VIDEO: ENNIO MORRICONE Maestrov povratak u prošlost na turneji života

Kako god okreneš, sutrašnji nastup Ennia Morriconea u zagrebačkoj Areni događaj je godine i za rockersku i za “ozbiljnu” publiku, ali i za filmofile. Što se tiče ovih posljednjih, stvar je prilično jednostavna - kad se posljednji put kod nas pojavio neki oskarovac, a da nije Branko Lustig? A ovaj pritom ima Oskara za životno djelo, živi je klasik i nije dokono zalutao svojom jahtom u dubrovački akvatorij već je došao nastupati sa 200-tinjak “svojih” ljudi. To je valjda kao da Nicholson, Pacino ili Eastwood dođu ovdje i zaigraju u kakvoj domaćoj seriji (ili bolje ne?). Glede ozbiljne, klasičarske publike, nisam ovlašten davati procjene, ali nastup 86-članog Češkog nacionalnog simfonijskog orkestra i 76-ero vokalista madžarskog Kodály zbora pod dirigentskom palicom maestra Morriconea, jednog od najvećih skladatelja 20. stoljeća, sigurno mora vrijediti nešto?

S njima je maestro nastupao na većini koncerata dosadašnjeg dijela turneje, a u Zagrebu će ga pratiti orkestar Zagrebačke filharmonije i Akademski zbor Ivan Goran Kovačić.

Vole ga i rockeri

S rockerskom populacijom situacija je pak još tužnija - između dva INmusica velikih rock koncerata gotovo uopće da i nema. Iako je klupska “akcija” iz vikenda u vikend postojano solidna, od nešto većih stvari u posljednjih pola godine gledali smo tek Morrisseya na ZG Velesajmu (a možda bi bilo i bolje da nismo). Arena je pak od ljeta ugostila tek Andreu Bocellija i Zdravka Čolića - svaka čast obojici, no Morricone je za njih ipak Elvis, Springsteen i Strummer u jednoj osobi.

Metallica je odala počast Morriconeu

Odavno je on kanoniziran i među rockerskom populacijom - na tribute albumu iz 2007., “We All Love Morricone”, počast su mu odali između ostalih i Springsteen, Metallica i Roger Waters dok je Danger Mouse (uz pomoć Daniele Luppija, Norah Jones i Jacka Whitea) 2011. objavio “Rome”, sjajan album originalne glazbe posvećene svijetu spaghetti western mjuze, poglavito naravno one Ennia Morriconea.

Kao što znamo, obožava ga i Tarantino - godinama ga je nagovarao da rade nešto zajedno, a to se konačno i dogodilo 2012. kad mu je maestro napisao jednu skladbu (“Ancora Qui”) za “Odbjeglog Djanga”.

Morriconeova skladba 'Ancora Qui' za 'Odbjeglog Djanga' Quentina Tarantina

No, Morricone je odavno puno više od spaghetti western autora - vrijedi truda baciti se u glazbenu arheologiju i iskopati neke njegove manje poznate soundtrackove za primjerice talijanske političke trilere ili ratne i akcijske spektakle ‘70-ih ili pak posebno zabavnu bossa nova fazu, kad je pisao uglavnom za talijanske soft erotske komedije istog desetljeća.

Presjek karijere

O značaju i veličini Ennia Morricone za glazbu 20. stoljeća mogli bismo dakle naklapati do sudnjega dana, no ograničimo se trenutno na ono što je pred nama. Radi se o turneji nazvanoj “My Life In Music”, koja shodno nazivu donosi presjek čitave njegove karijere, a važno je reći da se ona skoro nije dogodila. Maestro je naime lani imao dosta problema s leđima i morao je otkazati dobar dio turneje, pa je postojao opravdan strah da se stvar uopće neće dogoditi. No, od početka veljače je opet u akciji i gdje god dođe pobire ovacije i publike i kritike.

Vrhunac nastupa

Mahom dvosatni koncerti podijeljeni su u dva seta (plus bisevi), a repertoar koji se izvodi najbliže je onome što bismo mogli nazvati “greatest hits”, kad takva formulacija ne bi bila mrvicu prevulgarna za tako uzvišenu glazbu. Čut ćemo između ostalog dobro poznate Morriconeove melodije iz “Bilo jednom u Americi”, “Misije”, “Cinema Paradiso” ili pak Bertoluccijeva “Novecenta” (kao i naravno brojnih spaghettija), a vrhunac dolazi na kraju prvog seta sa slavnom, eksplozivnom “The Ecstasy Of Gold” (odnosno “L’estasi dell’oro” u originalu) iz “Dobar, loš, ružan” koju često zna i ponoviti na bisu.

Legendarnu Eddu Dell’Orso (r.1935.) čiji vilinski sopran u nebesa uzdiže tu ali i mnoge druge Morriconeove kompozicije na ovoj turneji zamjenila je četvrt stoljeća mlađa talijanska sopranistica Susanna Rigacci. Tko dakle propusti Morriconea u Areni, čini to na vlastitu štetu...