TONI STAREŠINIĆ ZA JUTARNJI 'Vlastita samokritičnost drži nas na nekom zdravom putu. Dosad nisam pristajao na kompromise u glazbi, a tako će i ostati'

Svestrani klavijaturist i skladatelj Toni Starešinić, pet puta nagrađivani jazz saksofonist Vojkan Jocić te čvrsta ritam sekcija - Konrad Lovrenčić (Kries, Elemental) na basu i Ivan Levačić (Kries, ABOP) na bubnjevima - ova četvorka čini Chui, bend čije ime na starom afričkom jeziku svahili znači leopard, a svi koji su makar jednom poslušali njihovu glazbu jednoglasno su se složili - spomenuti brutalno talentirani momci itekako su pokazali i dokazali da su prave zvjerke na domaćoj sceni, a samo je pitanje vremena kad će osvojiti i onu svjetsku.

Iako mu je baza jazz, Chui spomenuti žanr uspješno spaja s rockom, elektronikom, technom, funkom... Dečki sami sebe opisuju kao space/rock/jazz sastav i čini se da im je samo nebo granica. Dvostruki dobitnici Porina za ovogodišnju nagradu Rock&Off (dvije su osvojili lani), koja će biti dodijeljena 31. siječnja, nominirani su u tri kategorije - za Jazz&Off, album godine i koncertnog izvođača godine, a u subotu, 25. siječnja, bend će u zagrebačkom klubu Boogaloo na koncertu u organizaciji Dostave Zvuka, koja stoji i iza festivala Ferragosto JAM, promovirati novi studijski album "Iz kapetanovog dnevnika". Tom prigodom porazgovarali smo s Tonijem Starešinićem - evo što nam je rekao.

Novi spot za pjesmu "Iz kapetanovog dnevnika" objavljen je ovih dana i izgleda genijalno - možete li nam ukratko opisati njegovu koncepciju i poveznicu sa Star Trekom?

- Hvala ti puno! Pjesma i spot pričaju priču o Chuijevu dolasku na planet Zemlju - nekoć moćni kapetan zvjezdane flote ostao je zatečen i postao instant zaljubljen u glazbu koja je s planeta Zemlje dopirala do senzora njegova svemirskog broda, pa je odlučio spustiti se i uklopiti među ljude, odnosno postati jedan od Zemljana. Uskoro je i sam počeo prebirati po tipkama klavira malih jazz klubova i skupljati svoje obožavatelje, pa evo, u subotu, 25. siječnja, ima veliki koncert u zagrebačkom Boogaloou. Uz sam naslov pjesme, ključna referenca na Star Trek je citat 'otpor je uzaludan', koji se zapravo nalazi u glazbenom kontekstu i ukazuje da je bilo kakav otpor prema glazbi jednostavno uzaludan, pogotovo Chuijevoj, hahah! Za spot mi je kolega glazbenik posudio i svoje Star Trek odijelo da kompletno zaokružimo priču i u vizualnom smislu.

U subotu vas očekuje i promocija istoimenog novog studijskog albuma. Koliko dugo ste radili na njemu, što vas uopće nadahnjuje, stvarate li glazbu ciljano ili spontano?

- Rad na ovom albumu razvukao se na više od dvije godine, počeli smo ga snimati taman kad je objavljen album 'Chui ovu glazbu', koji smo snimili s Jazz orkestrom HRT-a. Nakon toga su i glazbenici s kojima surađujem počeli snimati albume, pa su se zaredali albumi Mangroovea, Josipe Lisac, Ede Maajke i album „Velvet Space Love“ na kojemu sam surađivao s blues usnoharmonikašem Tomislavom Golubanom, pa je Chuijev novi album malo usporio, a ionako nije bilo presinga, jer je nedavno bio objavljen album s Jazz orkestrom HRT-a pa smo se više koncentrirali na promociju tog albuma. Tek prošle godine uhvatili smo se finalizacije 'Kapetanovog dnevnika'.

Pjesme nastaju spontano, obično se u glavi prvo pojavi neka melodija ili groove, pa se čim prije sjedne za klavir i sve to snimi da ne ishlapi iz glave, a kasnije se, kad se uhvati vremena, razrađuje do konkretnije forme i onda predstavi dečkima na probi. Naslovna pjesma zapravo je nastala prije devet godina, ali sad je tek sazrijela za snimanje. Nakon ovog albuma radili smo glazbu i za film 'Berlin, simfonija velegrada', koju smo izveli uživo u kinu Tuškanac uz projekciju filma i tu smo međusobno podijelili dijelove filma da svatko napravi jednu svoju malu simfoniju koje smo onda svi zajedno na probi doradili i finalizirali. Kad imamo veći dio skladbi za album, onda ih s preostalim skladbama nastojim povezati u cjelinu, a za inspiraciju može poslužiti sve, ali znanstvena fantastika, naravno, najviše primamljuje budući da je i mali Chui svemirac. Dao sam napraviti i 3D model figuru Chuija, pa ajmo reći da je on sad postao i stvarna osoba, hahah, ništa manje stvarnija od raznih drugih junaka i likova znanstvene fantastike koje pratimo u filmovima ili stripovima.

S obzirom na zaslužene hvalospjeve koje dobivate i od kritičara i publike, osjećate li pritisak kad radite na novim materijalima ili vam je vlastita samokritičost dovoljna?

- Mislim da nas vlastita samokritičnost još uspijeva držati na nekom zdravom putu, a nakon jako hvaljenih i odlično prihvaćenih albuma 'Third sun from the stone' i 'Chui ovu glazbu', moram priznati da mi se dogodio pritisak s novim albumom. Došlo je do onog momenta kad nedostaje još jedna pjesma da se stvar zaokruži, pa sam se skroz zapetljao i na kraju shvatio da nam ta stvar zapravo uopće ne treba i da se više radi o samonametnutom pritisku.

Sandra Simunovic / CROPIX

Toni Starešinić

Kod Chuija je od samog početka djelovanja benda itekako vidljiv konstantan rast publike - generacijski, žanrovski... Uspjeli ste spojiti i okupiti naoko nespojivo. Jeste li očekivali takav uspjeh?

- Nismo ništa od toga očekivali, cijela priča počela je kao usputna zabava, paralelno uz bend Mangroove. Sjećam se da je na promociji prvog albuma bilo jedva pedesetak ljudi, ali prve reakcije publike i medija bile su vrlo stimulativne, a mi smo se tek bili zaigrali i ubrzo smo imali i drugi album s kojim se već umnogostručio broj publike i tako je sve raslo sa svakim novim albumom. Imamo i dobru podršku od Dancing Beara, koji sve što radimo prosljeđuje sedmoj sili, a kako smo u kratkom periodu izbacili dosta albuma, stalno se negdje provlačimo po medijima što nije baš često za bendove poput Chuija.

Bez obzira na uspjeh, čini se da je život glazbenika u Hrvatskoj i dalje poprilično nestabilan i varljiv. Kakva je situacija s vama?

- Da, cijela situacija i dalje je poprilično nestabilna. S jedne strane sve kao da lagano napreduje, scena nam obiluje kvalitetom i kvantitetom, osobno radim na puno strana i otvaraju se nove mogućnosti. No s druge strane sve je manje mjesta gdje možete nastupiti, jako je teško ostvariti neki konkretniji niz koncerata izvan regije, mnoge radijske postaje ne žele riskirati ni s čim što imalo odskače od najklasičnijeg mainstreama i sad, s obzirom kako napreduju i moje godine, bojim se da taj neki napredak koji sam prije spomenuo nije dovoljno progresivan i zapravo se bojim razmišljati što će biti kad ne budem mogao tako skakati s klavijaturama amo-tamo. Nadam se i vjerujem da će se stvari na kraju nekako posložiti, a dotad radim i idem dalje iz dana u dan pa kamo me to dovede...

Iako ste žanrovski šaroliki, očito je da ste si postavili određene granice i da postoje kompromisi u glazbi na koje nikad ne biste pristali. Slažete li se s ovime?

- Da, dosad nisam pristajao na kompromise u glazbi i planiram da tako i ostane. Osim moje glazbe koju, naravno, radim isključivo po svom guštu, imam sreću da mi je i glazba koju stvaram s drugima isto super i redovito mi je dopuštena sloboda da se izrazim na svoj način tako da se super osjećam u svim sastavima u kojima sviram.

Koliko vam znače nagrade i potpora kolega koji se rado odazivaju suradnjama s vama, s kim biste voljeli raditi u budućnosti?

- Sjećam se kako sam prije nekih desetak godina pohodio koncerte svojih omiljenih bendova i divio se svim tim glazbenicima, međutim, ubrzo sam se i sam počeo nalaziti u situacijama da sviram s njima, što mi je jako puno značilo. Kasnije, s vremenom, ostvario sam suradnje s toliko divnih ljudi i glazbenika, što nisam mogao sanjati ni u najfantastičnijim snovima. Nagrade najviše gledam kao priznanje za dobar rad i ustrajnost što je na kraju dovelo do toga da moja glazba dođe do svih tih ljudi, posebno glasača, bilo u Porinu ili Rock&Offu. Imam puno ideja za razne suradnje, možda čak i previše odjednom, pa ne bih nijednu izdvojio - nek se prvo dese neki koraci u smjeru realizacije da se ne bih zaletio, jer inače sam dosta brzoplet, danas bih jedno, sutra najednom drugo, uvijek je dobro malo stati na loptu i prespavati.

Goran Mehkek / CROPIX

Chui i Josipa Lisac na snimanju spota 'Tebi putujem' 2017. godine

Kako vidite svoj daljnji razvoj, u kojem smjeru želite ići, koja još glazbena polja istražiti?

- Želim prije svega temeljito istražiti mogućnosti svojih klavijatura, koje tek otkrivam postepeno kako radim glazbu za određene projekte. I dužan sam sebi malo ozbiljnije se pozabaviti jazz bookom, jer sam taj osnovni dio poprilično preskočio. E tek kad to sve obavim, onda će mi se otvoriti neka nova polja koja mi trenutačno možda ni ne padaju na pamet. A toliko toga ima, glazba je preogromna, svemir koji se neprestano širi. Od novih izdanja koja se ove godine mogu očekivati mogu najaviti prvi solo album supruge Željke Veverec, koji će objaviti pod umjetničkim imenom Je Veux, zatim će tu biti i jedan jazz trio album, glazba i za jedan animirani film, pa nova sezona dokumentarnog serijala 'Nesreća' i suradnja Mangroovea s Jazz orkestrom HRT-a te novi Mangroove singlovi.

Što nam pripremate za subotnju koncertnu promociju albuma 'Iz kapetanovog dnevnika' u Boogaloou?

- U Boogaloo nam dolazi nekoliko bendova u goste. Bit će tu Mangroove, Druyd i Ink. Experiment s kojima smo surađivali na albumu 'Iz kapetanovog dnevnika', pa ćemo te skladbe i skupa izvesti uživo. Kao predgrupa će nam nastupiti odličan electro rock bend ZMaJ. U Boogaloou ćemo prvi put predstaviti i vinilno izdanje albuma, a napravili smo i nove majice koje ćete također moći nabaviti na koncertu.

Ulaznice u pretprodaji po cijeni od 50 kuna mogu se kupiti u Dirty Old Shopu (Tratinska 18), glazbenoj knjižari Rockmark (Berislavićeva 13), Dancing Bearu (Gundulićeva 7) ili u Entrio sustavu. Na dan promocije za ulaznice će biti potrebno izdvojiti 65 kuna.