DUŠKO LJUŠTINA Kazalištem ću se baviti i u mirovini, to je posao koji je doživotan

S Duškom Ljuštinom, ravnateljem kazališta Kerempuh od 1982. godine, razgovarali smo nakon objave programa 39. dana satire Fadila Hadžića, čiji je selektor Darko Lukić izabrao trinaest naslova iz Hrvatske, Slovenije, Makedonije i Crne Gore koji će se igrati na festivalu što počinje 5. lipnja praizvedbom predstave “Ko živ, 'ko mrtav” nastale prema tekstovima Mate Matišića, Svetislava Basare i Hriste Bojčeva, u režiji Dine Mustafića.

U Lukićevoj je selekciji, nastaloj na temelju 56 prijavljenih predstava, primjerice ZeKaeM-ova predstava “Kako smo preživjele” i “Jazavac u Kerempuhu” kazališta domaćina, ali i Krležin “Vučjak” zagrebačkog HNK, kao i predstava “Ko rukom odneseno” Bobe Jelčića. Kako direktor festivala komentira takav kontrapunkt.

- Imam povjerenje u profesora Lukića. Bez obzira na prijepore oko toga što spada u festival, a što ne. Osobno sam zadovoljan izborom i uvjeren da će gledatelji dijeliti moje zadovoljstvo.

Jugoslavensko dramsko pozorište dolazi s predstavom “Razbijeni krčag” u kojoj igra Nebojša Glogovac, glumac koji neće doći na Dubrovačke ljetne igre zato što se ne sviđa svima u ovoj zemlji što je igrao Dražu Mihailovića i pritom, kako su mediji prenijeli, izjavio da je “to bio zanimljiv, drag i cijenjen čovjek, suprotan slici krvoloka kakvu su nam plasirali udžbenici iz povijesti.”

- Na festival dolazi predstava “Razbijeni krčag” Igora Vuka Torbice, jednog od najistaknutijih mladih redatelja u regiji, koji je inače hrvatskih korijena. U njoj igraju sve fantastični glumci. Sve druge rasprave ispod su nivoa našeg festivala i mojeg osobnog. Kada bi glumci snosili odgovornost za uloge koje su tumačili, tko bi se bavio glumom. Umjetnike treba cijeniti po njihovim djelima, sve drugo dovest će nas do velike sramote koju upravo imamo na primjeru slučaja Houellebecq u Dubrovniku.

Kako komentirate izvještaje Državne revizije koja je obavila nadzor poslovanja kulturnih institucija u 2013. te ustanovila da su muzeji generalno profiteri, a kazališta gubitaši u poslovanju. Ne sva, Kerempuh je, iako je imao uvjetno mišljenje revizije, poslovao u plusu od tri milijuna kuna.

- Revizija je pokazala ono što ionako znamo; skuplje je postaviti predstavu nego izložbu. No, istodobno je podcrtala i ono što niz godina ne želimo shvatiti. Jednostavno rečeno, Hrvatska ima sjajan umjetnički potencijal, ali je prateći aparat ispod njegove razine. U kazalištu nema dovoljno školovanih financijskih stručnjaka, menadžera, pravnika ni ekonomista pa tako izvještaji revizije pokazuju mnogo elementarnog neznanja u vođenju knjiga.

Riječ je o tome da svatko tko je vrstan u spomenutim poslovima ne želi raditi za plaću koja mu se nudi u teatru. Taj je problem trebalo riješiti još prije 15 godina. Drugi bitan segment iz izvještaja revizora jest činjenica da je u kazalištu pozitivno poslovanje postalo incident. To nas opet vraća na istu priču. Dakle, da bi se pozitivno poslovalo i imalo značajan vlastiti prihod, potreban nam je tim znalaca kojih nemamo.

Gradonačelnik Bandić smatra da će se situacija u kulturi rješiti kada Vlada promijeni zakon o izboru čelnih ljudi institucijama u kulturi, odnosno razdvoji instituciju umjetničkog ravnatelja i menadžera.

- Zakonodavno-pravni okvir kazališnih djelatnosti unutar ljestvice od jedan do pet zaslužuje ocjenu nedovoljan. Sve je birokratizirano, zastarjelo i ne prati trendove novog doba. To se može vidjeti na sljedećem primjeru. Kada vi s predstavom otputujete u svijet i potrošite 50 tisuća kuna, ako uredno dostavite račune, dobit ćete povrat sredstava. No, ukoliko ista sredstva osigurate iz fonda vlastitih zarade ili putem sponzorstva, nitko neće ni primijetiti. Bio udio vaših vlastitih prihoda 20 posto vašeg budžeta ili niže, zakonodavno i pravno, isto vam je. O stimulacijama za ljude koji rade od zore do mraka nitko ni ne razmišlja. Kerempuh je stimulacije predvidio svojim aktima, međutim, one su, kad dođe nadzor, problem. Za ono što gradonačelnik spominje potreban je korjenit zahvat. Teatri imaju intendanta ili ravnatelja te poslovnog ravnatelja, no za poslovanje nije odgovoran poslovni ravnatelj. Trebalo bi preraspodijeliti udjele odgovornosti.

Kako vidite repertoare zagrebačkog HNK, Gavelle, ZeKaeM-a, kazališta koji imaju nove šefove?

- Dubravka Vrgoč, Snježana Abramović i Boris Svrtan donose nove poetike. Među njima će uspjeti oni koji se budu okretali budućnosti. Oni koji se budu bavili prethodnicima, protratit će vrijeme i sebi i kazalištu. Za to je dobar primjer svaka naša vlast koja se uvijek više bavi bivšima negoli samim sobom. Kerempuh ima tu sreću što su sadašnji i bivši i budući.

U Kerempuhu ste 33 godine. Kad odete iz kazališta što ćete raditi?

- Čovjek koji je oko četiri desetljeća vezan za teatar ostaje u njemu sve dok mu to omogućuju psihofizičke i intelektualne mogućnosti, stoga ću se ja i u mirovini nastaviti baviti kazalištem.