Prvacima Opere, sopranistici Valentini Fijačko Kobić i tenoru Stjepanu Franetoviću u novom premijernom naslovu Opere zagrebačkog HNK povjerene su uloge Cio-Cio-San, gejše nesretne sudbine te Benjamina Franklina Pinkertona, poručnika američke mornarice ledena srca. Riječ je o čuvenoj Puccinijevoj operi “Madame Butterfly” čija je radnja smještena u Zemlji izlazećeg sunca, gdje je ime glavne junakinje postalo u popularnoj kulturi simbolom japanske žene iz tradicije, pa je tako i Đorđe Balašević svojedobno otpjevao stih ‘moja draga sad je Cio-Cio-San’.
Predstavom će dirigirati direktor zagrebačke Opere Marcello Mottadelli, strastveni ljubitelj djela Puccinija, kojem je u internim krugovima nadjenut nadimak Cio-Cio-Bello, što u nazivu upravo spaja njegovu strast za Puccinijem i činjenicu da ga dio dama koje posjećuju zagrebačku operu smatra muškarcem prijatna izgleda.
Zalogaj za soprana
Na sceni zagrebačkog HNK Valentina Fijačko Kobić debitirala je prije 18 godina kao Lauretta u operi “Gianni Schicchi” Giacoma Puccinija, pjevala je u Splitu Sestru Angelicu, te u Zagrebu Mimi u “La Boheme” i Liu u “Turandotu”.
- Uloga Cio-Cio-San je najteža i najsloženija među mojim dosadašnjim u puccinijevskom repertoaru. Sastoji se od velikog spektra glasovnih boja, pjevačkih linja, emocija, nema čega nema. Ali nakon više od 35 otpjevanih uloga do sada, nekako se više ne bojim ničega - kaže primadona Fijačko Kobić koja će tumačiti junakinju što očevim mačem počini harakiri. Koliko je teških emocija za soprana u predstavi?
- Priča je jako teška. Ako ste previše uživljeni, može vas koštati u pjevanju. Uloga je jako duga, gotovo puna dva sata sam na pozornici. Stjepan Franetović, sada u ulozi američkog poručnika, jedan je od kolega koji mi je najčešće partner na sceni. Volimo pjevati zajedno. Ljudi vole krhke i nesretne likove i naravno da je publika na kraju uvijek na strani Cio-Cio-San. Ali na moj i kolegin privatni odnos neće utjecati ova okrutna priča - nasmijala se sopranistica koje kaže da će opet sudjelovati u radu žirija showa ‘Zvijezde pjevaju’, ako dobije poziv. To joj je iskustvo bilo izlazak iz njezine zone komfora i tek je, kaže, sada posve spremna i jedva čeka show.
I tenor Franetović iskusni je pjevač puccinijevskog repertoara, a u “Madame Butterfly” igrao je u ranijim produkcijama provodadžiju i princa. Za tenora koji pet sati pjeva Verdijeva “Don Carlosa” u naslovnoj ulozi kakav je uopće izazov Puccinijev američki poručnik?
- Uloga Pinkertona nije mi pretjerano pjevački zahtjevna. Veći je problem kako glazbu, koja u najvećem dijelu zvuči kao bezvremena ljubav, pretočiti u taštinu, omalovažavanje i požudu koju američki imperijalist osjeća prema japanskoj tradiciji i siromašnoj djevojčici od samo 15 godina, a sve to prikazati bez jeftinog grubijanstva i patosa - kaže tenor koji je otpjevao mnoge puccinijevske role, aktualno je na repertoaru “La Boheme” gdje je Rodolpho u alternaciji s Tomislavom Mužekom, a Mimi je opet Valentina Fijačko Kobić.
S obzirom na dosadašnje iskustvo, preostaje mu uloga Kalafa u “Turandotu”; ariju Nessun Dorma već pjeva po gala nastupima. No kako je tradicija da tu ulogu iz druge Puccinijeve opere smještene na Dalekom istoku pjeva dramski tenor u najzrelijim godinama, Franetović nije o njoj još ozbiljno razmišljao, ali, kako kaže, hoće možda za koju godinu.
Bez kičastih gesti
- Likovi Puccinijevih opera mijenjaju se sukladno mijenama koje su pratile skladateljev život. Svi smo u mladosti naivni, srčani i idealiziramo bez straha i barijera. S godinama dolaze strahovi, predrasude, predaja i linija manjeg otpora. U ‘La Boheme’ I ‘Tosci’ tenori pjevaju uloge tankoćutnih umjetnika i gubitnika koje Puccini glazbom rastavlja na subatomske čestice, tjerajući slušatelja da se poistovjeti s likom. Kod Pinkertona (‘Madame Butterfly’) i Kalafa u (‘Turandot’) situacija je drugačija. Slušatelj samostalno donosi odluke o naklonosti ili odbojnosti prema liku - analizirao je likove iz Puccinijevih opera.
U operi koju režira Andrea Cigni ideja je izbjegavanje klasične operne glume velikih gesta i malih koraka Japanki koje se šetkaju gore, dolje.
- Za moju ulogu smjernica je prirodno glumiti Amerikanca koji se čudi, kojemu je sve novo, nerazumljivo, ali i nezanimljivo. Poručnika koji želi kupiti, konzumirati i odbaciti - ne krije prezir prema karakteru i uoči premijere poručuje:
- Zagrebačka publika zna što je Puccini i Puccinijev duh koji nije uvijek raspoložen za druženje. Molim ga i pozivam da nam dođe, a mi ćemo dati sve od sebe da mu se umilimo i zahvalimo - završio je Franetović.