Uoči najvećeg samostalnog koncerta u Domu sportova 5. ožujka Elemental je, i to za vlastitu diskografsku kuću 383 Records, objavio prvi dvostruki album koji ostavlja dojam kompaktnijeg djela nego prethodni “U redu je” (2013). Nakon sjajnog “Vertiga” (2010), druge velike prekretnice poslije trećeg po redu albuma “Male stvari” (2004), “razrada” temeljnog stila i “širenje područja borbe” na dvostrukom “Tijelu” otišla je još korak dalje. Bavljenjem temama u rasponu od dnevne politike i ideoloških podjela na crvene i crne preko socio-ekonomskih opservacija do feminizma, Elemental zakucava ne samo jak rap, nego i moćne rock rifove, pa i pop hitove obogaćene ukrasima iz drugih žanrova.
“Tijelo” donosi još veću uvjerljivost u stihovima kojima Remi i Luka seciraju dileme koje ih razdiru, baš kao što mentalno stanje nacije ubija ono malo preostalog zdravog razuma ili kao što rak izjeda tijelo.
Daleko od toga da su njih dvoje - ipak relativno pristojno žive od svog rada, kako bi to trebali svi koji kruh zarađuju u znoju lica svog - pripadnici najnižih socijalnih slojeva suštinski devastiranog, duboko nepravednog i na nož podijeljenog hrvatskog društva, ali i iz takve perspektive znaju realizirati realistične pjesme. No, najdojmljiviji su u iznošenju kolektivnog sentimenta koji muči njihovu i susjedne generacije jer evidentno je da i deset-petnaest godina mlađe ljude od mene (koji sam nadomak pedesete) ždere što su ostali ovdje, a ne odselili se u Kanadu iz koje nam književnik Josip Novaković šalje zabavne tekstove za Magazin Jutarnjeg lista. Nažalost, Elemental se ovdje na Novakovićeve “kanadske probleme” ne mogu ni zezati jer je zbilja hrvatskog “sirotinjskog carstva”, čak i ako si relativno uspješan, impregnirana ekonomskim, društvenim i političkim – crnilom.
Njima ostaje tek da žale što su ostali ovdje, ma koliko ispravni, vrijedni, tolerantni i pametni bili. Zapravo, tek takvima ovdje pomoći nema jer su nam glave - da ovlaš citiram Remi i Luku u pratnji vrlo maštovite i kapacitirane skupine glazbenika od kojih je jedan dio svojedobno u Elemental pristigao iz Edinih Lexaurina - došli i “Ruža hrvatska i Titove ljubičice”. Truju nam ne samo tijelo, nego još više um, psihu i duh, uskoro će nam možda braniti riječi i misli, a samo premijer (koji ne shvaća gdje se vratio, u što se upleo) i predsjednica (koja Hrvatsku promatra kroz ružičaste naočale) mogu gajiti tlapnje o nadi hrvatskih građana u normalan život. Elementalovci nisu tako slabovidni, njima je jasno da su nas ovakva politika i ovakvo društvo ubili u pojam. Ako smo igrom slučaja fizički preživjeli proteklih četvrt stoljeća, ostaje nam umiranje na rate, a to je i najgorča poruka slojevitog, inteligentnog i stilski razvedenog, no sadržajno koherentnog “Tijela”. I zato, iz ove uklete zemlje, sve više skockane prema mentalnom sklopu novog ministra kulture, bježite “dok vas noge nose” da ne biste ostali “goli i bosi”, kako to kažu Elementalovci. Barem dok ste mladi i zdravi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....