Svjetski dan kazališta je prošao, čitaju se prigodnice s pozornice, no mene muči žalosna činjenica da je jedna glumica obznanila ovih dana kako ju je silovao kolega glumac, a da toga kolegu glumca brane - glumice. Jezivo. Ukratko, Danijela Štajnfeld, pošto je dulje od desetljeća odbijala prizivati naglas i javno njegovo ime, prijavila je napokon za silovanje Branislava Lečića. Lečić je bivši srpski ministar kulture, sad predsjednik Demokratske stranke, glasovit glumac, a nedjelo je počinio kad je Danijela imala 21 godinu. Ona je danas u Americi, oštećena traumom, snimila je i dokumentarac, a njezin iskaz portalu Insajder dočekan je u većini srpskih medija kao sumnjiva rabota. Glumici ne vjeruju. Oglasio se i Lečić, jednim odvratnim, narcizmom otrovanim video nastupom, u kojem jeftino glumata nevinašce. Prost puk se zabavlja. Tako joj i treba. Što mu je u auto ulazila i slične gadarije.
Zašto je glumica šutjela? Upravo zato što je znala da će biti razapeta ona a ne on. Javile su se dakle i glumice, jedna čak i iz Hrvatske, koje su poduprle Lečića. Bolesno. Pravno gledano, pravde za Danijelu i neće biti, a hoće li moralno profitirati makar itko, veliko je pitanje.Lečić ne jedino što negira zločin, nego k tom, kao tipičan nasilnik, patronizira žrtvu, a i publiku. Da li mi znamo tko je on, lep, bogat i talentovan, ta kako bi silovatelj bio? Posrijedi je imaginarnij c akcijskih filmova, u kojima su zločinci odreda prepoznatljive nakaze. Život je složeniji, da ne pišem mračniji te su silovatelji često naoko šarmantni ljudi, snalažljivi u društvu. Žalostan događaj ovaj kao da ni u Srbiji ni u nas ne doziva i mogućnost katarze. Čim Danijeli Štajnfeld ne vjeruju ni kolegice, što očekivati od puka?