ZAGREB - Nikad nije kasno za inicijaciju u glazbu po mnogima najznačajnijeg suvremenog američkog alter rock benda. Nedjeljni koncert Wilca u 9. paviljonu Zagrebačkog velesajma za mnoge od nas bit će ostvarenje snova, susret s grupom čije su pjesme temeljni soundtrack naših svakodnevica posljednih deset godina.
Za one manje upućene donosimo vodič kroz uzbudljivu karijeru ove grupe te otkrivamo tajne pjevača, gitarista i glavnog autora Jeffa Tweedya, jednog od najtalentiranijih glazbenika koji trenutno nastanjuje univerzum popularne glazbe.
Otvorenje InMusic festivala: Koncert grupe Wilco 11. ožujka počinje u 21 sat
Prije zagrebačkog koncerta, koji je zadnji na europskom dijelu turneje, Wilco ima dva rasprodana koncerta u Milanu i Bologni. Podsjećamo kako na njihovom službenom sajtu i sami možete kreirati set listu za koncert. Vidimo se u nedjelju u prvim redovima!
Wilco
Ime Wilco kovanica je odnosno skraćenica američkog vojnog i avijacijskog termina “Will Comply” ili “Bit će izvršeno prema uputama”. Tko zna kakve su “upute” slijedili Wilco, ali jedno je sigurno. Doista su od osnutka 1994. do danas snimili jdedan od kvalitativno najkonzistentnijih opusa u rock glazbi i njime uvelike proširili granice žanra te izvršili veliki utjecaj na niz izvođača, barem koliko i u odnosu na Wilco precijenjeni Radiohead.
Uncle Tupelo
Prije negoli je pokrenuo Wilco, Jeff Tweedy i njegov srednješkolski prijatelj Jay Farrar u Bellevilleu, Illinois imali su rockabilly bend The Plebes, pa garage-punk sastav The Primitives te napokon iznimno utjecajan Uncle Tupelo čiji se prvi album “No Depression” često smatra kamenom-temeljcem alt-countryja, odnosno americane. Premda su takvo viđenje stvari Tweedy i Farrar negirali - svjesni da su prije njih u 80-ima, sličnom trasom jahali Long Ryders i neki drugi srodni bendovi, a u 60-ima jezdili The Byrds i Gram Parsons - 1995. godine izlazi prvi broj magazina za americanu kojeg su njegovi pokretači u čast Uncle Tupela nazvali “No Depression” što uskoro postaje termin za niz alt-country i americana izvođača. Nakon četiri albuma (“No Depression”, “Still Feel Gone”, “March 16, 1992”, “Anodyne”), Jeff Tweedy i Jay Farrar se razilaze. Ostatak Uncle Tupela uz Tweedyja postaje Wilco, a Jay Farrar pokreće Son Volt koji više ostaje u okvirima americane od Wilca u čijoj postavi uz Tweedyja, kao osnivač, ostao samo Jon Stirrat. Prvi album Wilca “A.M.” i kod kritike i kod publike prošao je lošije od debija Son Volta “Trace” koji ga je od 1995. do 1997. visinom naklade nadmašio dva puta.
Television
U nizu izvođača koji su izvršili određeni utjecaj na Jeffa Tweedyja i Wilco, često se navode i njujorški avangardisti Television. Da je tomu tako posredno dokazuje i zgodan poklon kojeg je Jeff Tweedy primio za 34. rođendan. Bila je to poduka iz sviranja gitare koju mu je pružio Richard Lloyd iz grupe Television.
Billy Bragg
Kad je Nora Guthrie kontaktirala engleskog folk-punk kantautora Billyja Bragga da uglazbi neke od stotina neuglazbljenih pjesama njezina oca, legendarnog folk-barda Woddyja Guthrieja, Bragg je u taj poao odlučio ući uz pomoć grupe Wilco. Bragg je očekivano odrabao politički nabijenije pjesme, a Tweedy one koje Gutrhieja prikazuju kao oca scene koju danas nazivamo freak-folk. Snimanja za albume “Mermaid Avenue I” i “Mermaid Avenue II” završila su u svađi koju vjerojatno nisu zaliječili ni Grammy nagrada ni solidne naklade ni ekstatične recenzije.
Yankee Hotel Foxtrot
Kad su snimili i u diskografsku kuću Reprise za koju su objavljivali od debija “A.M.” Wilco donijeli master-snimku za četvrti album “Yankee Hotel Foxtrot”, ubrzo ih je dočekala odbijenica. Tadašnji šef Reprisea, David Kahne, koji je zamijenio direktora kompanije Howieja Kleina čija je odluka da Wilco uopće dođu na Reprise bila presudna, odbio je objaviti “Yankee Hotel Foxtrot” na sugestiju urednika izdanja Mija Vukovica s izlikom da na njemu nema dovljno komercijalnog singla i zatražio izmjene u tom pravcu. Wilco su odbili mijenjati narav albuma, za 50.000 dolara otkupili master-snimku od Reprisea koji je finanicrao snimanje albuma te otišli u diskografsku kuću Nonesuch. “Yankee Hotel Foxtrot” došao je do broja 13. na ljestvici najprodavanijih američkih albuma, do tada najviše pozicije koju je Wilco ostvario te dosegnuo zlatnu nakladu i otvorio put bendu prema još većim uspjesima. Paradoksalno, kompanija Warner distribuirala je “Yankee Hotel Foxtrot” kao i prijašnje albume Wilca jer su u njezinom sustavu i Reprise i Nonesuch. Reklo bi se, ne zna lijeva što radi desna, a da umanji sramotu oko neizdavanja albuma Wilca, Reprise je snažnije počeo ulagati u The Flaming Lips i druge “čudne” bendove.
dBpm Records
Premda s Nonesuch nisu imali problema kao svojedbno s Reprise Records, Wilco su u siječnu 2011. godine osnovali vlastitu diskografsku kompaniju dBpm Records za koju su objavili i posljednji album “The Whole Love”. Premda je dopsio do broja 5 ljestvice najprodavanijih albuma u Americi, “The Whole Love” je do sada prodan u manjoj nakladi od “Yankee Hotel Foxtrot” koji je sa 670.000 primjeraka u Americi bio i ostao najprodavaniji album Wilca. Diskografska kriza, ma za koga snimali, ipak čini svoje čak i bendovima poput Wilca. Wilco je osnovan 1994. u Chicagu, a u istom gradu je i sjedište, odnosno studio benda pod imenom Loft.
Migrene
Koliko su migrene od kojih gotovo cijeloga života pati Jeff Tweedy i zbog kojih se navukao na razne lijekove protiv bolova utjecale na pjesme Wilca jedno je od pitanja koje bih rado postavio Jeffu Tweedyju. Depresije, napadi panike, a kasnije i ovisnost o tabletama protiv bolova razlozi su zbog kojih se Tweedy 2004. godine, uoči turneje za album “A GhostIs Born”, prijavio u jednu čikašku kliniku za odvikavanje. Tweedy se uzvukao, no od predoziranja lijekovima protiv bolova umro je nekadašnji Wilcov klavijaturist Jay Bennett koji je bend napsutio jer je također smatrao kako bi “Yankee Hotel Foxtrot” trebao biti komercijalniji. Tweedy je 2004. prestao pušiti cigarete, a marihuanu još 1995. nakon prilično gadnog iskustva s marihuanom u kakao-šnitama što nas vodi i do urnebesno smiješne scene iz filma “I Love You, Alice B. Toklas” (“Volio sam hipi djevojku”) s Peterom Sellersom po čijem su filmu “Being There” (“Dobrodošli, Mr. Chance”), zasnovanom na romanu Jerzyja Kosinskog, Wilco nazvali svoj drugi, dvostruki album.
Brak
Jeff Tweedy je u braku s bivšom koncertnom promoterkom Sue Miller koja je Uncle Tupelo bukirala 16 puta unutar četiri godine za svirku u svom čikaškom klubu Lounge Ax. Imaju sina Spencera koji je sa svojim bendom Tully Monsters svirao na festivalu Lollapalooza na kojem u Wilco bili headlineri. Bračni problemi Jeffa i Sue bili su okosnica albuma Wilca “Summerteeth” iz 1999. godine, snimljenog u studiju Willieja Nelsona u Austinu, Texas.
Cadavre exquis
Neke od pjesama Wilca napisane su uz pomoć nadrealističke metode Andre Bretona cadavre exquis po kojoj, u ovom slučaju oni članovi Wilca koji pišu neku pjesmu, imaju pravo vidjeti samo posljednji upisani stih, a potom nadopisati svoj stih i tako redom dok pjesma ne bude gotova.
Zoran Orlić
Hrvatski fotograf koji živi i radi u Chicagu i često surađuje s grupom Wilco. “Ne bih sebe nazvao službenim fotografom benda, no recimo da sam njihov prvi izbor kada rade u studiju ili nastupaju u Chicagu”, objašnjava ovaj 46-godišnji fotograf koji je sa svojom obitelji, ocem, majkom i starijim bratom, iz Trogira u Ameriku otišao 1973. S grupom je počeo surađivati kao veliki fan, a danas se njegove fotografije Wilca mogu naći u brojnim svjetskim glazbenim časopisima.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....