Kralj Rikard III. njemačkoga redatelja Thomasa Ostermeiera traje dva i po sata a i ne primijetiš kad prođu. Doista ne tako često iskustvo i za kazališnoga kritičara. Ovo je peta Ostermeierova režija koju sam vidio i mislim da je najbolja. Kad je Shakespeare posrijedi, gledao sam njegove režije Hamleta i Othella, također u prijevodu i obradi njegova stalnog suradnika, Mariusa von Mayenburga, koji Shakespearea osuvremenjuje drsko, hrabro i rekao bih točno. Te su predstave dakle isto bile snažne umjetnine, ali ova je iznimna zato što rekreira Shakespearea tako da se osjećaš kao da si potpuno u njegovom vremenu sile, praznovjerja i straha, a na ivici novoga doba, gdje još ljudi vjeruju u duhove i vještice a istodobno i shvaćaju vlastitu naivnost, ali i dalje se plaše proročanstava.
Kralja Rikarda III. igra Lars Eidinger, poznat i kazališni i filmski glumac, uvjerljivo i đavolski šarmantno, a ključ njegova bivanja na sceni jest u tome što svi mi u publici pratimo zapravo jedino njega, dok ga likovi kojima je okružen na pozornici i ne primjećuju više nego što misle da je potrebno. Jasno ti je kako je taj spletkar i ubojica uspio: nije se isticao, odnosno nije pobuđivao osobito pozornost svojih suparnika i saveznika.
Rikard III. Larsa Eidingera komunicira neprestano zapravo jedino s publikom. Njoj se obraća toliko sugestivno da zaboraviš da glumi. Koliko zao, toliko je i duhovit. Koliko krvav, toliko iskren – prema sebi. A to njegovo “ja” konzumiramo eto zapravo mi u publici a likovi u tragediji konzumirat će njegove posljedice. I kada je nag na sceni, i kad se u mraku mačuje sam sa sobom, i kad šuti – bori se jedino sa sobom. Drugi za njega ne postoje.
Ostermeier je zamislio psihopata i svaki Rikardov postupak jednostavno je iz njegove perspektive nužan. On sebi ne traži opravdanje, zao je jer takav želi biti a ubija zato što kad jednom počneš, više ne možeš stati.
I ostali akteri ove tragedije jesu u najmanju ruku nevaljali ljudi. Okrutnost vladajućih slojeva, dvije obitelji koje se bore za englesko prijestolje, gotovo je nezamisliva običnome čovjeku. Bratoubojstvo, djecoubojstvo, u tom takozvanom Ratu ruža bilo je rutina.
Moritz Gottwald igra odlično Vojvodu od Buckinghama, Kraljica Elizabeta Eva Meckbach snažno je pozicionirana ali pomalo zatvorena, a Lady Ana Jenny König isto je donekle odviše hladna. Lorda Hastingsa, Brakenburyja, Ratcliffea igra suvereno Sebastian Schwarz. Robert Beyer zlokoban je kao Catesby, snažan kao Kraljica Margareta a igra i Prvoga ubojicu. Posebno je pamtljiv Thomas Bading u ulogama Kralja Edvarda IV. te, osobito, Gradonačelnika Londona. On igra i Drugoga ubojicu.
Vojvodu od Clarencea, Markiza od Dorseta, Lorda Stanleya, Princa od Walesa (kao lutka) igra Christoph Gawenda.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....