GOSTOVANJE ROBERTA BOLLEA Savršeno isklesana tijela i još uvijek neodoljivo dječačkog izraza lica pokazao idealnu spregu tradicije s modernim pokretom

Proteklih dana Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu vrije.

Najprije je Opera dovela svjetskog kontratenora Maxa Emanuela Cenčića, potom je dramski ansambl vratio Zrinku Cvitešić i iznjedrio očitu dugovječnu uspješnicu “Tko pjeva zlo ne misli”, a treća atrakcija dogodila se u dvije večeri 3. i 4. listopada baletnim gala koncertima “Roberto Bolle i prijatelji”, u povodu 25. obljetnice potpisivanja Memoranduma o zaštiti prava talijanske manjine u Hrvatskoj i Sloveniji. Zahvaljujući suradnji Veleposlanstva Republike Italije i Talijanskog kulturnog instituta u Zagrebu, naša je publika mogla pozdraviti starog znanca solista Baleta milanske Scale i Američkog baletnog kazališta Roberta Bollea, plesača kojeg pamtimo iz gostovanja u našim izvedbama “Labuđeg jezera” i “Giselle”. U međuvremenu Bolle je oformio i trupu od,, kako ih je nazvao, prijatelja s kojim krstari svijetom i promiče baletnu umjetnost pružajući vrhunske doživljaje tisućama poklonika.

Sami prvaci

Kako i ne bi kad mu se trupa sastoji od samih prvaka Bečke državne opere, Boljšoj teatra, Berlinskog državnog baleta, Baleta iz San Francisca…, probranih i profiliranih umjetnika koji, skupa s Bolleom, izvode program klasičnih, neoklasičnih i modernih točaka od kojih su neke opremljene atraktivnim vizualnim efektima najsuvremenije tehnologije. Pljeska i ovacija nije nedostajalo, štoviše, učinilo se da su upravo one točke bliže našem vremenu, poput scene “Les Bourgeois” na glazbu Jacquesa Brela, u koreografiji Ben Van Cauwenbergha i u nevjerojatno tehnički i interpretativno sadržajnoj izvedbi Dinu Tamazlacarua, ubrale zeru više ushita. O tehničkim mogućnostima apsolutno svih članova trupe ne treba posebno govoriti. Svi su savršeno spremni na najveće baletne vratolomije, od divovskih muških skokova do pirueta i fouettéa plesačica, perfektno su uigrani u parovima, a svatko je na svoj način izražajno poseban.

Klasični dueti

Klasični pas de deux kretao se od “Labuđeg jezera”, preko “Don Quixotea”, do “Romea i Julije” s Alenom Kovalevom, Jacopom Tissijem, Mariom Eichwald i Robertom Bolleom te možda najatraktivnijim parom u “Don Quixoteu” Adiarys Almeidom i Tarasom Domitrom. U klasičnim duetima pridružili su im se i Liudmila Konovalova s partnerom Tamazlacaruom u manje poznatom “Venecijanskom karnevalu” C. Pugnija i koreografiji legendarnog Mariusa Petipa, dok su neoklasiku zastupali “Dijamanti“ najpoznatijeg koreografa neoklasičara Georgea Balanchinea na glazbu P. I. Čajkovskog s parom A. Kovalevom i J. Tissijem.

Dječačko lice

Roberto Bolle odabrao je za sebe Romea podsjetivši lirskim izrazom i savršenom stopljenošću s partnericom M. Eichwald na svoje nekadašnje neodoljive klasične prinčevske role. Kao izvođača suvremenog plesnog izričaja vidjeli smo ga u tri točke, na početku u duhovitoj solo sekvenci “Prototype reloaded” u koncepciji i koreografiji Massimiliana Volpinija na minimalističku glazbu Leonarda De Amicisa u kojoj Bolle majstorski repetira klasični plesni vokabular prevodeći ga u suvremeni izraz.

Savršeno isklesana tijela i još uvijek neodoljivo dječačkog izraza lica Bolle je pokazao idealnu spregu tradicije s modernim pokretom i u točki “Mono Lisa” uz partnericu M. Eichwald, da bi cijeli ovaj gala koncert završio dirljivom pričom o usamljenosti “Rencontre” koreografa M. Volpinija na glazbu Renéa Aubryja, s partnericom L. Konovalovom. Osim notorne činjenice kako je riječ o doista vrhu današnje svjetske plesne umjetnosti u koju se savršeno uklopila i skladba “Wunderland” slavnog Philipa Glassa u koreografiji Edwaarda Lianga sa solistima A. Almeidom i T. Domitrom, posebnost Bolleova poimanja suvremenog plesnog govora su plesačice cijelo vrijeme u špic papučicama, inače rezerviranima samo za izvođenje klasike. Funkcionira savršeno!