U zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu u subotu je održano prigodno sjećanje na Kostu Spaića, velikog hrvatskog redatelja i pedagoga, povodom stote godišnjice njegova rođenja. Spaić je, naglašavaju u HNK, tijekom desetljeća postavio na scenu neke antologijske dramske i operne predstave, ali i odgojio generacije mladih kazališnih umjetnika. "Njegov rad, ne samo kao redatelja, nego i kao intendanta naše najveće nacionalne kazališne kuće umnogome je utjecao na kazališno djelovanje te institucije". Na svečanosti oblježavanja Spaićeva rođendana Mirta Zečević, Slavko Juraga i Dušan Gojić izveli su scenu iz Shakespeareove komedije "Na tri kralja", a potom su prikazane video projekcije dijelova iz predstava koje je Spaić režirao – "Vučjak" Miroslava Krleže i "Teuta" Dimitrija Demetra.
O Spaiću su govorili akademik Boris Senker, dramaturginja Sanja Ivić te glumici Neva Rošić, Branka Cvitković i Dragan Despot koji su se prisjetili svoje suradnje sa znamenitim redateljem i pedagogom.
Intendantica zagrebačkog HNK Iva Hraste Sočo kazala je kako je Spaić svoju umjetnost, ali i pedagoški rad "utkao u ovo kazalište" te dodala kako smatra da Hrvatsko narodno kazalište ima obavezu obilježavati ovakve obljetnice.
Boris Senker za Spaića je rekao da je čovjek koji je obilježio drugu polovicu 20. stoljeća u hrvatskom kazalištu. "Bio je jedan od redatelja koji su stekli izniman međunarodni ugled i reputaciju. Zadužio nas je nizom predstava, a možda je njegova najvažnija režija ‘Mjera za mjeru‘ u kojoj je dao jedan drukčiji pristup onome malo statičnome, pompoznome i patetičnom Shakespeareu kako ga je hrvatsko kazalište prije susretalo", kazao je među ostalim Senker.
Kosta Spaić rođen je 21. siječnja 1923. godine u Zagrebu. Diplomirao je romanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a učio je i violinu na Muzičkoj školi Glazbenoga zavoda. Kazalištem se počeo baviti u zagrebačkoj družini mladih Francuskog inistituta. Bio je violinist na Radio Zagrebu, a 1948. postaje asistent režije u Dramskom studiju HNK u Zagrebu. Prve samostalne režije ostvaruje početkom pedesetih godina 20. stoljeća kada na scenu postavlja djela Lorce te Verdijevu operu "Traviata". Kasnije režira opere Rimski-Korsakova, Verdija, Prokofjeva, Šostakoviča i Zajca, dok od drama režira Shakespearea, Marinkovića, Krležu i Brešana.
Sredinom 50-ih prelazi u Gavellu gdje na scenu postavlja suvremene komade - tekstove Kaštelana, Ionescoa, Anouilha, Lorce, Giraudouxa i dr. Surađivao je i s drugim kazalištima poput Kerempuha, &TD-a, HNK u Splitu, Osijeku i Rijeci, kazališta Marina Držića u Dubrovniku, ali i s brojnim teatrima u inozemstvu. Posebno se ističu njegove predstave na Dubrovačkim ljetnim igrama - Shakespeareova "Oluja", Držićev "Skup", koji će kao jedna od amblematskih predstava na Igrama, ostati na repertoaru čak četrnaest sezona, zatim "Dundo Maroje" te Vojnovićeva "Dubrovačka trilogija". Spaić je bio ravnatelj dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara od 1964. do 1971. dok je funkciju intendanta zagrebačkog HNK obnašao od 1975. do 1978. godine. Uz redateljski rad bio je i profesor na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti od 1962. do 1970. godine, a bavio se i prevođenjem te je na hrvatski s francuskog, engleskog i talijanskog jezika preveo dramske tekstove i libreta poznatih autora poput Anouilha, Millera, Ibsena, Verdija i dr. Dobitnik je brojnih nagrada među kojima i nagrade Vladimir Nazor za životno djelo. Umro je u Zagrebu, 23. travnja 1994.