Krešimir Dolenčić režirao je odmjereno, točno i zapravo maštovito, s lirskim budžetom, najpoznatiji epski rad Bertolta Brechta, iznijevši ga na scenu, formulirajmo tako, neokrnjenoga. "Majka Hrabrost i njezina djeca" jest, dakako, najutjecajniji antiratni komad europskoga dvadesetog stoljeća, koji će dugo trajati u povijesti budući da evocira arhetipski sarkazam naspram takozvane dobrote u ljudi, slično kao, primjerice, Aristofanova "Lizistrata".
Ta se gotovo dva i po tisućljeća stara "Lizistrata" uostalom i sama može igrati kao epski teatar, kakav je Brecht inaugurirao ne bi li upozorio gledatelja da iluzija koju promatra i nije jedino iluzija i da je posrijedi stvarnost koju i on sam čini. Brecht i Aristofan...