Zvanje pjevača takvo je da ako i formalno odu u mirovinu najčešće nastavljaju nastupati, snimati i pjevati jer bez tog poslanja većina njih više ne bi mogli ni disati. Povijest, ne samo bluesa i countryja, krcata je pjevačima i pjevačicama koji su nastupali ili još nastupaju u godinama kad je prosječni hrvatski penzić već dvadesetak godina u mirovini.
Dovoljno je u tom kontekstu samo spomenuti Dylana, Younga, Willieja Nelsona, pa i McCartneyja, Stonese, a ima ih još na stotine. Uz to, kroz minulih četvrt stoljeća - moglo bi se reći da je taj "trend započeo ranih 90-ih "revitalizacijom" Johnnyja Casha kod Ricka Rubina, Tonyja Bennetta u showu MTV Unlugged te Cooderovom prezentacijom vremešne i zaboravljene, a dobrom dijelu svijeta i nepoznate kubanske pjevačke reprezentacije - niz veterana i veteranki blues, country, gospel, R&B, rock & roll i soul glazbe vratio se iz zaborava i snimio neke od najboljih albuma u karijeri, a neki su i repozicionirali nekadašnje glazbene pozicije. U tom kontekstu valja se sjetiti R.L. Burnsidea, Charlesa Bradleya, Solomona Burkea, Mavis Staples, Bettye LaVette, a moglo bi se navesti još nekoliko desetaka takvih.
Negdje između ta dva niza izvođača - onih koji nisu nikada ni nestali s obzora i onih koji su se zanimljivim izdanjima u poznoj fazi karijere vratili u fokus javnosti - novim albumom se smjestila i Zdenka Kovačiček. Njezina "Frka" prije nekoliko sezona restaurirana je kao hit za milenijalce u izvedbi electro-pop dua Nipplepeople, a "Elektra" sa Zdenkina debi albuma iz 1978. četrdesetak godina kasnije završila u finalu defilea manekenki na tada novoj modnoj reviji Karla Lagerfelda. Upravo zbog ta dva "razloga" Zdenka se u igru vratila i novim studijskim albumom, prvim nakon "To Be Zdenka" (2004) na kojem joj je također ključni kolaborator bio Marko Tomasović. U međuvremenu je objavila album jazz standarda s Big Bandom HRT-a "Portrait In Jazz" (2009), dopunjeno izdanje "Happy Jazz Revisited" (2013) utemeljeno na starim snimkama s Trijom Vanje Lisaka i live album "Zdenka pjeva Ellu i Lelu" (2015) iz Lisinskog s pjesmama Elle Fitzgerald i Lele Kaplowitz. Dakle, nije bila ni diskografski neaktivna, a pogotovo ne koncertno i u teatru u kojem je zabljesnula i u ulozi Janis Joplin, no "Konstatacija jedne mačke" ipak je album koji zaslužuje posebnu pozornost.
Naime, vraćajući se i pjesmama iz zbirke "Konstatacija jedne mačke" Slavice Maras čiji su se stihovi našli i na albumu "Frka" (1981), Zdenka je i time podsjetila na jedan od zaglavnih kamena svoje karijere, započete prije gotovo 65 godina u okviru tinejdžerskog Dua Hani (s Nadom Žitnik). Neodoljivo je slušati kako u svojim godinama, a čovjek bi toj "ženi za sva vremena" dao bitno manje, pjeva stihove "ti si jedan od mladića/ti si nektar od svih pića/tko za koga mari/hajde, uđi/il' ispari" ili "boli me kucavica žila/što si frajer i što nemaš stila". Prilično programatski, jer često je bila i ispred svog vremena, zvuče stihovi "nova ja, nova ja, prošlost me ne zanima". Još važnije, kao pjevačica koja je hrabro i drsko ranih 70-ih snažnim i eksplozivnim glasom uletjela u jazz-rock fuziju, a potom i u funk-rock, najzapaženije i najintrigantnije u skladbi "Mali crni brat" Tihomira Popa Asanovića, pa i time u nas bila ispred svog vremena, Zdenka je na novom albumu uspjela obuhvatiti važne postaje karijere, ponovo biti samosvojna i rušiti granice jer malo koja pjevačica bi se u njenim godinama odlučila na takva žanrovska žongliranja.
"Konstatacija jedne mačke" nije suvremen R&B album, a i bolje da nije koliko je takva glazba otišla na kvasinu, ali jest revitalizirana i respektabilna, sočna i moćna fuzija rocka i bluesa, funka i jazza, soula i disca. Zdenkina lakoća uklizavanja u "crnačke" stilove i danas je fascinantna pa se čini da je teže bilo Davoru Gopcu u "Jaka" i Matiji Cveku u "Tvoje usne" parirati Zdenki nego njoj njima, dočim je duet "Pozitivan primjerak" s Remi izvrstan hibrid disco ritma, zveckave funk gitare, efektnih gudača i rapa. "Nisam dobra za zbogom" posredno nudi i odgovor na pitanje kako bi u Zdenkinim godinama zvučala Amy Winehouse da je poživjela, "Love, Love, Love" je jak električni gospel, "Nova ja" čista soul-funk mast, a "Kost", "Stare fore" i naslovna skladba zgodno oplesnjavanje bluesa. Konstatacija? Glazba je i danas ovoj mački s devet života poziv i strast, igra i ljubav, avantura i fora.