ZAGREB - Ulogu Melite u Krležinoj “Ledi” pod ravnateljskom palicom dugogodišnjeg Gavellina glumca Borisa Svrtana Bojana Gregorić Vejzović i ostatak glumačke postave namjeravali su početi raditi još prije dvije godine. Probe za taj zahtjevni komad napokon su pri samom kraju, a premijera u Gavelli očekuje ih 14. siječnja.
U savršenoj formi
Iako je prije samo tri i pol mjeseca postala po drugi put majka, Bojana je u savršenoj formi i, kako kaže, s velikim zadovoljstvom i uz pomoć ostatka ekipe koju, među ostalima, čine Janko Rakoš, Jelena Miholjević, Franjo Dijak, Ozren Grabarić, Mirela Videk i Damjan Sabolić Novaković, uspjela je odraditi prvu ulogu nakon porodilj-nog.
Vježbanje teksta
- Kad sam ostala trudna prošlo ljeto i došla Svrtanu, on je rekao: ‘Divno! Čestitam! Budi dva mjeseca na porodiljnom, pa idemo raditi’. Dvije godine sanjali smo o ovome i vrijedilo je truda, ponekad i nervoze jer trčala sam svako malo kući dojiti Zoe. Tako je bilo i jučer na probi. Bojana je skoknula do stana kako bi Zoe dobila sve što joj treba i vratila se natrag na posao.
Probe za ‘Ledu’ su počele u studenome. Krleža je zahtjevan zbog toga što to vrijeme dočarava zapravo verbalizacijom svojih likova. Oni užasno puno pričaju. Jednostavno, sjedneš i bubaš dok ne uđe u kožu do te mjere da i u tri ujutro možeš iz malog prsta to izgovoriti. Inače je glumac nesiguran na sceni - kaže Bojana.
No, sve bi to Bojani bilo izuzetno teško bez pomoći kolega i supruga koji imaju puno razumijevanja za ono kroz što je prolazila.
- Ozren je dolazio i kod mene doma par puta samo da prođemo tekst. Nije lako s djecom, ali kad čovjek voli svoj posao, onda ga jednostavno živi. Nije baš da zalupim vrata u Gavelli i odem doma. Trudim se ne donositi to djeci doma, ali hvala Bogu, suprug Enes je taj koji mi je beskrajno puno pomogao jer je prolazio sa mnom taj tekst u dva u noći kad bismo imali vremena. Što se moje fizičke forme tiče, to je čista genetika. Mislim da je s drugim djetetom lakše, znaš što te čeka, znaš zbog čega bebica plače - kaže glumica.
Osim odlične glumačke ekipe, Bojana je izuzetno zadovoljna i svojom ulogom.
Lik kojeg voliš i mrziš
- Što se tiče Melite i samog komada, Krleža je zahtjevan, ali je isto tako aktualan bez obzira na to kad je pisan. Poput Grabarićeva monologa na početku o Ledi koja je bila kraljica, a danas Ledom postaju nekakvi stereotipi starleta koje u društvu postaju puno važnije i dominantnije od nekih ljudi koji to zaslužuju svojim radom. Komad govori i o krizi srednjih godina kod likova, ali i o društvu koje je gnjilo iznutra. Melita je propalo plemstvo koje je svjesno svog odlaska u povijest, udala se radi novca, ali je uvijek bila iskrena. Nažalost, brak između njih nije mogao funkcionirati jer su bili dva svijeta. On je čovjek koji se iz plebsa uzdigao među plemstvo isključivo svojim teškim radom, no njih dvoje su nespojivi. Svatko od nas brani te svoje likove na sceni, a opet, s druge strane, svaki lik je u pravu i mislim da je kvaliteta ove predstave što svaki lik možete voljeti i mrziti istovremeno - tvrdi Bojana.
Sve u svoje vrijeme
Sreća je, kaže, i što joj je uloga Melite stigla u pravim godinama.
- To je prekrasna stvar jer u glumačkom svijetu ne možeš vratiti godine. Ne možeš igrati sa 30 curicu od 20 i mogu reći da sam u tom smislu imala puno sreće jer ‘Breza’ je bila jedan predivan početak za mladu glumicu. Tada sam imala 23 godine, kao što je danas Melita u mojoj 38. godini baš uloga koja se sad treba igrati, a ne sa 40 niti sa 50 i sretna sam što smo uspjeli - smatra glumica.
Veliku podršku imala je i u redatelju Borisu Svrtanu, kolegi s kojim je odigrala brojne predstave i upravo zbog njihova prijateljstva je i pristala gotovo odmah nakon poroda početi raditi na ulozi.
- Boris je kao redatelj sjajan. Kao prvo, odigrali smo bezbroj predstava, samu ‘Brezu’ 150 puta. Lakše mi je nabrojati predstave u kojima mi nije bio partner nego one u kojima mi je bio. Divno je to što poznaje glumački problem na sceni, pa čak i nesigurnost jer uvijek ulogu čovjek radi iznova. Dakle, učiš hodati kao taj lik, gestikulirati i on kao glumac-redatelj je velika pomoć u tim situacijama kad ne znaš kako bi. Osim toga, toliko smo radili zajedno da ga nemam strah išta pitati - objašnjava glumica.
Nakon “Lede” Bojana do jeseni neće ulaziti u druge projekte, a nada se i kraćem putovanju sa suprugom.
Odmor do jeseni
- Zoe ima tri i pol mjeseca, a ovo je bilo kao prvo zbog toga što Borisa iznimno cijenim kao čovjeka i glumca, ali i zato što je ekipa iz snova i nisam htjela to propustiti. Bilo mi je to veselje, ali sad ću malo stati na loptu. Obožavam putovati, ali s malom djecom ići na velike destinacije tipa Grčka ili Barcelona, koju bih voljela vidjeti, sada je nemoguće, ali kad Zoe malo stasa, možda ih ‘uvalimo’ baki i zbrišemo na pet dana. Ali, imamo lijepu vikendicu na Pelješcu, pa jedva čekam ljeto da odemo tamo i odmorimo se - kaže Bojana.
Prva melita bila je Bela Krleža
U posljednjih desetak godina drame i dramske obrade proznih tekstova Miroslava Krleže premijerno su postavljene u hrvatskim profesionalnim teatrima oko trideset puta. Unatoč svojevrsnoj blokadi u devedesetima, Krleža je uspješno zakoračio iz 20. u 21. stoljeće. Među izvedenim djelima ne izdvaja se ni jedno koje bi izazvalo prevladavajući interes. Među tim izvođenim djelima našla se, dakle i, kako ju je Velimir Visković nazvao, svojevrsno pastorče glembajevske trilogije, drama “Leda”.
Taj komoran i sofisticiran konverzacijski, građanski komad, u kojem se Krleža, narugao i vlastitim slikarskim ambicijama kroz lik slikara Viteza Olivera Urbana, postavljen je 1998. u zagrebačkom HNK u režiji Želimira Mesarića. U riječkom HNK postavljen je je iste godine, u režiji Zlatka Svibena. Lani ga je pak u osječkom HNK postavio Ivan Leo Lemo. Prije toga u osječkom HNK postavio ga je Petar Šarčević 1990.
U splitskom HNK zadnji put je izvedena 1993. u režiji Želimira Oreškovića. U zagrebačkom HNK Leda se izvodila više puta, a u kazališnoj povjesnici među uspješnije izvedbe računa se režija Bojana Stupice iz 1963.
Prva Melita bila je Krležina supruga Bela koja je u gotovo poznoj glumačkoj dobi, s ulogom Barunice Castelli, i debitirala na kazališnoj sceni. Stariji poznavatelji teatra pamte i Melitu u kreaciji Ivke Dabetić iz 1962. godine.
Zagrebački HNK dao je još jednu Melitu. Godine 1973. zaigrala ju je Eliza Gerner u režiji Petra Šarčevića. Od suvremenih Melita izdvojit ćemo Almu Pricu koja ju je zaigrala u također spomenutoj režiji Želimira Mesarića iz 1998. (Tomislav Čadež)