Svira više instrumenata, uključujući klavijature, flautu i saksofon. Iza njega je 36 godina karijere s više od dvadeset albuma, glazbeno putovanje od jazza preko afrobeata do elektronike i smatra se kultnim finskim glazbenikom, kojem je jedna od sljedećih postaja na kojoj će održati koncert - nakon Frankfurta, Milana i Hamburga - Zagreb, i to drugi put dosad!
Riječ je o svestranom finskom umjetniku Jimiju Tenoru, koji će 17. listopada nastupati u Petom kupeu uz vrhunske domaće instrumentaliste, Homage Collective koji će ovaj put činiti Janko Novoselić (bubanj), Zvonimir Šestak (bas), Borna Šercar (udaraljke), Hrvoje Galler (klavir), Davor Doležal (gitara), Vojkan Jocić (tenor/sopran saksofon), Zvonimir Bajević (truba), Hrvoje Štefanić (trombon), Jurica Rukljić (tuba), Kristijan Beluhan (back vokal) i Emil Kirbiš (back vokal).
Jimija Tenora imali smo već priliku čuti u Zagrebu, prije nekoliko godina kada je svirao s Jazz orkestrom Hrvatske radiotelevizije. Sada se, ususret novom nastupu, glazbenik prisjetio dojmova pa otkrio što namjerava izvesti s Homage Collectiveom. "Bilo je fantastično svirati s Jazz orkestrom HRT-a. Nemam priliku svirati tako često s velikim bendovima, pa je to za mene uvijek velik događaj. Ovaj put s Hommage Collectiveom sviramo moj najbolji materijal koji je prikladan za velike ansamble. Stvari koje niti ne stignem svirati s malim bendom", rekao nam je Tenor.
S malim bendom, s velikom bendom, solo nastupi, posebne prigode, filmski nastupi ili bilo koja druga atmosfera - tu je i Tenor, ne bira gdje nastupa jer u svemu jednako uživa. "Moram biti vrlo fleksibilan. Smatram i da je ta promjena dobra. Mislim da skladanje samo za film možda neće biti za mene na dulja razdoblja. Volim ići na pozornicu i nastupati. Nastupi malih bendova obično su energičniji, ali veliki ansambli su, naravno, nevjerojatni s dobrim aranžmanima i zvukom", objasnio je glazbenik čija se glazba opisuje kao mješavina Gila Evansa, Jimija Hendrixa i Fele Kutija.
Najviše zasluga za svoj uspjeh u 36 godina bavljenja glazbom pripisuje, kako nam je otkrio, uživanju u izvedbi unatoč tome što možda nema vrhunske tehničke sposobnosti. "Mislim da je moja najbolja kvaliteta to što uživam svirati i pisati glazbu. To je moja stvar. Nije mi dosadno stvarati glazbu. Volim nastupati. Znam da moje tehničke sposobnosti nisu na prvom mjestu, ali nije me briga", priznao nam je glazbenik, koji iza sebe ima pozamašan broj napisanih i odsviranih kompozicija.
A kako napisati toliko materijala te i dalje pronalaziti inspiraciju? Tenor je podijelio svoja tri jednostavna pravila. "Puno hodam, i to najradije šumom. To je dobar način za dobivanje ideja. Drugi je slušanje mnogo glazbe. Onda je jedna od najvažnijih stvari da nisam previše zauzet. Družim se i opuštam. Um ne obavlja redovne dnevne zadatke i ima prostora za kreativnost", pojasnio je.
Iako za njega kažu da ima "zaigran odnos prema glazbi", ona je za njega ozbiljna stvar. "Jako se ozbiljno bavim glazbom i uopće ne volim ironičnu glazbu", rekao je. "Uživam svirajući. Upoznao sam mnogo glazbenika koji sviraju, a zaboravili su uživati u tome. To je stvarno tužno", dodao je Tenor, koji uživa u tri, na prvu, potpuno nepovezana žanra.
Iako se putovanje u svaki žanr dogodilo spontano, neka su ga dovela i do velikih zvijezda, kao što je, na primjer, glazbenik Tony Allen. "Uglavnom mi se stvari događaju nasumično. Bez planiranja, samo lutanje u životu. Upoznam ljude i oni predlože da sviraju sa mnom", započeo je Tenor. "Što se tiče elektroničke glazbe... nekako sam polako plivao u tome. Prvo kupnja bubnjarske mašine, a zatim sintesajzera", nastavio je pa na kraju otkrio kako se pronašao u afrobeatu.
"Afrobeat je došao kroz moj interes za latino glazbu kada sam otišao na Kubu i New York. Imao sam priliku raditi s Tonyjem Allenom, pa je bilo zabavno", prisjetio se Tenor. Upoznatost s tri različita žanra obogatila ga je, pa svoje skladbe stvara kombiniranjem ritmova uz elemente afroameričke glazbe, ali i spontanu zaigranost, stoga ne čudi što je jedan od pridjeva koji stoji uz glazbenik upravo "originalan".
Glazbenik je, na pitanje kojim bi se još pridjevima opisao, rekao neovisan i "underground". Tenor se nikada nije zadovoljio ulogom pop-umjetnika, na njega se još 90-ih gledalo kao na trendi techno jazz umjetnika, koji i danas djeluje izvan mainstreama. Inače, njegov prvi album "Jimi Tenor & His Shamans" snimao se od 1986. do 1992. te su instrumente izrađivali sami od mentalnog otpada i plastike.
A kada ne svira ili ne izrađuje nove instrumente, Tenor voli zaviriti u svijet fotografije, mode ili pisane riječi. "Imam hobije, da. Već se dugo ne bavim modnim stvarima. Bilo mi je to previše. Napravio sam knjigu ‘Omniverse‘, koja je uglavnom knjiga fotografija uz neke priče o mojoj karijeri", rekao je pa se ponovno osvrnuo na modu.
"Ali svakako uživam pronaći cool modne kombinacije za pozornicu i ponekad ih mijenjam", dodao je Tenor. "U Finskoj možete koristiti stroj za šivanje u knjižnici, pa ja tamo idem s vremena na vrijeme napraviti neke stvari", otkrio nam je glazbenik.
S obzirom na nesvakidašnji put stvaranja karijere, ali i vrlo originalan pristup umjetnosti kojom se odlučio baviti, teško je ne zapitati se koja je najšokantnija priča s toga puta koji je odlučio otkriti čitateljima u svojoj knjizi "Omniverse".
"Ima li tamo nečega što šokira? Možda to što nisam uspio u toliko stvari! Ili da je toliko stvari zapravo uspjelo! Radio sam puno, ali sve na umjetnički način stare škole. Brzo, bez velikih budžeta. Samo zabava", rekao je glazbenik, koji je ono najbolje od svojeg opusa pripremio izvesti za Zagrepčane 17. listopada u Petom kupeu uz Homage Collective.
Bit će to svirka uživo koja će, osim putovanja u jazz, afrobeat i svijet elektronike, zabaviti sve one koji se nađu u publici, ali i one koji su spremni dati šansu nekonvencionalnoj glazbi koja nadilazi aktualne trendove.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....