THE BAMBI MOLESTERS I na krovu muzeja iskazali su se kao sjajni glazbenici

Prije četrdeset i pet godina, 30. siječnja 1969., The Beatles su na krovu zgrade svoje kompanije Apple u ulici Savile Row u Londonu održali posljednji javni nastup.

Koncert je bio snimljen, a kako nije bio najavljen, policija ga je prekinula nakon devet izvedenih pjesama. Kasnije su taj koncept “nastupa na krovu” za publiku koja ga gleda s ulice i krovova s okolnih zgrada usvojili mnogi drugi bendovi, uključivši U2 i Red Hot Chili Peppers, uglavnom za spotove.

Sličan koncept, ali za publiku prisutnu na istom krovu zajedno s izvođačem, pod nazivom “Ljeto u MSU!” osmislio je producent zagrebačkog MSU-a Branko Kostelnik. U proteklih pet subota tako su na krovu muzeja koncerte održali Rundek, Elemental, Urban, Gustafi i The Bambi Molesters, a posljednje subote u srpnju nastupit će još i Jinxi, koji su već jednom ovdje i svirali.

Luka Benčić pojačanje

“Ljeto u MSU!” do sada je najsnažnije, najznačajnije, najposjećenije (i to za plaćene ulaznice) te vrlo dobrodošlo otvaranje MSU-a rock glazbi i popularnoj kulturi. Siguran sam, osim toga, da je baš zbog koncerata u sklopu programa “Ljeto u MSU!” izložbu Vlaste Delimar razgledalo barem nekoliko tisuća ljudi više nego što bi to bio slučaj da se nije “sviralo na krovu” i kud ćeš boljeg spoja!

The Bambi Molesters, pak, održali su na terasi MSU-a još jedan sjajan nastup, pojačani Lukom Benčićem iz riječkog americana benda My Buddy Moose za orguljama kojeg sad već valja tretirati kao njihovog stalnog člana te dvojicom puhača. Koncepcijski, dakle, “koncert na krovu” The Bambi Molestersa bio je donekle nalik nastupima u Teatru &td koji su trajno zabilježeni na live DVD-u “A Night In Zagreb”.

Audio-eksponat

Ponovo smo imali prigodu uživati u besprijekornim melodijama Bambija čiji gitaristi Dinko Tomljanović i Dalibor Pavičić briljiraju maštovitim pristupom instrumentu koji neki smatraju potrošenim, a ponovo je do izražaja, zahvaljujući i valovima ritam-sekcije basistice Lade Furlan-Zaborac i bubnjara Hrvoja Zaborca, došla i ona osobina Bambija zbog koje su i postali cijenjeni u svijetu.

Njihov surf-rock, naime, već petnaestak godina mnogo je više i značajnije od skučenog mikro-žanra koji je vrhunac ionako kratkotrajne popularnosti doživio tijekom 60-ih. Americana, psihodelija, noir-jazz, baroque-pop i razni drugi žanrovi briljantno su inkorporirani u elegantno i efektno muziciranje The Bambi Molestersa kao najboljeg i najzanimljivijeg instrumentalnog (rock) sastava na svijetu čiji stil i sadržaj lako nadilazi razinu nažalost razvikanijih instrumentalnih post-rock sastava, pa čak i instrumentalne skladbe pojedinih drugih, slavnijih bendova poput Calexica ili Giant Sanda koji su u neku ruku njihova braća po krvi.

The Bambi Molesters - bilo je to jasno na krovu MSU-a, iznova su se iskazali kao iznimno profinjeni i ingeniozni glazbenici, kadri perfektno dozirati svoju energiju i potom bez ijedne greške dizati tenziju koncerta koji bi u nečijim nesposobnijim rukama mogao ispasti nalik nastupu “terasa-bendu”. Nastup The Bambi Molestersa na terasi MSU-a s koje je Dalibor mogao vidjeti i balkon svog stana u Središću, pa čak i zasvirati s njega da je imao, kako mi reče u šali, jači bežični odašiljač gitarskog signala, bio je sve samo ne “terasa”.

Bio je to punokrvni rock’n’roll nastup benda koji je svoj underground stil uspio pretvoriti u visoku umjetnost i vrijednu kulturu, odnosno audio-eksponat koji možete uživo ili na snimci “izložiti” u bilo kojem MSU u bilo kojem gradu svijeta, a koji bi u skandinavskim državama u promociji po svijetu rado i jače potpomogli i iz tamošnjih ministarstava kulture.

Poruka Ministarstvu

Nažalost, jedna takva “injekcija” Ministarstvu kulture RH ne pada na pamet iako, zapravo, nema ništa logičnijeg od toga da The Bambi Molesters nastupe u novozagrebačkom ili bilo kojem svjetskom MSU-u, pa neka i ovaj njihov koncert - ne zapostavljajući svirke Urbana, Rundeka, Elementala, Gustafa i Jinxa - bude razlog još kojem sličnom ljetnom serijalu kvalitetnih nastupa “na krovu” muzeja koji bi se što češće i to baš ovakvim sadržajima trebao otvarati popularnoj kulturi, a time i jednoj široj muzejskoj publici. U Hrvatskoj i regiji postoji niz izvođača koje bi valjalo ugostiti na krovu MSU-a, a zašto ne maštati i početnoj ideji, koja stoji još od otvaranja MSU-a, da ovdje jednoga dana zasvira i izlaže David Byrne.

The Bambi Molesters: “A Night In Zagreb”