Prošlogodišnje osvajanje engleske Premier lige od strane kluba Leicester jedno je od rijetkih zanimljivih događaja u svijetu nogometa 21. stoljeća, daleko veće i od nedavnog ustoličenja Rijeke za prvaka HNL-a. No, igrati u domaćem prvenstvu nije isto što i na internacionalnoj razini pa Leicestera nije bilo nigdje u Ligi prvaka, a trener Claudio Ranieri koncem je veljače dobio “vritnjak” premda su ga samo devet mjeseci ranije uprava kluba, igrači i stanovnici Leicestera nosili na rukama. Sličan problem ima i Kasabian, electro-rock bend iz tog istog engleskog grada. Od šest albuma u portfelju, nedavno objavljeni “For Crying Out Loud” već im je peti na prvom mjestu britanske top liste albuma, ali “u gostima” su sretni ako uđu u Top 20 ili 40.
Uz to, na prva tri albuma iz “nultih” nisu bili ništa više od “limunade” dobivene mućkanjem utjecaja Stone Rosesa i Happy Mondaysa te Primal Screama i Oasisa. S četvrtim albumom “Velociraptor!” (2011), premda slično ustrojenom sa zamamnom i sočnom electro-rock dizalicom “Days Are Forgotten”, ipak su uhvatili bika za rogove, a nakon konfuznog “48:13” (2014), to vrijedi i za “For Crying Out Loud” s kojim žele istaknuti kandidaturu za prva mjesta na velikim pozornicama ne samo engleskih, gdje ih dobro poznaju, nego i europskih open-air festivala.
Daleko od toga da je Kasabian “moja šalica čaja”, ali pjevač i lider benda Serge Pizzorno, a to je naučio uz Dana The Automatora tijekom stvaranja “Velociraptora!”, vješto je iskombinirao himničnost stadionskog rocka i “dizalice” iz Manchestera i Ibize kasnih 80-ih, na što podsjećaju s “Bless This Acid House” koja je zapravo ukusno osuvremenjen power pop, baš kao i “Good Fight” te “Comeback Kid”.
Uz kurentne trendove indie-rocka i poigravanje s iznova i iznova revitaliziranom psihodelijom, “You Are In Love With Psycho” je neodoljiva sa svojim plesnim ritmom dok se u pozadini čuje i gitara koja podsjeća na “Making Plans With Nigel” XTC-a.
Skulirana “The Party Never Ends” s twang gitarom zvuči, pak, kao da su se Pulp prerušili u Acrtic Monkeys, samo što Pizzorno nije toliko talentiran stihoklepac poput Cockera ili Turnera. Zauzvrat, ekstatični funk “Are You Looking For An Action” može na ples nagnati i sredovječnog debeljka koji i dalje igra ulogu kritičara pop i rock glazbe, a slično vrijedi i za “Sixteen Blocks” na tragu Gorillaza.
S takvim pjesmama mogli bi podignuti i prašinu na Jarunu kamo stižu u pravom trenutku, čak i ako znamo da Kasabian u Zagrebu ne mogu biti doma kao u Leicesteru, Londonu, Manchesteru ili Liverpoolu.
Ipak, “top of the pops” britanski bendovi ovdje tradicionalno dobro prolaze, mlađi bi mogli biti u transu uz barem nekoliko hitova poput “Wasted”, a stariji se zabavljati što ih u kojoj pjesmi Kasabiana podsjeća na The Jam, Madness, Blur pa čak i Led Zeppelin, Beatlese pa i Stonese iz disco faze.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....