Poštovana gospođo Martinčević!
Papir i nečiji obraz trpi sve pa Vam tako nije bilo teško i problematično napisati i objaviti dva potpuno suprotna teksta u manje od mjesec dana. U prvom tekstu, "Pa tko je uopće ta nekakva pravnica", grubo ste me diskvalificirali, samo zbog toga što sam bila kandidatkinja Upravnog vijeća. Nikada u životu niste progovorili riječ sa mnom, niste pročitali moj program, štoviše, služili ste se lažnim informacijama ("zaposlenike nitko nije ništa pitao"), kako bi iz svih oružja "opleli" po Možemo!, uz opet, krivu pretpostavku, kako sam ja njihova kandidatkinja za ravnateljicu Lisinskog. Sada, pak, hvalite politički izbor Možemo! i opet "servirate" lažne informacije ("Pravnica se već vidjela u fotelji ravnatelja").
Budući sam "nekakva pravnica" i poštujem procedure, šutjela sam tijekom cijelog procesa izbora ravnatelja, budući da je bilo kakvo istupanje kandidata u medijima nespojivo sa samim procesom izbora. Ja nisam u javnosti širila informacije da me Možemo! pozvao prije natječaja i rekao mi da ću biti ravnateljica. Nisam beskrajno nazivala članove Upravnog vijeća, nisam ni od koga tražila da utječe na članove Upravnog vijeća da glasaju protiv nekoga, nisam sklapala ponuđene "dealove" poput: "Ako odustanete, ja Vam garantiram da ćete zadržati svoje radno mjesto"!?. Nisam pristala ni na pogodbu poput: "Ako Vas izaberu, morate mi garantirati da ćete Ninu Čalopek zaposliti kao umjetničku ravnateljicu"!? Nisam ozbiljno shvatila izjave poput: "Nećete proći, ako ne napravite ovo ili ono"!? Usprotivila sam se grubom vrijeđanju zaposlenika od strane jedne članice Upravnog vijeća ("revolucionarni i Ivana Orleanska").
I nakon završetka ovog nasilja nad demokracijom, ja nemam "figu u džepu" i ne moram paziti što ću gdje reći. I dalje mogu uzdignute glave hodati Lisinskim i Zagrebom.
Na natječaj sam se prijavila čista srca, čista obraza i bez ikakve političke podrške, budući sam u potpunosti apolitična. Jedan od glavnih motiva za prijavu je bila i iznimna podrška velike većine zaposlenika Dvorane te želja da dvorana Lisinski, napokon, nakon 13 godina zanemarivanja svih segmenata, osim programa, počne normalno i zakonito poslovati, što bi omogućilo onima koji su zaduženi za to (programska služba) održavanje i dalje jednako kvalitetnih i atraktivnih programa, u prostoru koje je funkcionalan, a ne opasan po zdravlje i živote umjetnika i posjetitelja. Željela sam, na javnom natječaju, a ne putem kuloarskih pogodbi, zaposliti umjetničkog ravnatelja (to i piše u mojem programu) i vratiti Lisinski u "zlatno razdoblje Lovro Lisičić, dipl.iur. – Dubravko Majnarić", kako programski, tako i, trenutno puno bitnije, u sigurnom prostoru opremljenom modernom opremom.
Budući da sam "samo nekakva pravnica", doduše s položenim Pravosudnim ispitom i dugogodišnjim iskustvom u Državnom odvjetništvu i Lisinskom, a očito nisam sklona oportunizmu, nisam svoj program dostavljala medijima ("da, program Nine Čalopek je od početka bio znalački stručan i ambiciozan"). Kako znate? Pročitali ste ga? Ili Vam ga je netko dostavio? Očito Vam je dostavljen i moj program, budući ste preuzeli naslov jednog mojeg poglavlja. Ovaj Vaš članak je samo finale dogovorene "izmišljene prepirke". Budući da Vi niste "nekakva pravnica", znadete li da to "curenje" programa i istupanje članova Upravnog vijeća u medijima može biti osnova za poništenje natječaja? Isto kao i prekoračenje rokova natječaja.
Ne, nisam se već vidjela u fotelji ravnatelja. Ja, naime, već tri mjeseca, prema mišljenju nadležnih za moj rad i suradnika, jako uspješno sjedim u toj fotelji! Mišljenjem Upravnog vijeća i potvrdom Gradonačelnika!
Moja osobnost i odgoj, nalažu mi da ovu prepisku smatram završenom.
Kristina Bukojević Flegar, dipl.iur, v.d. ravnatelja KDVL