‘Nakon 150 nastupa po svijetu konačno u Zagrebu pjevam operu svog života‘

Opera “Lastavica” (La rondine) talijanskog skladatelja Giacoma Puccinija prema libretu Giuseppea Adamija, Alfreda Marije Willnera i Heinza Reicherta, praizvedena u Grand Theatreu u Monte Carlu 1917. godine, od prošlog se tjedna izvodi prvi put u povijesti HNK u Zagrebu. Dirigenti su Lorenzo Passerini i Matija Fortuna, a redatelj, scenograf i kostimograf Hugo de Ana.
Puccinijeva “Lastavica” nikad prije nije igrala u zagrebačkom HNK, iako zagrebačkoj publici nije sasvim nepoznata. Godine 2008., u povodu 150. obljetnice rođenja Giacoma Puccinija, u Lisinskom su Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem Nikše Bareze koncertno izveli manje razvikanu skladateljevu operu “La rondine”, s gostujućim pjevačima i domaćim solistima.

Zlatni kavez

Lana Kos, sopranistica koja je nakon višegodišnje međunarodne karijere lani postala solistica nacionalne kuće u Zagrebu, u dosadašnjoj karijeri imala je iskustva s gotovo svim čuvenim Puccinijevim operama, pa je dovoljno spremno dočekala raritetnije pjevanu “Lastavicu”

- Budući da sam u karijeri pjevala više puccinijevskih uloga, od Mimi i Musette u “La boheme”, Liu u “Turandot”, naslovnu ulogu u “Manon Lescaut”, kao i Cio-Cio-San u “Madame Butterfly”, rekla bih da je Magda iz “Lastavice” najsličnija ulozi Manon Lescaut, jer i Magda je - kurtizana - govori na početku razgovora sopranistica.

Gledano kroz zbivanja na pozornici, “Lastavica” je priča o djevojci visoka roda, a sumnjiva morala, Magdi di Civry (sopranistica Lana Kos), ljubavnici pariškog bankara Rambalda Fernandeza (bariton Ljubomir Puškarić), koja se iznenada zaljubi u siromašna mladića Ruggera Lastouca (tenor Stjepan Franetović) i ode s njim na Azurnu obalu. No ne može postati njegova žena i poput lastavice vraća se u zlatni pariški kavez.

- Magdi u prvom činu lik Pruniera, gledajući joj u dlan, proriče da će kao lastavica odletjeti iz Pariza u jednu zemlju sunca, mora i snova. Glazbena se fraza proročanstva iz prvog čina kasnije mnogo puta susreće kroz operu, kako radnja ide dalje. Magda bježi s Ruggerom skrivajući tko je, a pismo Ruggerove majke probudi je iz “sna” i shvaća da nije dostojna biti njegova ženom. Iz savjesti ga ostavlja i vraća se pariškom bankaru Rambaldu iz prvog čina.

Ne bih čitateljima voljela detaljno otkriti kraj opere, no spomenut ću samo kao zanimljivost da je naručitelj “Lastavice” bio Carltheater u Beču koji je 1916. godine od Puccinija, jednog rasnog skladatelja dramaturški i vokalno teških opera, zatražio da sklada operetu, nešto u stilu Strausssova “Der Rosenkavaliera” - spominje komičan moment u nastanku opere čiju je bečku praizvedbu omeo Prvi svjetski rat, pa je “La rondine” slijedila sudbinu lika Magde i iz Beča je, gdje je trebala igrati po prvotnom planu, “odletjela” u Monte Carlo.

Puccinijeva“Lastavica” je, inače, izvedena u Teatru Verdi u Rijeci, tada pod talijanskom vlašću, 1924. godine. U milanskojn Scali se prvi put izvela kasnije, 1940. godine.

Kad je riječ o posebnim glazbenim senzacijama u operi, Lana Kos istaknut će da već na početku opere publika pronalazi muzički dragulj, ariju “Chi il bel sogno di Doretta”.

- U partituri “La rondine” općenito se mogu čuti dijelovi koji dramatski podsjećaju na “Manon Lescaut”, “Toscu”, a pronalazimo i elemente melodija iz “Turandot”. A koliki je zalogaj uloga Magde, najbolje svjedoči izjava rumunjske sopranistice Angele Gheorghiu, inače specijalizirane za Puccinijev i Verdijev repertoar, koja je prije premijere “Lastavice” u njujorškom Metropolitanu rekla da joj je Magda najteža uloga karijere. Razlog je tomu što Magda istodobno traži i vrlo mekan i vrlo dramski vokalni pristup. Za mene je, pak, Magda debi u meni najdražoj svjetskoj opernoj kući, u mojem Zagrebu i mojem domu posljednjih godinu dana otkako sam zaposlenica zagrebačkog HNK - reći će Lana Kos koja se prvi put susrela s “La rondine” u Teatru Carlo Felice u Genovi. Dok je Lana Kos pjevala “La Traviatu”, njezina prijateljica, sopranistica Maria Teresa Leva, pripremala je ulogu Magde.

U doba prije pandemije, Lana Kos bi u ovom trenutku imala nekoliko novih svjetskih produkcija dogovorenih uglavnom već tri godine unaprijed. Međutim, pandemija je pomrsila sve repertoare.

Lana Kos

Elena Cherkashyna

Ugovor iz 2026.

- Svijet je stao u proteklih godinu i pol, pa su tako diljem svijeta i meni i kolegama angažmani otkazani. Trenutna situacija u svjetskoj operi mogla bi se opisati kao jedna velika lista čekanja. Svi otkazani angažmani planiraju se u naredne dvije, tri sezone, međutim, postoji i mnogo preinaka od prije dogovorenog te mnogo jump-in situacija, nepredviđenih uskakanja u neke predstave. Posljednji ugovor koji sam potpisala tiče se 2026. godine i angažmana u španjolskom teatru Oviedo gdje ću debitirati u Donizettijevoj “Mariji Stuardi”. Riječ je o jednoj od regina, kraljica u opernim libretima koje sam uvijek željela pjevati - veseli se novom Donizettiju. U međuvremenu, nakon karijere koju je ponajviše obilježila uloga Violette u “Traviati”, čeka je do kraja domaće sezone njezina prva “Traviata” u Zagrebu.

Lana Kos pjevala je svojedobno “Traviatu” u Areni di Verona, kao treća hrvatska operna pjevačica nakon Biserke Cvejić i Ljiljane Molnar-Talajić koje su pjevale na toj pozornici. Bila je, zatim, Violetta u Madridu, Palermu, Stockholmu, Genovi, Tel Avivu... Ove sezone, osim što je Violetta prvi put u Zagrebu, ujedno je i drugi put u Mariboru gdje je, pak, debitirala u toj ulozi.

Lana Kos

Elena Cherkashyna

Tri žene u jednoj

- Mariborska pozornica ima posebno mjesto u mojem srcu jer sam imala samo 21 godinu kada sam u Mariboru debitirala s Violettom, ostvarivši, također s redateljem Hugom de Anom, ulogu koja me lansirala u svijet. S obzirom na to da sam Violettu otpjevala više od 150 puta na 25 strana svijeta, velika je radost što ću u ovoj opernoj sezoni imati priliku prvi je put pjevati u Zagrebu. Magija Violette je u tome što je ona po libretu mlada djevojka koja ima 20, 21 godinu, a Verdi je s druge strane predvidio tri žene u jednoj, tri različita glasa u istoj ulozi. U prvom činu traži se koloraturni glas i visine u ariji “Sempre libera”, u drugom činu potreban je lirski sopran, a u trećem dramski. Dramaturški put uloge, pak, ide od kurtizane, preko zaljubljene djevojke koja ostavlja prošlost iza sebe, do žene koja žrtvuje svoju ljubav, dakle svojevrsne svetice – tumači Lana Kos koja će ove sezone u HNK debitirati i kao Tatjana u “Evgeniju Onjeginu”.

- Svojedobno, bila sam potpisala ugovor za “Onjegina” i Tatjanu s Boljšoj teatrom, i to nakon što sam u Boljšoju otpjevala Natashu Rostovu u “Ratu i miru”. No kako sam tada bila u drugom stanju, morala sam odustati od produkcije. Čeka me još ove sezone Leonora u repriznom “Trubaduru” u Zagrebu, tako da su mnogi krasni projekti preda mnom.
Ali da se vratimo Violetti i “Traviati”... Reći ću i to da mi je ta moja sretna uloga donijela sreću u nesreći pandemije. U trenutku kad su sva svjetska kazališta bila zatvorena, Madrid je nakon prve karantene, u ljeto 2020., prvi bio otvorio opernu pozornicu i ja sam u pandemiji pjevala “Traviatu” u Teatru Real Madrid - govori sopranistica koja je rođena 1984. u Varaždinu, a Muzičku je akademiju pohađala u klasi Lidije Horvat-Dunjko.

Sa 17 godina debitirala je kao koloraturni sopran te kao maloljetna Kraljica noći u “Čarobnoj fruli” pokazala glasovne mogućnosti u rasponu od tri oktave. Na preporuku Mstislava Rostropovicha bila je spomenuta Natasha Rostova u “Ratu i miru” Boljšoj teatra, nakon čega su uslijedili angažmani u Bavarskoj državnoj operi u Münchenu. Posljednjih dvadesetak godina nastupala je u Santiago de Chileu, Sao Paulu, Tel Avivu, Bruxellesu, Liègeu, Ateni, Genovi, Bukureštu, Napulju, Stockholmu, Madridu, Seoulu, Düsseldorfu, Pekingu, Palermu...

Del Monaco

Pjevajući ulogu Micaële u “Carmen” na Izraelskom opernom festivalu u Masadi upoznala je životnog partnera, redatelja Giancarla del Monaca.

Pitamo ovom prilikom kada će sin čuvenog pjevača Marija del Monaca ponovno režirati u Zagrebu.

- S obzirom na to da je Giancarlo del Monaco radio ovdje 1982. godine s velikim uspjehom “Cavalleriju rusticanu/Pagliacci” gdje je Ivanka Boljkovac bila Santuzza u Mascagnijevoj “Cavalleriji”, mislim da na putu njegove nove režije u Zagrebu stoji samo pitanje usklađivanja termina - reći će o režijama životnog partnera.

S kojom produkcijom Lana Kos smatra da bi HNK Zagreb trebao ići u svijet?

- Naravno, poželjela bih da gostuju vani opere u kojima pjevam: “Trubadur”, “La Rondine”, “Traviata”, “Evgenij Onjegin”. Mislim da je svaka dostojna ili će to biti bilo kojeg teatra diljem svijeta - reći će Lana Kos koja s Giancarlom del Monacom i svojim sinom tinejdžerom živi na relaciji Madrid - Zagreb, a ljeti je na Ibizi.