Fil Tilen, pravim imenom Slaven Berić, rođen 1988. u Bjelovaru, može odrepati 420 riječi u minuti, a kako zvuči ta nevjerojatno brzometna paljba možete čuti u pjesmi “Kruna” kojom, nakon “postavljanja scene” u uvodnom skitu “Čitanje iz knjige Tilen”, započinje njegov debi album “Predstava počinje”. Nije Fil početnik, “odstažirao” je svoje u RHS Coolektivu i grupi Revolt, igrao u predstavi “Garaža” Ivice Buljana, pobijedio na festivalu Minival i nastupao uz niz drugih izvođača poput TBF-a, Elementala, Ede Maajke, Dubioze, Nereda, Stoke, Frenkieja, Ajs Nigrutina, Wooa, Targeta pa čak i pokojnog Tošu Proeskog, navukao je i Tončija Huljića u videospot za pjesmu “Žigolo” koji je na YouTubeu do danas imala više od 600.000 pregleda i preslušavanja, a videospot za pjesmu “Debela” ostvario je gotovo 2 i pol milijuna pregleda.
Dakle, scena za Tilenovu “predstavu” fakat je postavljena, a ono što Fil pokušava napraviti na ovdašnjoj hip-hop sceni zanimljivije je i od njegova doista impresivno brzog “rafala”. Ne kažem uspješnije, ali zanimljivije, svakako. Naime, većina naših hip-hop izvođača popularnost je ostvarila ponajprije zahvaljujući socio-političkoj tematici čije su crnilo eventualno ublažavali humorom. To je (bio) recept za uspjeh TBF-a, Ede, Wooa, Dubioze, Kandžije i drugih. Imali smo relativno malo i to ne baš artistički pa čak ni tržišno uspješnih repera koji su do popularnosti pokušali doći komercijalnim hip-hopom. Zabljesnuli su Soma dolara, Shorty i Stoka, no isti su s daleko lakšim temama od dnevne politike i ekonomske krize u pravilu ostali manje dojmljivi i u konačnici manje popularni od socijalno angažiranih repera. Izuzetak su jedno vrijeme bili Bolesna braća.
Možda griješim, no čini mi se da bi Tilen mogao biti prvi hrvatski reper koji bi na duge staze mogao ostvariti opipljiv tržišni uspjeh s prvenstveno zabavi okrenutim hip-hopom. Progovara li Fil o mržnji pogonjenoj ovdašnjim nacionalizmima i drugim anomalijama balkanskih tranzicijskih društava, no kod njega je to tek “usputna roba”. Ono glavno na albumu “Predstava počinje” je traženje dobrog provoda, zajebancije, seksa, odnosno repanje o tome u pjesmama koje, unatoč lakšoj tematici uglavnom ne vrijeđaju inteligenciju slušatalja.
Zbog brzometnog “flowa” Tilena su već prozvali hrvatskim Eminemom. Nije da nema dodirnih točaka s najvećim bijelim reperom Amerike, no rekao bih da je Fil bliži onome što u posljednje vrijeme čine Macklemore & Ryan Lewis..
“Debela”, a pogotovo “Žigolo” pravi su hip-hop hitovi, posve spremni za uporabu na plesnim podijima raznih klubova ili za YouTube. “Med i krv” s Nikolom Marjanovićem (Sane) o prokletstvu Balkana i “Rob” o ekonomskoj besperspektivnosti mladih također su uvjerljive, no problem je što Tilenov debi album ipak sadrži i povremena otklizavanja u trash ili ne baš pretjerano zanimljivih “životnih priča”. Unatoč tome, Fila u ovoj fazi valja podržati jer pjesme poput “Padanja” sadrže moćnu energiju i dozu posvećenosti zbog čega mu treba vjerovati, ali uz uvjet da na idućim albumima bude manje “filera” i predugih, a nedovoljno duhovitih “skitova”.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....