Prekrasni su Brijuni, prekrasni. Ali ja ih povezujem s poslom, ovdje za nas nema odmora, kao što to mnogi misle. A brojni kolege i umjetnici koji su posjetili ovo prekrasno otočje i Ulysses pitaju nas kako možemo raditi okruženi tolikom ljepotom, počinje svoju priču Lucija Šerbedžija.
Otočki svijet
Glumica, majka, žena, kći, sestra, prijateljica.
- Sve u jednom, baš poput svake žene - iskreno će Lucija.
U hladovini s pogledom koji puca na ljepote Brijuna, uz dašak vjetra i nevjerojatan miris borova, dočekala nas je ležerno i opušteno uz psa Žuću.
- Ne, ne nije to moj pas, ja ga samo čuvam. Žućo je od prijateljice, moj je nažalost uginuo, ali vidim da, kako vrijeme prolazi, a ja sve više čuvam Žuću, taj šarmer mi sve više prirasta srcu - emotivno će Lucija.
Uz šalicu kave počinje svoju priču glumica, koja već gotovo 17 godina svako ljeto boravi na Brijunima.
- Na Brijunima najviše volim energiju tog otoka. Od ove godine napokon sam se biciklizirala i sad sam, za čas, bilo gdje. Sve je tako divno ovdje, ništa ne bih mijenjala.
Malo joj ipak, kaže, nedostaje slobodnog vremena.
- Imam možda tri sata dnevno pauze, većinom je to za ručak i da se okupam s klincima, a onda probe i opet probe - priča glumica i dodaje kako se opušta uz čitanje knjiga.
- Trenutno čitam ‘Đavo u brdima’ Cesarea Pavesea, no kad me već pitate, nemam u životu ništa najomiljenije, pa tako ni omiljenog pisca. Uz klasike, kojima se stalno vraćam, poput Hamsuna, Dostojevskog ili Andrića, volim otkrivati i nove pisce. To je za mene kao kad posjećujete gradove koje niste nikad posjetili. Postoje New York, Rim i Pariz, a onda postoje oni neki gradovi koji su čarobni a niste ih još vidjeli.
Djeca, sin Sergej i kći Nastija, iz braka s redateljem Filipom Gajićem, koji je prije gotovo pet godina završio razvodom, na Brijunima su također, pod budnim okom Šerbedžijinih.
Krasni prijatelji
- Uvijek smo nas troje, ja i djeca, bili u ‘paketu’. Ja na to ne gledam tako, meni drugi ljudi znaju reći: ‘Jao, Lucija, pa kak’ ti to stigneš?’, i onda ne znam što bih odgovorila. Ja tu ne vidim problem jer mislim da je najljepša stvar na svijetu biti roditelj. Novine su napisale da sam se razvela od Filipa prije godinu dana, a mi smo se razveli prije pet godina a da nitko nije ništa znao, kao što smo se i vjenčali. Može se i da se ne zna u javnosti ništa. Imam veliku sreću što imam krasne prijatelje koji mi pomažu s djecom te ih nerijetko vode na njihove izvanškolske aktivnosti poput nogometa i baleta ili ih pričuvaju navečer kad imam predstavu - nastavlja.
Kad je Lucija na sceni i zauzeta u Kazalištu Ulysses, o njezinu sinu i kćeri brinu djed Rade i tri tetke, Lucijine polusestre.
- Rijetko smo zajedno, ima nas svugdje po svijetu, ali kad se uspijemo sastati, a to inače bude nekoliko puta ljeti i jednom zimi, onda je to predivno - kaže Lucija te nastavlja kako je zlatno pravilo u kući Šerbedžija da se Božić slavi u Barbarigi, u kući u masliniku.
- To vam izgleda tako da tata Rade kuha i kuha, doslovce se nakuhava svega. Govorim o bakalaru koji je s godinama usavršio i stvarno je perfektan. Onda uzme gitaru, pa dođe brat Danilo. E onda on preuzme gitaru, a mi naručujemo pjesme, on se pretvara u jukebox i tako sve dok mu ruke ne otpadnu - opisuje božićno slavlje u glumačkog obitelji, u kojoj kaže, maćeha Lenka ima ulogu glavne organizatorice.
- Lenka, Lenka, ona je sjajna. Ona sve živo organizira, dekorira, a i veseli se Djeda Mrazu čak pomalo više i od djece - kaže nam Lucija.
Nedavno je za medije izjavila kako je danas sretnija žena. Je li to uistinu tako?
- Sreća je relativna stvar. Što to znači biti sretan? Sad sam sretna, a navečer možda me već nešto zabrine, ne može čovjek biti generalno sretan - odgovara.
Uspješan projekt Kazališta Ulysses, bez obzira na godine koje prolaze, svake je godine nezaobilazna ljetna ruta, nezaobilazna točka ljubitelja predstava. Kad govorimo o Ulyssesu, prva stvar što će svakome pasti na pamet jest Shakespeareova predstava “Kralj Lear”. Velika i sve popularnija predstava koja na Brijune svake godine privlači stotine gledatelja. Mnogi od njih “Leara” su pogledali i nekoliko puta. Očarani ljepotama Brijuna i izvedbom glumaca, vraćaju se “po još”. Na pitanje zašto je već gotovo dva desetljeća ta Shakspeareova predstava toliko popularna, Lucija odgovora kako to nije obična predstava, već cijelo putovanje.
Kućni odgoj
- Sve počinje već na rivi u Fažani. Taj ukrcaj na brod, ljudi idu na ‘Leara’, kao na putovanje. U pozadini lagano svira simfonijeta, a Rade? Rade uvijek dodaje nešto svoje u svu tu priču, kojemu ona sjajno pristaje, inspirira ga, pa predstava nikad nije u potpunosti jednaka prethodnoj. To je čisti doživljaj. Divim se njegovoj energiji i predanosti. Teško mi je odgovoriti na pitanje što sam od njega naučila, ali ako bolje razmislim, sigurna sam da je to što mislim svojom glavom, poput svakog roditelja koji to uči svoju djecu. Naučio me svakako širini, ne osuđivanju drugih, istini - iskreno će.
Uloge u ‘Learu’
O svojim ulogama u Learu kaže:
- Ja sam u ‘Learu’ glumila dvije uloge. Bila sam dobra Cordelia i loša Regan. Makar je Cordelia draža publici, puno više uživam igrajući zlu i opaku Regan, lakše je igrati takve uloge, izazovnije su, imaju više soka. Te predobre uloge je ustvari malo dosadno igrati jer su jednodimenzionalne uglavnom - kaže Lucija.
Nije moglo izostati pitanje koje je uzburkalo dosad mirnu scenu Kazališta Ulysses, a koje se tiče preimenovanja predstave o velikanu boksa, Mati Parlovu, a čije je korištenje imena, tik pred premijeru, zabranila njegova udovica.
- Ne želim o tome. Što god kažem, rekla sam. Zato još i više razumijem i poštujem Matu Parlova i njegov izbor da skoro nikad nije želio davati intervjue. Mate je bio velik čovjek i jedan od najvećih sportaša na cijelom svijetu. Mnogo smo se pripremali za predstavu, zajedno s kolegama glumcima, gledajući skoro sve njegove mečeve. Ne čudi me da je Muhammad Ali, bez obzira na to što je bio u sasvim drugoj kategoriji od Mate, žalio što se u svojem oproštajnom meču nije mogao boriti protiv takvog velikana. Takvih sportaša i sporta danas više nema - rekla nam je Lucija ne želeći otkriti vlada li među glumcima predstave pod novim nazivom “Doručak šampiona” nervoza zbog novonastale situacije.
Da je iza nje posve energična godina na daskama ZeKaeM-a, potvrđuju čak tri premijere, jedna za drugom, u kojima je igrala u prošloj sezoni.
- Nakon Brijuna odlazim deset dana na Silbu. To vam je jedan hippie otok gdje je deset dana kao mjesec dana godišnjeg u gradu - opisuje nam svoj odmor iz snova koji će provesti s djecom. Na jesen je već čekaju nove predstave.