Teatar Erato, iza kojeg stoje Branko i Lidija Ivanda, nakon uspješnice "Kad svijeće dogovore", prema mađarskom piscu Sándoru Máraiju i u režiji Branka Ivande, za koju su Zrinka Cvitešić i Siniša Popović dobili Nagradu hrvatskog glumišta, a Goran Grgić je u finalu Zlatnog Studija za najbolju mušku ulogu, donosi novi tekst na pozornicu. Riječ je o kultnom romanu Branislava Glumca "Zagrepčanka" za koji je ovih dana završena audicija. Ideju o o produkciji "Zagrepčanke" Teatru Erato predložio je prijatelj i suradnik Neven Kepeski, kako nam je otkrila Lidija Ivanda.
- Nije me trebao dugo nagovarati jer se još uvijek sjećam kako sam u mladosti, krišom i s oprezom, strahom kao da ću se opeći, prvi put čitala roman, takva je fama tada vladala oko "Zagrepčanke" u mom okruženju, što mi je danas potpuno iracionalno. Danas je jednako aktualno međugeneracijsko nerazumijevanje (ja sam za svoje adolescente po stavovima počesto iz "prošlog stoljeća"), kao što su danas različita pravila za Vanje i neke "tatine" sinove, a na svakom uglu možete ponovno sresti neku novu Marijanu ili ljubavi koje ne poznaju statusne razlike. I danas neke riječi ili djela "ne priliče damama", ali su dečki koji ih izgovore ili učine "pravi frajeri". Neke riječi (iz romana) ne bismo svim slovima mogli napisati ni u ovom intervjuu, zar ne? "Zagrepčanka" je i danas, kao i gotovo pola stoljeća ranije, izuzetna po svom istraživanju suvremenosti i egzistencije i zato smo se odlučili angažirati mlade suradnike, redatelja Dražena Krešića i dramaturga Patrika Gregureca, kako bismo obnovi ove kultne predstave dali novo čitanje i razumijevanje. Starija predstava u izvedbi Branke Cvitković i pokojnoga Bože Oreškovića bila je kazališni hit, izvedena je više od 300 puta i ako dostignemo taj broj izvedbi, bit ćemo presretni. Teatar Erato i Media Bar u ovom su projektu partneri prvi put, no već imamo u planu nove produkcije - govori producentica Lidija Ivanda.
U redateljsko-dramaturškoj koncepciji je dvoje likova na sceni, Marijana i Vanja, ali će u predstavi biti radiofonski prisutni i sporedni likovi poput Marijanina oca i njegova prijatelja, Vanjina prijatelja Čvare i drugih.
- Na audiciji za predstavu, za koju nam je prostor velikodušno ustupio KIC u Zagrebu, bilo je više od 50 mladih i vrlo talentiranih glumaca. Neki elementi/kriteriji već su zadani u romanu i imali smo težak zadatak pri odabiru kandidata. U dva kruga audicije imali smo privilegij vidjeti vrlo široku lepezu talenata. Marijana je "čista vatra", a Vanja je "dobar komad stare zemlje". Konačni izbor su četvero glumaca koji će se ravnopravno izmjenjivati zbog jednostavnije organizacije izvedbi: Tea Harčević, Nikolina Prkačin, Domagoj Janković i Bernard Tomić - otkriva podjelu u kojoj je finalistica Zlatnog Studija za novo lice u kazalištu i filmu prošlogodišnji nominirani Bernard Tomić.
U komisiji za podjelu bio je i sam pisac Branislav Glumac, kao i umirovljena glumica Branka Cvitković koja je nekoć s pokojnim Božidarom Oreškovićem igrala u "Zagrepčanki".
- Bili smo vrlo počašćeni prisustvovanjem na audiciji i autora Branislava Glumca i Branke Cvitković čiji lik Marijane još uvijek pamte generacije gledatelja. Dobri duh Branislava Glumca nenametljivo nas bodri i prati od početaka produkcije. Kako je sam rekao nakon audicije, za njega je to bilo generacijsko prožimanje, oduševljen je mladošću i talentom te strašću s kojom su kandidati interpretirali tekst. Lijepo mu je bilo vidjeti i čuti kako je novoj generaciji mladih glumaca tekst tematikom i motivikom aktualan i danas. I Branka Cvitković je bila oduševljena talentom i lakoćom s kojom su kandidati pristupili audiciji jer je to (audicija) u njezino vrijeme bilo nezamislivo. Zanimljivo je da smo svi, kako ste rekli u komisiji, gotovo identično reagirali na pojedine glumačke naboje, odnosno da su nas se posebno dojmili isti kandidati - prenosi dojmove s audicije.
Roman "Zagrepčanka" Branislava Glumca objavljen je 1974. i imao je brojna izdanja. Priča je to o Marijani, djevojci iz višeg sloja, iz centra Zagreba, koja živi razuzdano i zaljubljuje se u muškarca s periferije, iz drugog socijalnog konteksta.
- "Zagrepčanka" je svevremena. Moderna je to i košmarna priča o Romeu i Juliji, priča o sazrijevanju, o društvenim nijansama. Na jednoj promociji knjige Glumac je rekao: "Sve te naše, metaforički i simbolički rečeno, Marijane se ponavljaju. Mi samo kao zemljopisna karta postajemo trošniji i trošniji, ali te Marijane koje nam daju neku svježinu života, one su uvijek tu, u mirisu, u zraku..." Dodala bih: i Vanje koji su hipnotizirani srndaćima koji korziraju po skorojevićevskim vrtovima koji vrijede više nego cijela Dubrava. Predstava će dosta vjerno pratiti roman, (neo)romantičnu ljubavnu priču između Marijane i Vanje, čiji su životi sudbinski (društveno) predodređeni, a sama izvedba bit će dosta ekspresivna i bliža današnjoj publici - najavljuje Lidija Ivanda.
Branislav Glumac bio je neka vrsta Erice Jong socijalističkog Zagreba. Autor "ševe bez šlica" na domaći način...
- Kao što je i "Strah od letenja" Erice Jong puno više od tih nekoliko citiranih riječi, tako i "Zagrepčanka" ima puno širi i slojevitiji kontekst. Vrijeme izlaska obaju romana obilježio je prodor seksualne eksplicitnosti u kompletnu umjetnost, od književnosti preko filma do kazališta. Eksperimentiralo se na svim poljima, rušile su se društvene i moralne norme, pa je roman "Zagrepčanka" Branislava Glumca ne samo po autorskim eksperimentalnim istraživanjima i stilskim književnim (de)konstrukcijama, nego i po neuvijenom progovaranju o neistraženim ili tabu-temama bio i ostao, citiram svog partnera Kepeskog, megaprovokativan i ultramoderan. Na površini je i naizgled ženska seksualnost, no "Zagrepčanka" grebe dublje. Saša Vereš je u pogovoru za jedno od više desetaka izdanja ovog romana napisao da je Glumčeva storija "za sve koji imaju nepogrešivo čulo za intenzitete našeg vremena, pa zato i traže pravi razlog tolikih sudara, zavirujući od kancelarije do ložnice". Dakle, teme koje nas zaokupljaju nisu se puno promijenile - i danas se borimo za spolnu jednakost, ravnopravnost, slobodu izražavanja, i danas su, možda čak i izraženije, društvene ili klasne razlike, i dalje imamo generacijsko nerazumijevanje... - komentira roman.
Što se tiče prostora premijere, Teatar Erato u pregovorima je s jednom kulturnom institucijom u Zagrebu, a premijera je u planu 22. ožujka, na dan potresa. A aktualnu uspješnicu Teatra Erato "Kad svijeće dogore" publika je 11 puta vidjela u HNK Zagreb, 12 puta u Dalmaciji, pa u rodnom Karlovcu Zrinke Cvitešić, a upravo je krenula na turneju u Đakovo, Rijeku, Varaždin, Slavonski Brod...
- Predstava je počela igrati usred strogih mjera pa smo u Šibeniku i Dubrovniku imali dvije izvedbe zaredom i opet ćemo se vratiti jer je zainteresiranih gledatelja bilo puno više od dopuštenog broja u kazalištu. No, i u tako ograničenim uvjetima predstavu je dosad vidjelo više od tri tisuće gledatelja - ističe producentica.
Dakle, obitelj Ivanda primjetno je prenamijenila poslove prelaskom s filmskog na kazališni biznis?
- Hahahaha, baš ste me nasmijali. Nismo prenamijenili poslove, nikako. Prošle smo godine, uz produkciju predstave "Kad svijeće dogore", završili dokumentarni film o našem slikaru Maksimilijanu Vanki, koji smo većim dijelom snimili u Americi prije pandemije i u kojem nam je protagonistica naša istaknuta kulturna i turistička promotorica, kunsthistoričarka, Nevenka Posavec Komarica. Premijeru ćemo imati uskoro. Zaokružili smo i razvoj jednog projekta koji planiramo snimati u Jeruzalemu i u kojem su nam partneri i iz Izraela i iz Palestine te se nadamo da ćemo taj film snimiti čim se pandemija smiri. S autorom Ištvanom Filakovićem i Patrikom Gregurecom kao koscenaristom trenutačno razvijam dugometražni igrani film... Branko ima spremnih nekoliko filmskih scenarija i nadam se da će on i Stanko Babić, producent "Konjanika", ponovno zajedno snimiti film. A Teatar Erato ove godine planira nekoliko kazališnih produkcija s različitim redateljima - najavljuje Lidija Ivanda.