"Ne volim knjige jer imaju samo jedan kraj, želim krajeve koji su tek početak novih priča", izgovara starica, jedan od likova koje tumači Romina Tonković u predstavi "I Cyrano i djevojčica". Misao o krajevima kao počecima novih priča, na neki način, sublimira pristup argentinskog autora Guillerma Balda u ovoj drugačijoj adaptaciji poznate drame ''Cyrano de Bergerac'' Edmonda Rostanda.
Radi se o prvoj predstavi za djecu i mlade s LGBTQ tematikom, kako je reklamira HNK Ivana pl. Zajca. Koliko god je taj iskorak pohvalan, u isto je vrijeme i pomalo porazno da je prva takva predstava u riječkom kazalištu postavljena tek 2021., u svjetlu činjenice da je LGBTQ tematika već dulji niz godina neizostavni dio širokog spektra popkulturnih proizvoda za tinejdžere, kao što su TV serije za mlade.
U produkciji Hrvatske drame riječkog kazališta, Baldo je režirao vlastiti tekst kojim je osvojio Grand prix na Državnom natječaju za dramski tekst za kazalište za djecu Argentinskog kazališnog instituta. Njegov tekst, kao i tamošnja predstava, višestruko su nagrađivani u Argentini - između ostalih, dodijeljene su joj Nagrada za najbolju predstavu za djecu i Nagrada za najbolju dramaturgiju - Premios Provinciales de Teatro (2021.), kao i Priznanje Nacionalnog kazališnog instituta Argentine na 21. državnom natjecanju predstava za mlade (2018.).
Na riječkoj premijeri, izvedenoj na maloj pozornici Drame u bivšoj zgradi Ivexa na Delti, publika se mogla uvjeriti zašto je "I Cyrano i djevojčica" postala takav hit u toj južnoameričkoj državi. Baldo je napravio jednostavnu i toplu coming of age priču koja propituje rodne i spolne identitete i zadane društvene uloge i s kojom se vrlo lako identificirati, a predstava je duhovita, dinamična i odlično komunicira s gledateljicama i gledateljima, što se vidjelo po reakcijama na premijeri. Ljubav dviju djevojčica, koja je u podlozi priče, prikazana je elegantno i nenametljivo, ona funkcionira na univerzalnoj razini i ruši predrasude, bez ikakvog guranja političke agende u prvi plan. Gledateljice i gledatelji, mahom tinejdžerske i adolescentske dobi, reagirali su sjajno, svaka je duhovitost nagrađivana salvama smijeha, kraj je imao katarzični efekt, a glumice su više puta pozivane na bis.
U središtu priče je Jela, koju je maestralno utjelovila 27-godišnja riječka glumica Romina Tonković. Ona se, sada kao odrasla žena, prisjeća svog djetinjstva i prijateljstva s novom susjedom, djevojčicom Roxi, odnosno Roxanom, koju također izvrsno portretira mlada Ana Marija Brđanović. Baldo se poslužio premisom iz priče o Cyrano de Bergeracu, gdje njegova glavna junakinja, predstavljajući se da je netko drugi, razmjenjuje ljubavna pisma s Roxi. Jelu pritišću nesigurnost, sumnja i strah da će razotkrivanjem pravog identiteta autora pisama ostati osramoćena te uništiti jedno divno prijateljstvo, no na kraju se, pritisnuta opasnošću da će njezini osjećaji ostati zauvijek neizrečeni, odlučuje biti hrabra i iskrena.
Romina Tonković, uz asistenciju Ane Marije Brđanović, na leđima nosi cijelih sat vremena predstave, vješto iskačući iz jednog lika u drugi te prenoseći na publiku čitav spektar emocija. Njezine komične interpretacije sporednih likova - starice koja živi sama i ne voli knjige, majke kojoj smeta njezina introvertiranost, učiteljice koja joj daje savjete o dečkima iz razreda - pokazuju zavidnu glumačku i zabavljačku vještinu, a kemija koja se razvija između dviju najboljih prijateljica izuzetno je opipljiva i uvjerljiva.
Guillermo Baldo rekao je da je predstavu počeo pisati sa željom da stvori kazalište kakvo bi mu puno pomoglo dok je bio dijete te razmišljajući o onim mogućnostima koje su mu bile uskraćene ili odgođene, ali i o onim prostorima koji su mu bili utočište i rov.
"Neki od tih prostora bili su kazalište i književnost. Dijalog sa 'Cyranom' pojavljuje se jer me to djelo snažno dirnulo kada sam ga čitao u dobi od 13 godina. Bilo je vrlo lako suosjećati s likom koji vjeruje da ne zaslužuje biti voljen", rekao je autor.
Predstava je nastala u koprodukciji sa zagrebačkim Teatrom Poco Loco i u suradnji s Riječkim kazalištem mladih "Kamov".
Scenografiju potpisuju Agostina Barbarini i Guillermo Baldo, kostimografkinja je Yanina Pastor, skladatelji Luisana Lipchak i Franco DallAmore, a oblikovatelj svjetla Daniel Maluf. Kostime je prilagodila Manuela Paladin Šabanović, a scenografiju Ivan Botički. Prevoditeljica je Nikolina Zidek.