Nakon vratolomija i vrckavosti, rasni tenor pokorit će Peristil: ‘Moja žena najviše voli kad pjevam herojske role‘

Premijernom izvedbom opere "Stanac" Jakova Gotovca, pod ravnanjem Ive Lipanovića i u režiji Hrvoja Korbara, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu zaključilo je sezonu u kojoj je naš tenor Domagoj Dorotić bio Ismaele u Verdijevu "Nabuccu", Von Eisenstein u Straussovu "Šišmišu", Lennon u Josipovićevu "Lennonu", a na kraju je bio Đivo u opernom scherzu Jakova Gotovca, u atriju Galerije Klovićevi dvori. Sudjelovao je, dakle, Domagoj Dorotić u svim premijerama. Dorotić, je nakon završetka sezone u Zagrebu otišao odmah za Split gdje će sudjelovati u otvorenju Splitskoj ljeta na Peristilu, u Puccinijevoj "Tosci".

Floria Tosca je Kristina Kolar, Mario Cavaradossi je

Domagoj Dorotić, Barun Scarpia je također pjevač iz HNK Zagreb, nacionalni prvak Luciano Batinić.

Nekoć je, za mandata pokojnog Nikše Bareze, Dorotić bio napustio Zagreb, otišao u Osijek, pa u Rijeku, jer je bio opterećen s previše uloga, kako je rekao. Sada su upregnuli Dorotića, ali njegovo je raspoloženje odlično.

- Danas je puno bolja atmosfera u zagrebačkom HNK, moj odlazak iz Zagreba je nekoć bio vezan uz organizacijske probleme, manje uz opterećenje ulogama. Puno se više radi, ali je za pravi cilj uz dobre ljude puno lakše podnositi određene organizacijske poteškoće koje će se s vremenom ukloniti - kaže spinto, odnosno "čvrst i rasan" tenor, kako je svojedobno napisala Jagoda Martinčević.

Opera "Stanac" praizvedena je 1959. i ne znamo danas previše o njoj. Domagoj Dorotić objašnjava s kojim se muzičkim izazovima susreće protagonist zapravo Držićeve "Novele od Stanca". Vrijeme je poklada, a Đivo prodaje priču o pomlađivanju...

- Opera ‘Stanac‘ je šaljiva i uloga Đive ima svoje zahtjevnosti. Đivo je vrckav, samodopadan i domišljat lik, predvodnik grupe mladih gospara koji samo čekaju da naprave neku šaljivu vratolomiju ili da nekoga, kako se to kaže u Dalmaciji, uhvate u đir. Gotovca nije jednostavno pjevati, mislim da prvo treba razumjeti mentalitet ljudi onoga vremena koje je skladatelj ovjekovječio glazbom s Držićevim ili Begovićevim likovima kao što su Stanac, Đivo ili Ero. Prije svega treba dobro savladati tekst (libreto) i način na koji likovi komuniciraju. Glazba je prožeta narodnim motivima i melosom tipičnim za Gotovca. Sama pjevačka dionica zvuči jednostavno, ali uz gust i prilično moćan orkestar, s pjevanjem uglavnom po srednjoj lagi, ipak predstavlja izazov - rekao je o prošlotjednoj premijeri u kojoj se okreću uloge, pjevač koji je tumačio Lennona sada zeza pjevača koji je bio njegov ubojica u prethodnom Josipovićevu naslovu, Ozrena Bilušića.

Sljedeće sezone za Dorotića je mjesto rezervirano u premijeri "La Bohème", kojom se slavi rođendan Marije Callas.

- Sljedeće sezone uranjam u Puccinija - reći će te u istog skladatelja "uroniti" i na Peristilu.

Do jučer jedan od tri, četiri tenora u zemlji komentira kako se odjednom u Hrvatskoj desio "boom" mladih, odličnih tenora.

- Općenito je danas sve više dobrih mladih pjevača s velikim potencijalom, ali tenore koji se mogu razviti u stabilne i pouzdane soliste nije lako izgraditi. Hiperprodukcija im ne ide u prilog, ali mladi se ljudi dobro snalaze u današnjem tempu života, pa tako i u operi. Nema bojazni da neki od njih neće ostvariti i svjetsku karijeru - prognozira Dorotić, kojeg nakon iscrpne sezone čeka povratak korijenima, kao i nastupi s vokalnim ansamblom Sveti Blaž.

- Na more idem na Brač, gdje uživam u svim blagodatima tog otoka mojih predaka - govori pjevač Domagoj Dorotić, koji je rođen u Brežicama u katoličkoj obitelji bračkih i viških korijena, iz plemena fra Andrije Dorotića. U turbulentnom 20. stoljeću Dorotićev otac nastanio se u Samoboru, a Domagoj se rodio u Brežicama. Domagojeva majka Davorka je agronom, teta Dubravka slavistica i članica HAZU, otac Branimir akademski slikar, a Dorotić je drugi od četvorice braće. Oženjen je za kostimografkinju i modnu dizajnericu Antoniju i ima sina prvašića.

- Mojoj supruzi su najdraže uloge herojskih likova, a roditeljima više domoljubne, kao što je Juranić u Zrinskome. Sin Andrija još nije previše zainteresiran za operu, ali voli pjevati - reći će o obitelji.

Kao mlad volio je Pink Floyd, u srednjoj glazbenoj školi Dorotić je svirao trubu, odnosno prvo je htio na Muzičkoj akademiji upisati puhački instrument. Radio je u međuvremenu kao kuhar, pa ipak upisao solo pjevanje na Akademiji.

- Završio sam srednju glazbenu školu kao trubač, ona je sada u rukama mojeg nećaka koji je svira iz hobija i gušta što i meni ponekad dođe, ali previše je vremena potrebno za savladavanje zadanih dionica i studiranje opernih uloga, tako da nemam baš vremena za trubu. Ali nikad se ne zna… - zaključuje.