Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu u utorak je u jednoj večeri spojilo gestu solidarnosti s izbjeglicama iz Ukrajine s gestom protiv rusofobije. I to one koja se tiče mrtvih pisaca i mrtvih skladatelja, pa čak i u slučaju kada su oni Rusi ukrajinskog podrijetla kao što je to bio veliki Petar Iljič Čajkovski, tvorac, za povijesti baleta, triju ključnih naslova, što su "Orašar", "Labuđe jezero" i "Trnoružica". Čajkovski, uostalom, nije u sumorno proljeće 2022. samo izraz antirusofobni ili antiratni, on je jedan od prezentnih simbola civilizacije i najsofisticiranije ljudske misli; milozvučja nasuprot smrtonosnom pucnju.
Na izvedbi baleta "Labuđe jezero" Petra Iljiča Čajkovskog, u režiji i koreografiji ukrajinskog koreografa Vladimira Malakhova, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu ugostilo je djecu, majke i bake iz ratom zahvaćenih područja Ukrajine.
Kako su nas izvijestili iz HNK, gesta i ideja rodila se zahvaljujući dugogodišnjoj suradnji zagrebačkog HNK sa Školom suvremenog plesa Ane Maletić i ravnateljicom škole Oksane Čuljat rodom iz Ukrajine, a koja već 30 godina živi i radi u Hrvatskoj.
Prije izvedbe "Labuđeg jezera" puštena je i ukrajinska himna "Šče ne vmerla Ukrajina" (Još nije umrla slava ni sloboda Ukrajine) čiji je tekst napisao pjesnik Pavlo Platonovič Čubinskij 1862. godine. Himnu je uglazbio Mihajlo Mihajlovič Verbickij 1863. godine.
I na prvoj ovogodišnjoj repriznoj izvedbi baleta "Labuđe jezero" - kojoj je prisustvovao i sam koreograf Vladimir Malakhov, koji je stigao u Zagreb kako bi, nakon dvogodišnje pandemijske pauze izvođenja najčuvenijeg baleta, ponešto ga dotjerao i provjerio nove plesače u podjeli - puštana je ukrajinska himna s matrice.
Na kraju izvedbe baleta ansambl je razveselio publiku iz Ukrajine fotografiranjem s prvakinjom baleta Riekom Suzuki, Odettom/Odilijom u "Labuđem jezeru", i s nacionalnim prvakom Tomislavom Petranovićem, koji pleše ulogu Princa Siegfrieda. Petranović je jedini aktivan hrvatski baletni plesač za velike, glavne uloge, traje kao baletni umjetnik u svojoj 46. godini kao dobro vino, nakon što je njegovoj zagrebačkoj prethodila karijera solista u Bečkoj državnoj operi i Portugalskom nacionalnom baletu.