MASSIMILIANO VOLPINI

‘Hrvati i Talijani su sličini. Ovdje ljudi vole uživati u životu, izlaziti, pričati, kafenisati, ali jako me iznenadilo ...‘

 Lucija Ocko/Cropix
Rođeni Rimljanin, koji surađuje s Robertom Bolleom, a radio je i u La Scali, za nedjeljni je tulum kod HNK osmislio tri koreografije

"Pripremamo tri pjesme, od kojih je svaka iz drugog povijesnog perioda. Jedna je iz šezdesetih, druga iz sedamdesetih, a treća iz osamdesetih godina prošloga stoljeća. Dakle, riječ je o tri različita glazbena, ali i plesna stila. U šezdesetima je glavni pokret twist, a inspiraciju za taj dio nalazim u raznim filmovima i serijama. Glavna asocijacija na sedamdesete je hippy pokret, pokretom se istražuje sloboda, a kao inspiracija nam služi, primjerice, mjuzikl "Kosa". I naposljetku, osamdesete istražujemo kroz rock. No, kako je za naš ples presudna i kvaliteta, pop pjesmu i pop pokret moramo spojiti s tehničkom kvalitetom i talentom plesača. Bitno je naći balans između vrhunskog baleta i pop pokreta poput twista. To će biti zabavno i nama i publici, poručuje Massimiliano Volpini, ravnatelj Baleta HNK u Zagrebu i koreograf nadolazećeg performansa posvećena rock ‘n‘ roll glazbi te plesnjacima, koji 7. srpnja donose HNK i Jutarnji list.

"Jako se zabavljam radeći ovo, no nije lako. Nije lako jer ne pripada našem svijetu, nije dio naše svakodnevice. Ipak, lijepo je istraživati i koristiti našu tehniku u drugačijim stilovima. A ja volim mjuzikl i jazzy stil", nastavlja bivši baletan, koji se plesom počeo baviti kao desetogodišnjak - zahvaljujući svojim sestrama, koje su tada plesale u jednoj malenoj, privatnoj plesnoj školi. Volpini, rođeni Rimljanin, sestre bi pratio na njihove satove plesa, a jednom prilikom dječaka je primijetio, sjeća se, profesor s velikom osobnošću i strašću za plesom te ga je pozvao da se i on okuša u baletu. Tada je otkrio svoj talent za pokret te lakoću i prirodnost s kojima mu je on dolazio.

Maleni trodijelni performans predstavlja mu, ipak, stvarni izazov. Kada se stvara nešto novo, to je potrebno izvježbati.

"To će plesačima biti odmak od uobičajenog, ti pokreti nisu karakteristični za balet", veli Volpini te otkriva imena plesnih parova koji će oživjeti glazbu minulih vremena:

"Imat ćemo tri para. Jedan par za svako desetljeće. Iva Vitić Gameiro i Guilherme Gameiro Alves plesat će na glazbu šezdesetih, Miruna Miciu i Taiguara Goulart na melodije sedamdesetih, a Rieka Suzuki i Takuya Sumitomo na ritmove osamdesetih.

image
Lucija Ocko/Cropix

Glazbu je, saznajemo, probrao Ante Gelo, koji je zatim nekoliko glazbenih opcija poslao Volpiniju. A on je potom procijenio koja je opcija najprimjerenija za najavljene točke. Značajnu ulogu u vjernom predstavljanju triju distinktivnih razdoblja igraju i kostimi. Za izradu novih kostima za nastup, kaže Volpini, nemaju vremena pa će ovom prilikom posegnuti u garderobu HNK.

"Poštovat ćemo modu vremena, bitno je i kroz kostime naglasiti da se radi o različitim razdobljima. Na primjer, u šezdesetima djevojka nosi kratku suknju, a za sedamdesete smo predvidjeli trapezice", kaže Volpini koji je na funkciju ravnatelja Baleta HNK došao 2023. godine na poziv aktualne intendantice Ive Hraste Sočo.

Ravnateljem Baleta HNK postao je, smatra, u vrlo zahvalnom trenutku. Imao je priliku raditi audicije i zaposliti dvadesetak novih plesača. Naime, zbog novog Zakona o kazalištima, iskusne plesače zamijenili su mlađi kolege. Također, Hrvatska je već bila u Schengenu, a bila je prešla i na euro, komentira te dodaje:

"Promjena valute može prouzročiti neke probleme, kao što je bio slučaj pri prelazu s lire na euro, no sada smo bliže Europi, povezaniji smo, a to nam ide u prilog jer smatram da ovo kazalište zaslužuje bolju poziciju na međunarodnoj pozornici. Zapadna Europa ne zna dovoljno o ovoj kompaniji, a ona je bolja nego što ona od nje očekuje. Bitna je komunikacija, a potrebno je napraviti i neku međunarodnu turneju. Važno je da se čuje više o ovome kazalištu. Istočna Europa (na primjer Mađarska ili Poljska) je povezanija s našim kazalištem, no Italija, Engleska, Francuska, primjerice, nisu baš upoznate s time što ovdje radimo".

image
Lucija Ocko/Cropix

Svojim prvim dvjema sezonama u HNK izrazito je zadovoljan. Publika, tvrdi Volpini, voli balet i HNK, a svaki balet koji su radili požnjeo je uspjeh.

"To je i zato što imamo odlične plesače koji rade vrijedno i sa strašću, a publika tu strast i talent prepoznaje", uvjeren je Volpini, koji osim kao ravnatelj Baleta djeluje i kao koreograf.

U tome je kapacitetu prije nekoliko mjeseci radio i suvremeno autorsko djelo "Light Through the Fingers" (drugi dio diptiha činio je "DYAD 1929" britanskog koreografa Waynea McGregora), a upravo je izveden i "Scratch", jedan od tri kraća suvremena baleta u sklopu "Prelaženja linije - Večer tri baleta". Uz Volpinijev balet, izvedeni su i "S" Philippea Kratza te "Phases" Francesca Nappe.

"Preferiram diptih i triptih jer mi je draže ići korak po korak. Nemam pristup: ‘Ja sam ravnatelj pa moram raditi veliki balet‘. Draže mi je raditi uz druge koreografe. Ne želim koristiti svoju ravnateljsku poziciju za nametanje vlastite koreografije, ali volim stvarati koreografije i mislim da je to korisno za povezivanje s plesačima. Ako sam stalno u uredu, između nas će nastati distanca i neću moći s njima izgraditi povezanost. Osim toga, rad s plesačima je i najbolji način da iskomuniciram svoju plesnu filozofiju. Kad radim s njima, pokušavam biti otvoren, smiren i ljubazan jer je naš rad konstantna suradnja. Potrebni su mi njihova inspiracija i talent. Nije poanta u tome da im ja samo nametnem korake, nego da se uskladimo pri stvaranju baleta. Izvedba nije vlasništvo koreografa, već je rezultat zajedničkog rada. Uspješni šou je moguć samo ako svi surađujemo. To je uistinu timski rad. Koreograf je samo vozač, no inspiracija dolazi od svih", objašnjava koreograf, čiji pristup u nekim segmentima podsjeća na McGregorov. Zajednička im je, čini se, važnost koju pridaju povezanosti s plesačima te kolaborativnom procesu, kojega je Volpini ostvario i s baletnom zvijezdom (fra. danceur étoile), talijanskim plesačem Robertom Bolleom (tko je popratio ovogodišnji Sanremo, njegovu je točku zasigurno upamtio. Možda i više od izvedenih pjesama).

Iz njihove dugogodišnje suradnje, koja uključuje razne pozornice, pa i one festivalske i televizijske, nastala je i koreografija za Bolleovu aktualnu ulogu Prometeja, o kojoj je pisala i talijanska La Repubblica.

Ta suradnja, ali i svi ostali angažmani koje je imao, korisni su mu, vjeruje, i danas kada vodi Balet HNK. Jedan od za karijeru najvrjednijih onaj je u milanskoj La Scali, u kojoj je upoznao najboljim plesače, glazbenike i koreografe našeg vremena. Ipak, rad u kazalištu srednje veličine, kaže Volpini, ima i svoje prednosti.

image
Lucija Ocko/Cropix

"La Scala je ponekad prevelika. Svaki odjel je odvojen od drugih, dok smo ovdje kao obitelj. Ovdje intendant zna svakoga, čini mi se i do jednog zaposlenika.U La Scali je intendant udaljen od zaposlenika. Postoji i stroža hijerarhija i za plesača je gotovo nemoguće popričati s intendantom. Ovdje to nije problem. Također, kad ulaziš u La Scalu, moraš imati dozvolu. La Scala je velika firma, a ovo je velika obitelj. Bilo mi je prekrasno u La Scali, ali lijepo je raditi i u kazalištu u kojem poznaš svakoga, a zaposlenici su povezani", priznaje Volpini, koji Milano i dalje smatra svojim gradom.

Ipak, u Hrvatskoj mu, kaže, ne nedostaje ništa. Osim kuće, kruga prijatelja te slobodnog vremena.

"I prije sam puno radio, ali imao sam slobodnog vremena. Radio bih, primjerice, na nekom projektu nekoliko mjeseci, a onda bih imao pauzu za odmor, dok u ove dvije godine otkako sam u Zagrebu, nisam imao vremena za sebe. To mi nedostaje, a ponekad se opustiti bitno je i za kreativnost", smatra Volpini, koji dovoljno vremena nema niti za učenje hrvatskog pa si audio lekcije pušta za vrijeme vožnje.

image
Lucija Ocko/Cropix

"Trudim se učiti hrvatski, ali jako je teško jer ne pronalazim nikakvu poveznicu s talijanskim. Svaka je riječ toliko različita od njenog talijanskog pandana. Korijen riječi je u potpunosti drugačiji pa ne mogu niti pogoditi. Značenje nekih engleskih ili španjolskih riječi mogu naslutiti, ali hrvatskih ne", iskreno će Volpini, prema čijem su mišljenju Talijani i Hrvati zapravo veoma slični.

"Ovdje ljudi vole uživati u životu, izlaziti, kafenisati, pričati, popiti pivu. Jedino što me je iznenadilo je to što ovdje ljudi puše u baru. U Italiji je, kao i u raznim drugim europskim zemljama te SAD-u, svugdje zabranjeno pušiti", pripovijeda Volpini, čiji ansambl osim ranije spomenutoga triptiha priprema gostovanje "Hamleta" u Dubrovniku.

"Hamletom" Volpini završava sezonu, no onda ga čekaju obveze u Italiji, ali i mali predah, kojem se veseli.

"Radim puno jer su takve potrebe ovoga posla i ovo je vrlo dobar trenutak za moj posao, no nisam radoholičar. Volim uživati u životu. Ne volim kada posao preuzme život u cijelosti. Jako sam sretan sa svojim poslom, profesionalno sam ispunjen, no kada posao dođe kraju, i dalje ću biti sretan. lako, lako je to reći dok radiš. Kada taj trenutak uistinu stigne, nije tako lako. Ipak, uvjeren sam da je promjena dobra u životu. Čak i kad je se pribojavamo. Jer donosi novu energiju", zaključuje.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. studeni 2024 18:05