Vijest koja je odjeknula kao bomba: Glazbeni nobelovac prodao sve što je napisao u 60 godina

Bob Dylan je u šezdeset godina diskografske karijere napisao i skladao više od 600 pjesama, a autorska prava na njih sada je, u osamdesetoj godini života, prodao Universal Musicu za 300 milijuna dolara. Ako je pretpostavljeni iznos točan, a vjerojatno jest, posrijedi je najveća jednokratna isplata izdavača jednom glazbenom autoru, pa nije čudno što je vijest o spomenutoj kupoprodaji u krugovima glazbenog biznisa odjeknula poput bombe.

Dylan, očekivano, nije imao komentara, ali zato jest Lucian Grainge, izvršni direktor Universal Music Groupa: "Nije tajna da ključ svake veličanstvene glazbe leži u umjetnosti skladanja i pisanja, a nije ni tajna da je Bob Dylan jedan od najvećih praktičara te umjetnosti". Jody Gerson, izvršni direktor izdavačkog odjela Universal Music Groupa, dodao je da je "i privilegij i odgovornost zastupati kompletan opus jednog od najvećih autora pjesama svih vremena". I lukrativni poslovni pothvat, valja dometnuti, no za tu tezu potrebno je pojašnjenje ove akvizicije.

Columbia ostaje u igri

Naime, vlasnik diskografskih snimaka Boba Dylana, bez obzira na posao sklopljen između njega kao autora i Universal Musica kao izdavača, ostaje Columbia Records, za koju najveći kantautor svih vremena snima otkako je ušao u svijet diskografije. No, u budućnosti će onaj dio zarade od prodaje bilo kojeg nosača zvuka, uključivši i streaming, a koji se odnosi na ime autorskih prava i koji je do sada odlazio Dylanu, odlaziti Universal Musicu.

Nadalje, to vrijedi i za svako drugo korištenje Dylanovih pjesmama, barem kad su posrijedi autorska prava, bilo to emitiranje na radijskim i TV postajama, upotreba u serijama, filmovima ili reklamama, izvođenje Dylanovih pjesama uživo, ma tko god ih izvodio za plaćenu koncertnu ulaznicu ili kad ih netko snimi i pusti u javni optjecaj putem nosača zvuka ili streaminga, radija ili televizije, a to vrijedi i za buduće prihode od prije snimljenih Dylanovih pjesama u izvedbama drugih izvođača.

Primjerice, kad god na radiju netko pusti Dylanovu "Knockin On Heaven's Door", bez obzira na to je li emitirao Dylanovu izvornu ili verziju Guns N' Rosesa, novac s naslova autorskih prava za to javno emitiranje kapnut će ne više u Dylanovu, nego u škrabicu Universal Musica. To vrijedi i kad istu pjesmu čujete kod frizera. Isto vrijedi i ako netko bilo koju Dylanovu pjesmu, tko god da ju je snimio, a takvih je obrada do sada više od 6000, upotrijebi u nekom filmu ili reklami.

Kratkoročno, Dylan je sada uzeo velik novac za svoj minuli rad, no dugoročno gledano, dobro će zaraditi i Universal Music jer prihodi od streaminga rastu. Nažalost, nedovoljno i kod nas, no ovaj je "deal" i pouka našim autorima, a to im je u svojoj izjavi na početku nedavno održanog MAKK-a (Međunarodne autorske kreativne konferencije) pojasnio i Björn Ulvaeus iz ABBA-e. "Benny Anderson i ja znali smo da je jezgra glazbene industrije - pjesma. To nas je vodilo godinama.

To je još istina, ali neke autore industrija i dalje tretira kao nekakvu siromašnu rodbinu sa sela. On i ona su na periferiji, umjesto u centru kojem zapravo pripadaju.

Ne više i ne odavno i Dylan, kojem je Universal Music sada isplatio (vjerojatnih) 300 milijuna dolara na ime budućih prihoda od autorskih prava s naslova njegovih (preko) 600 pjesama.

Sve to zbog streaminga

No, valja se prisjetiti da je i Dylan, jednom davno, bio "siromašna rodbina sa sela", pa je došavši iz Minnesote u New York, kao mladac, za nekoliko stotina dolara Louu Levyju iz Leeds Music Publishinga prodao autorska prava za svoje pjesme na određeni broj godina.

Tada mu je trebao svaki novčić, znaju to publisheri koji često ulaze u takve dealove s mladim nadama glazbenog autorstva, no danas je Dylan taj koji postavlja uvjete. Uz to, posljednjih godina vlada prava jagma za kupovinom autorskih prava jer je procjena da će zbog streaminga prihodi od njih rasti.