Nakon 22 godine profesionalnog umjetničkog djelovanja, glumica Ivana Krizmanić u Teatar &TD prvi put stiže s autorskim projektom "Frutti di mare" u kojem i glumi. Ovu nostalgičnu monodramu kreirala je u suradnji s dramaturginjom Nikolinom Rafaj, koja također potpisuje i režiju. Za scenski pokret zadužena je Ema Crnić, autorsku glazbu radio je Damir Šimunović, a oblikovatelj svjetla je Saša Fistrić. Predstava je nastala u produkciji Petar Cvirn/UO TeatruM i Teatra &TD. "Frutti di mare" premijerno će se održati u utorak 5. studenoga u Polukružnoj dvorani s početkom u 20 sati. Reprizne izvedbe na rasporedu su 6. i 7. studenoga.
Protagonistica ima jednostavnu želju za odlaskom na more. More kao simbol beskonačnih obećanja, slobode koja se ne propituje kao i prostora djetinjstva. No prepreke promijene destinaciju njezinog putovanja i odvedu je tamo gdje možda nije bila sigurna u mnoge stvari, ali u jednu je - kako je bila sretna. Ravno u osamdesete.
U ovom vrlo osobnom hommageu osamdesetima putujemo kroz eklektičan niz izvedbenih kodova, od doku-fikcionalnih epizoda, preko dionica koje se oslanjaju na stand-up elemente, sve do kolaža filmskih i glazbenih citata iz tog razdoblja...
Na tom putovanju, kao nenametljiva suputnica priključuje se nostalgija koja postaje i vrstom kritičke perspektive ili barem povremenog podsjetnika na supostojanje dvije slike - doma i nepoznatog, prošlosti i sadašnjosti, nedosanjanih snova i svakodnevice koju svi dijelimo. Nostalgiju možemo promatrati i kao neku vrstu romanse s vlastitom maštom. Kao i čežnju za željom. Ili preciznije, za obnovom kapaciteta za željeti. Bez straha. Bez autocenzure. Bez krivnje. Za željom koja je nestabilna, neodlučna, nemirna, neukrotiva - baš takva kakva treba biti.
Prošlost, koja postaje gotovo nepredvidljivija od budućnosti, otvara prostor za postavljanje pitanja čijeg se odgovora možda malo i pribojavamo - što je to za čime zapravo čeznemo?
"Mogli bismo raspravljati o tome jesu li osamdesete više pop-kulturni, društveni, medijski, tržišni ili fenomen nekog drugog predznaka, no složit ćemo se da neka vrsta fenomena zasigurno jesu. Fenomena koji i dalje ne prestaje inspirirati ono što gledamo, što slušamo, način na koji se odijevamo, ono za čime možda i čeznemo. Gotovo neovisno o tome jesmo li ili nismo aktivno sudjelovali u toj dekadi. Ovaj autorski projekt zanima kako nešto što smatramo globalnim fenomenom djeluje iz intimne perspektive", objašnjava koautorica i redateljica Nikolina Rafaj.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....