj art&more", na kojem se mnogo pjeva, glumi, ali i uživa u finim vinima i delicijama. Putuje po Hrvatskoj s nizom predstava njegove "Opere b.b.", starih uspješnica poput "Vesele udovice" ili novih poput "Nikole Šubića Zrinjskog" i koreodrame "Romeo i Julija". A priprema i neke nove projekte - operu "Opsada Korčule" te mjuzikl o jednoj od najpoznatijih balerina poteklih iz Hrvatske, Carlotti Grisi. O svemu što radi porazgovarali smo s njim u pauzi između dva posla.
Iznimno ste aktivni od početka ljeta. Što je sve na vašem repertoaru?
Istina, pauza je predugo trajala, pa je sada došlo na naplatu. Da, već početkom lipnja imali smo prilike izaći pred publiku Hrvatske Kostajnice s našom uspješnicom, 'Veselom udovicom'. To je meni posebno draga predstava i zaista volim igrati Danila, ulogu za koju sam bio nominiran na Nagradi hrvatskog glumišta. Uslijedio je 'Šišmiš' u Sisku, također pred brojnom publikom. Usporedo s tim gostovanjima krenuo sam u realizaciju čak triju novih projekata, tako da su probe trajalo po cijele dane, a katkad i do kasno u noć.
Kako ste se odlučili raditi 'Nikolu Šubića Zrinjskog'?
Ta opera svakako pripada popularnim naslovima i mnogi su baš preko nje imali priliku prvi put posjetiti HNK te čuti i vidjeti opernu predstavu. U našoj režiji, koju potpisuje Ljiljana Gvozdenović, ostali smo vjerni originalnom prikazu tog djela, no svjesni da moramo i želimo posjetiti i najmanje mjesto u Hrvatskoj, morali smo reducirati neke ansamble, a zadržati srž. Uloga Zrinjskog je predivna i meni je dobro legla, pa se veselim daljnjim izvedbama. Premijera je održana u Cresu, na otvorenju Lubeničkih glazbenih večeri, a sudeći po reakcijama publike, pogodili smo i podjelu i format. Suprugu mi po ne znam koji put igra Lidija Horvat Dunjko i to je najdugovječniji brak.
Nova predstava vaše Opere b.b. je i koreodrama 'Romeo i Julija'. Kakve su bile reakcije na premijeri u Rovinju?
Da, koreodrama koju potpisuje Dinko Bogdanić uistinu je spektakl koji je Rovinju trebao. Okupio se sjajan tim solista, plesača i glumaca, imamo prekrasne kostime Ike Škomrlj i Dijane Kosec Bourek. Kako je predstava nastala u koprodukciji s Istarskim narodnim kazalištem u Puli, veselim se jesenskim izvedbama u INK i ostalim kazalištima Hrvatskoj. Smatram da je i za mene kao pjevača ova plesno-glumačka uloga izazov, a i svojevrsni užitak i odmor od pjevanja. A što se tiče reakcija publike, one ne prestaju, svakodnevno netko na ulici čestita, a to je znak da smo odradili dobar posao.
Najavili ste i operu 'Opsada Korčule', koja je mnogima poprilična nepoznanica. O čemu se radi?
Za pronalazak te opere zaslužan je maestro Josip Degl'Ivellio, koji je uložio ogroman trud kako bi uz pomoć suradnika rekonstruirao djelo nastalo u doba baroka, i to u Engleskoj. Riječ je o operi komičnog sadržaja koja se djelomično referira na povijesni otprije 450 godina. Naime, Turska je vojska pokušala napasti Korčulu, no uz mudre smicalice ondašnjeg stanovništva, do toga nije došlo i Korčula je spašena. U tom je kontekstu opera prepuna šaljivih momenata i mislim da će biti pravi hit. Pjevači i glumci Opere b.b. napravili su odličan posao u režiji Branke Cvitković, a urnebesno zabavne kostime potpisuje Dženisa Pecotić. Ja igram engleskog mornara Toma i silno se zabavljam. Jedva čekam premijeru. Uz orkestar mladih glazbenika, za jesen su već dogovorena neka gostovanja.
Na kraju, tu je i mjuzikl o velikoj balerini Carlotti Grisi...
Kad mi je došla Annamaria Serda, zagrebačka glumica s beogradskom adresom, i rekla da želi napraviti predstavu za doktorat te da joj treba lokalna tema, odmah mi je na pamet pala Carlotta Grisi. O njoj se zna i puno i malo. Mislim da će svi kroz ovaj mjuzikl, čija je premijera zakazana za 2. listopada u rovinjskom kazalištu Gandusio, doznati nešto više o životu te dive koja je rođena u Vižinadi i koja je napravila blistavu svjetsku karijeru. Ja ću igrati lik Perrota, njezina koreografa i partnera. U posljednjih nekoliko godina obišao sam neka mjesta važna u njezinu životu, pa vjerujem da će mi i to biti dobra inspiracija. Songove piše Darijan Ivezić, s kojim me veze također dugogodišnja suradnja i prijateljstvo.
S obzirom na sve planove, tempo se čini ubitačan. Kako fizički izdržite sve te napore?
Ritam je u posljednja dva mjeseca zaista turbulentan, a kilometri su brojni. No, mene u takvoj atmosferi drži adrenalin i ne posustajem. Naprotiv, krenuo sam na dijetu, pojačao vježbanje, zapeo s učenjem, krenuo na satove engleskog jezika i osjećam se jako dobro.
Vaš glas je vaš instrument. Kako pazite na glas? Počinjete li dan pjevanjem pod tušem?
Počinjem dan dobrom kavom i šutnjom. Treba mi neko vrijeme da dođem k sebi jer su često večeri te koje oduzmu puno energije i umaraju. Iskreno, vježbam onoliko koliko je dovoljno. Glas je instrument koji treba njegovati i čuvati. Na sreću, do sada nisam imao zdravstvenih problema, a nadam se da će tako i ostati.
Prije tri godine osnovali ste festival Rovinj Art and More. Uspjeli ste i ove godine, uz sve prepreke 'novog normalnog', organizirati brojne događaje. Ide li sve po planu?
Festival je svakako dobrodošao u Rovinju jer nudi nešto novo, drugačije i obogaćuje ponudu. Interes je enorman, umjetnici koji dođu puni su hvale, što mi daje vjetar u leđa za dalje. Nažalost, zbog situacije program je podložan promjenama, ali na to smo svi spremni i ljudi imaju razumijevanja. Nadam se da će sljedeća godina donijeti ili, bolje reći, vratiti staro normalno.
Festival je zanimljiva kombinacija glazbe, kazališta, kulture, mode, gastronomije, enologije... Je li to vaša posveta rodnom gradu?
Točno to, posveta rodnom gradu. Gradu koji takav festival i zaslužuje. Cijeli život hodam gradom i istražujem, gledam, njuškam... Bas zato otkrivanjem novih lokacija otkrivamo i grad.
Gdje i kako nastaju vaši projekti, vaše ideje? Je li vam inspirativniji Rovinj ili Zagreb ili možda nešto treće?
To su dva grada koja obožavam i ne bih mijenjao koncept življenja koji se svodi na ravnopravnu konzumaciju oba. Inspiracija dolazi svagdje i u svako doba. Svaka kava na Cvjetnom ili na rivi može biti inspiracija za nešto novo... i sad, dok pišem, razmišljam što bi dogodine bilo atraktivno za festival.
Posljednja godina, godina i pol bila je jako teška za sve umjetnike. Što je vas osobno održavalo da ne potonete, da ne padnete u depresiju?
Prošla godina je bila godina kušnje. Trebalo je održati zdravi razum. Ja sam si dao posla na drugi način. Najprije sam se bavio reinterpretacijama umjetničkih djela i objavljivao to na društvenim mrežama. Jako me veselilo, a sudeći po reakcijama na mrežama, i druge sam zabavio. Nakon toga stigao je klavir koji sam tako silno želio. Predivan Grotrian Steinweg, koji je uljepšao rovinjski stan i postao alat za svakodnevni rad. Uz ostalo, puno prijatelja sam ugostio i ta su se druženja pretvarala u male koncerte, tako da sljedeće zime u rovinjskom stanu planiram svakako održati nekoliko salonskih koncerata.
Surađivali ste s brojnim kazališnim i producentskim kućama, nastupali u Hrvatskoj i inozemstvu, dobivali nagrade... Publika vas zna i iz 'lakših' žanrova. Što vam je iz karijere nekako posebno bitno, drago i važno?
Svaki segment karijere je bitan i mislim da sam, u granicama mogućeg, karijeru i posao vodio prilično dobro. Bez zaleđa, veza i protekcije, na što sam iznimno ponosan. Što se tiče 'lakših' žanrova, sudjelovao sam u 'Plesu sa zvijezdama', 'Tvoje lice zvuči poznato', 'Večeri za pet', 'Volim Hrvatsku'... Nastupio sam na 15 krapinskih festivala... Sve to dobro dođe jer postaješ malo prepoznatljiviji i lakše je sponzoru ili nekom organizatoru pokucati na vrata.
Ove godine slavite i 15 godina od utemeljenja Opere b.b., prve hrvatske putujuće operne trupe ili prvog komornog opernog kazališta u Hrvatskoj. Kako ste se odlučili na to? Ne bi li bilo lakše ići na neki stalni angažman u nekom kazalištu?
Ući u stalni angažman, često znači ulijeniti se i čekati plaću prvoga u mjesecu, a ja nisam taj tip. Opera b.b. je nastala kao želja za drugačijim izražavanjem. Nekolicina ljudi je bila i ostala uz mene i stvoren je brend koji je itekako prepoznatljiv. Mislim da nema puno gradova u kojima Opera b.b. nije nastupila. Brojni festivali, nagrade i uspjesi mladih pjevača koji su tu napravili prve scenske korake motivacija su nam za dalje. Svoj je veliki doprinos našem uspjehu dao maestro Vladimir Kranjčević, koji je od prvih dana bio dio tima. Beskrajno nam svima nedostaje. Iza nas je 15-ak naslova i već smišljamo nove. Mislim da će dogodine opet neka lepršava opereta doći na red.
Iz današnje perspektive, biste li opet napravili isto? I što biste, s današnjom pameću, napravili drugačije?
Napravio bih sve isto ili barem slično. Takvo je kazalište nedostajalo. S vremenom smo postali obitelj, svaki angažman nam je užitak te s ponosom kreiramo i stvaramo.
Razmišljate li o kakvom novom nosaču zvuka?
Uskoro ću objediniti na jednom CD-u sve svoje nastupe na Krapinskom festivalu, kojih ima podosta. Na tom sam se festivalu uvijek sjajno osjećao i rado mu se vraćam. A u budućnosti, vidjet ćemo.
Što vas trenutno veseli?
Beskrajno me vesele ljeto, more, dobro društvo, vino, klopa, putovanja... Mislim da ću se za koji dan uputiti u Veronu, na predstavu 'Turandot' u kojoj nastupa Anna Netrebko. Veselim se Italiji, proseccu, kavi, sirevima i lijepim ljudima.