Koncertom "Zvijezdama u čast" na Tomislavovom trgu u sklopu ovogodišnjeg Zagreb Classica Kazalište Komedija je odala počast dvama svojim velikanima koji su nas napustili prošle godine – Sandi Miladinov Langerholz i Branku Blaći.
Kazalište Komedija, zagrebački dom mjuzikla, živi po svojim velikim interpretima, po svojim pjevačkim i glumačkim zvijezdama. Prošle godine napustili su nas Sanda Miladinov Langerholz i Branko Blaće – dvoje umjetnika, velikana koji su obilježili Komedijinu glazbeno scensku povijest.
Bili su doajeni hrvatskog mjuzikla, svestrani izvođači koji su osobnom karizmom i velikim interpretativnim kvalitetama pomicali granice kazališta i donosili nove trendove u zagrebačku i hrvatsku kulturu.
Koncert posvećen ovim umjetnicima ujedno je i posveta slavnoj prošlosti Komedije, koja se već desetljećima dokazuje kao vrhunsko glazbeno kazalište. Publika koja voli i poznaje Komediju zna da su temelji današnjih uspjeha upravo postavljeni na naslovima koji su neraskidivo vezani za Sandu Langerholz i Branka Blaću. Oni su sinonim za Jaltu, Jaltu ili Gubec-bega, za Gričku vješticu ili za prve ikad izvedene Jadnike, njihovu prvu europsku izvedbu nakon Pariza.
Dirigenti su mo. Dinko Appelt i mo. Krešimir Batinić, a solisti Jasna Bilušić, Vlatka Burić Dujmović, Danijela Pintarić, Renata Sabljak, Vanda Winter, Pavla Grabar*, Dora Trogrlić*, Ervin Baučić, Dražen Bratulić, Đani Stipaničev, Adalbert Turner, Jan Kovačić, Fabijan Pavao Medvešek, Zoran Simikić, Neven Stipčić i Matija Podnar* (*vanjski suradnici). Sudjeluju orkestar te zbor Kazališta Komedija, koji je uvježbao Davor Kelić.
Sanda Miladinov Langerholz (1932. – 2023.), od 1960. do 1992. prvakinja Kazališta Komedija, svojem je visokostručnom profesionalizmu dodala i onu tanku ali neuništivu umjetničku žicu, dostupnu rijetkima, koja ju je tokom plodne karijere svrstala u red izuzetnih ličnosti kazališne scene.
U Zagrebačko gradsko kazalište "Komedija" došla je 1960. godine, nakon prvog angažmana u Narodnom kazalištu "August Cesarec" u Varaždinu i nakon dvije sezone u Zagrebačkom kazalištu lutaka. Već za svoju prvu glavnu ulogu, Kate u mjuziklu Cola Portera "Poljubi me, Kato" u režiji Vlade Habuneka, dobila je Nagradu grada Zagreba za "naročiti uspjeh i umjetničko ostvarenje u 1960-toj godini". Od tada, tijekom dugogodišnjeg glumačkog staža, ostvarila je veliki broj uloga u obimnom dramskom i glazbenom repertoaru našeg kazališta. Svojom nepresušnom inspiracijom i inicijativom bila je, uz Vladu Štefančića, jedan od ključnih začetnika "škole domaćeg mjuzikla". Svoj nezaboravni doprinos dala je kao Aldonza u mjuziklu Wassemana i Leigha "Čovjek iz Manche", za koju je godine 1980. nagrađena Nagradom Društva dramskih umjetnika Hrvatske. Bio je to čak svojevrstan presedan, jer je ta dramska nagrada dodijeljena za glumačko-pjevačku kreaciju u glazbenoj predstavi!
Njezina kreacija Golde u "Guslaču na krovu" Bocka i Steina više od 20 godina plijenila je pozornost publike, a odigrala ju je 342 puta.
Nakon što je dobila Sterijinu nagradu za ulogu Matilde u komediji A. G.Matoša "Malo pa ništa", 28. prosinca 1971., prvi puta u domaćem mjuziklu Grgića i Kabilja "Jalta, Jalta", zablistala je kao Nina Filipovna. Nije ni slutila da će ovu ulogu igrati čak 534 puta tijekom 20 godina i da će je upravo ona obilježiti kao ni jedna druga!
Novinarka je u "Vjesniku" od 9. studenog 1985. zapisala: "… junakinja i prvakinja, prva zvijezda i apsolutna veličina žanra koji je prije četvrt stoljeća upravo u Zagrebu, potražio svoje kazališno utočište. Vedra, glazbena scena, opereta, muzička komedija, mjuzikl, našli su u Kazalištu na Kaptolu neobično plodnu zemlju. A na njoj rijetku biljku koja kao da je samo čekala kiše, vjetrove i sunčane zrake pljeska što je neštedimice počeo stizati iz zamračena gledališta. Zahvaljujući "Komediji" razvila se Sanda Langerholz, zahvaljujući Sandi "Komedija" je procvjetala. Ta prirodna i prekrasna povezanost ličnosti i kazališta danas je dovela do Sandine Margo Chaning, lika i uloge točno po Sandinoj mjeri, do bljeskovite kreacije u koju je umjetnica utkala znanje, umijeće, intuiciju i neprispodobiv dar za scenu koja od nje traži sve". Bila je to uloga u američkom mjuziklu Betty Comden, Adolpha Greena i Charlesa Strousea "Aplauz" i Sanda Miladinov Langerholz je za tu ulogu nagrađena godišnjom Nagradom "Vladimir Nazor" 1986. godine.
Posebno ističemo njene vrlo uspješne kreacije likova iz opera "Uspon i pad grada Mahagonny" i "Opera za tri pare" B. Brechta i K. Weilla, izvedenih u Kazalištu "Komedija", 1975. i 1984. godine. Izuzetno sklona interpretaciji Brechtovih songova, uglazbljenih od skladatelja Kurta Weilla, Paul Dessaua, Hansa Eislera, kreirala je scenski izbor pod zajedničkim nazivom "Zastori", koji govori o scenskoj životnosti i aktualnosti Brechtove društveno angažirane dramatike. Ne upuštajući se u scenski eksperiment, Brechtove songove pjevala je i glumila na brehtijanski način, dajući im značaj salonsko-kabaretskog, i dakako, teatarskog ugođaja.
U svom bogatom glumačkom opusu odigrala je cijeli niz uloga u komedijama klasičnih i suvremenih autora. Sjećamo je se kao Klee u Shafferovoj komediji "Crna komedija", kroz uloge u predstavi Neila Simona "Hotel Plaza", Kishonova "Vjenčanog lista", M. Frayna "Kaos u kulisama". Također u komedijama domaće dramske baštine (J. Freudenreich: "Graničari", A. G. Matoš: "Malo pa ništa"), te komedijama svjetskih klasika (Shakespeare: "Sve je dobro što se dobro svrši"), pokazala je kao glumica i komičarka svu svoju umjetničku raskoš. Zadnju ulogu u matičnom kazalištu odigrala je već kao umirovljenica 2000. u Harwoodovom "Kvartetu".
Godine 1994. nagrađena je Nagradom hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje, a 1995., povodom 45. obljetnice rada Kazališta Komedija odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića.
Sanda Miladinov Langerholz doista je bila jedna od najvećih zvijezda zagrebačkog i hrvatskog kazališta, osoba koja je svojom pojavnošću obilježila razdoblje najviših umjetničkih dometa našeg teatra, a mi smo ponosni i zahvalni što su u njezinom raskošnom talentu uživale generacije Komedijine publike.
Branko Blaće (1949. – 2023.) Rođen u Zagrebu, stupio je na kazališnu scenu u vrijeme kada je kazalište Komedija promoviralo prve hrvatske rock-opere i neke od svojih najpopularnijih i najviše izvođenih predstava, Gubec-bega i Gričku vješticu, te druge mjuzikle.
Karijeru je počeo u grupama Sjene i Grešnici. Nastupao je na omladinskom festivalu Subotica ‘67. i na Zagrebfestu. Tijekom pjevačkog školovanja pjevao je i klasični repertoar, od Handela, preko Schuberta i Schumanna do Brahmsa. Pjevač i glumac snažne osobnosti i markantne, muževne scenske pojave odmah se vinuo u zvjezdane visine na praizvedbi Gubec-bega Krajača, Metikoša i Prohaske, u režiji Vlade Štefančića, 5. ožujka 1974., predstavi koju su u Koncertnoj dvorani Valtroslava Lisinskog i na brojnim gostovanjima vidjele tisuće i tisuće gledatelja. U Komediji je u radni odnos stupio 1. travnja 1978. i ostao do mirovine, 31. prosinca 2008.
U Gričkoj vještici igra Sinišu, u pop-operi Ho-ruk Slobodana, u mjuziklu Crveni otok Aleksandra Pavloviča. U mjuziklu Jadnici, 1982., u njegovoj prvoj verziji prije nego što je postao svjetski hit, ostvario je nadasve dojmljivog Javerta. Na praizvedbi glazbenog komada Tata, udajem se za Crnca ostvaruje ulogu Johnyja, u Operi za tri pare Macheatha te još dvije antologijske uloge u rock-operama, Ulrika Celjskog u Crnoj kraljici i Caiaphasa u Jesusu Christu Superstaru. Antologijskom Gupcu, s kojim ga poistovjećuje najšira publika, vraća se 2004., u režiji Igora Mešina i Damira Lončara.
Uz kazališnu karijeru, Branko Blaće svoju je glumačku nadarenost iskazivao u filmovima, pretežno trilerima u američkoj koprodukciji. Dospio je i do opere, tumačeći glumački dio naslovne uloge Ere s onoga svijeta Jakova Gotovca u televizijskoj ekranizaciji Danijela Marušića.
Bogato i svestrano iskustvo rado je dijelio u pedagoškim radom s mladim glumcima i pjevačima zainteresiranim za mjuzikle. Tumačio im je specifičnosti tehničke i interpretativne strane pjevanja u mjuziklu.