Pijanistica Martina Filjak, hornist Felix Klieser i violinist Andrej Bielow nastupili su na glazbenom dijelu programa Dubrovačkih ljetnih igara. Njihov zajednički koncert održan je u četvrtak, 12. kolovoza, u atriju Kneževa dvora. Na početku i na kraju večeri glazbenici su nastupili kao komorni trio, a preostali dio programa činile su skladbe u kojima su Klieser i Bielow nastupili kao solisti uz pratnju pijanistice.
U skladbi kojom je koncert započeo – "Trio br. 1 za klavir, rog i violinu u c-molu" francuskog hornista i skladatelja Frédérica Duvernoya – osjeća se utjecaj osamnaestog stoljeća. Dvostavačna je, u prvome stavku naglasak je na lijepim melodijama, a drugi je brzi rondo. Ovisno o izvedbenom pristupu, ovakva skladba današnjem slušatelju lako može biti manje zanimljiva. No suprotno (mogućem) očekivanju, izvedbom ove skladbe koncert je započeo u iznenađujuće zabavnom tonu, najviše zahvaljujući violinistu koji je drugi stavak iskoristio za igru dodajući različite predudare, male pasaže i tremola. Zbog toga je stavak, umjesto neke otmjene poletnosti, imao čak sirovo-rustikalan ugođaj.
U sviranju njemačkog hornista Felixa Kliesera kritičari često hvale kvalitetu i bogatstvo najrazličitijih nijansi tona. Širok raspon zvukovnosti horne Klieser je pokazao i na koncertu u Kneževom dvoru, izvevši skladbe "Adagio i allegro" Roberta Schumanna te "Villanelle" Paula Dukasa. U izvedbi Schumannove skladbe do izražaja su došle toplina i mekoća tona u tečnim i dugim romantičnim melodijama, a u Dukasovoj "Villanelli" Klieser je ostvario razne dinamičke nijanse, efekte nalik jeci kod ponavljanja fraza, jednostavnost melodija te brze i zaigrane staccato i scherzando odsjeke bez grubosti.
Da je glazbenik koji se ne boji oduška i pretjerivanja, violinist Andrej Bielow pokazao je već u Duvernoyevom triju. Kao solist uz pratnju klavira izveo je "Briljantnu fantaziju na teme iz opere Faust" Henryka Wieniawskog, poljskog skladatelja i violinističkog virtuoza iz 19. stoljeća. Ova skladba sastavljena od različitih odsjeka temeljenih na opernim motivima, čiji se karakteri kreću u rasponu od demonski-ironičnog do zanosno-sentimentalnog, odlično je odgovarala Bielowljevom izvođačkom temperamentu, a tehničko-virtuoznu dimenziju skladbe Bielow je izveo s lakoćom.
Iako je na koncertu nastupila (samo) kao dio komornog sastava ili u izvedbi onih djela u čijem su prvom planu ipak drugi izvođači, pijanistica Martina Filjak u svakoj je skladbi zaokupljala pozornost slušatelja. Ona je jedan od onih pijanista čiji nas zvuk može zaintrigirati već samo jednim taktom, jednim motivom koji se čuje kao odgovor solistu ili kao "izron" iz tkiva neke komorne skladbe. Osim toga, uspijeva postići da u skladbama koje smo već više puta čuli pa mislimo da ih poznajemo, ili u kojima je naša pažnja usmjerena na druge izvođače, istakne neki detalj u skladbi preko kojega bismo inače samo prošli i time slušatelju otkrije nešto novo.
Ovaj izvanredan koncert pun iznenađenja i neočekivanih momenata – od neobične kombinacije instrumenata, preko neočekivano zanimljivih interpretacija do iznenađujućih detalja u skladbama koje su glazbenici uspjeli iznijeti na površinu – završio je izvedbom "Trija za rog, violinu i klavir u Es-duru" Johannesa Brahmsa.