Katia Guerreiro, jedna od najpoznatijih fadistica svijeta, stiže u Zagreb. Nastupit će u sklopu Off ciklusa Zagrebačke filharmonije 22. veljače u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.
Orkestrom Zagrebačke filharmonije ravnat će maestro Dario Salvi, a program je raznolik. Publika će tako moći čuti, primjerice, skladbe oca portugalske glazbe Joséa Viane da Mote, među kojima će biti i “Simfonija domovini”, preko “Sobre las olas” meksičkog “kralja valcera” Juventina Rosasa i vatrene simfonijske uspješnice “Conga del fuego” Artura Márqueza.
Guerreiro je ovo prvi posjet Zagrebu, kaže, i pripremila je posebnu poslasticu za obožavatelje. Izvest će pjesme s albuma koji je objavila prošle godine, no bit će tu i mnogo njezinih starijih hitova, koje publika uvijek voli čuti.
- Oduševila me koncertna dvorana u kojoj ću nastupiti. Imam dragog prijatelja u Hrvatskoj, koji mi je pričao o dvorani, a čula sam i mnogo lijepog o Zagrebačkoj filharmoniji. Dugo sam se nadala da ću nastupiti u Zagrebu i oduševljena sam što će se to i dogoditi. Nažalost, u gradu neću provesti mnogo vremena jer se ubrzo nakon koncerta moram vratiti u Lisabon - kaže Guerreiro i dodaje da često ima nastupe zbog kojih je na putu. Kako u svojoj zemlji tako i diljem svijeta. No, to joj ne pada teško, ni najmanje.
Emocija i iskustvo
Mediji često ističu kako Guerreiro ima jedan od najljepših i najboljih glasova suvremenog fada, a nastupala je na najvećim pozornicama svijeta: pariškoj Olympiji, dvorani Berlinske filharmonije i Palači lijepih umjetnosti u Bruxellesu, luksemburškoj katedrali i Operi u Lyonu. Osvajala je vrhove top-lista u rodnom Portugalu, ali i u Francuskoj, Južnoj Koreji i Japanu, a za svoju umjetnost primila je najviše nagrade i priznanja.
Nije toliko poznata kao neki drugi pjevači fada, uglavnom zbog nedostatka promocije. U jednom je intervjuu rekla kako smatra da fado pjeva o životu, a ne samo o tragedijama, kako se to inače poima, te da ta vrsta glazbe može izliječiti dušu.
- Da, stojim iza toga što sam rekla jer mislim da je fado glazba koja liječi. Ona je kombinacija mnogih faktora, koji povezuju snažne emocije i duboke osjećaje, koje proživljava onaj koji ih izvodi, ali i oni koji slušaju. Najvažnije je da je ta emocija iskrena i da dolazi iz iskustva. Onda je pjevanje o njoj zapravo dijeljenje univerzalnog osjećaja i vjerujem da je baš to trenutak koji liječi rane. Ja svoje izliječim svaki put kad pjevam - i to ne samo dok progovaram o tužnim osjećajima nego i pjesmama koje su sretne. Na kraju krajeva, i tuga i sreća dio su priče svakog od nas - kaže Guerreiro.
Fadu pristupa vrlo tradicionalno i koristi samo tri instrumenta: portugalsku gitaru sa 12 žica, španjolsku gitaru i kontrabas. Nove pjesme skladali su njezini gitaristi Paulo Valentim i João Viega, a neke od njih komponirala je i sama pjevačica. No, zanimljivo je da su čak i njezine nove pjesme veoma slične tradicionalnima. Osim toga, poznata je i po tome što je osvježila tradicionalni fado tako što je u njega uključila riječi pjesnika Portugala. Primjerice, njezina pjesma “Ancorado en mim” koristi melodiju “Santa Lucia” na poeziju Ane Vidal.
Veza s pjesnicima
- Oduvijek sam željela stvarati autentičnu glazbu, no to je za mene značilo da se ne mogu maknuti od tradicionalnog fada. Za mene je to, jednostavno, tako. Na kraju sam pronašla svoj zvuk i po tome sam prepoznata. I sama skladam, no to radim rijetko. Moj glavni princip je da ću radije imati malo dobrih skladbi nego puno osrednjih. Osim toga, nisam željela izgubiti vezu s pjesnicima i skladateljima koji me prate i posvetili su se stvaranju za mene. Govorim o nekima od najpoznatijih umjetnika te vrste u portugalskoj kulturi - pojašnjava Guerreiro.
Pitamo je kolika je trenutno popularnost fada u svijetu. Vole li ljudi slušati tu glazbu u današnjem brzom i često površnom svijetu? Ili im je preteška, pa će radije slušati glazbu koja govori o ludim provodima, površnim odnosima, alkoholu...
- Znate, Fernando Pessoa je jednom rekao da tužni ljudi pjevaju vesele pjesme, a veseli tužne. Fado nije ni jedno ni drugo. Mislim da je vrsta glazbe koju pjevam svojevrsna refleksivna terapija koja progovara o životu. Važno je, a mislim da fado tu pomaže, razumjeti da nikad nismo sami, ni u sreći, ni u tuzi - dodaje Guerreiro i dodaje kako fado u budućnosti vidi na istome mjestu gdje su i jazz, blues, tango... Budućnost svakako postoji, kaže.
Univerzalni jezik
Zanimljivo je da je ova umjetnica po struci liječnica. Nakon završetka studija čak je 12 godina radila u struci, a nalazila je vremena i za pjevačku karijeru. Od medicine je odustala kad je rodila kćer Mafaldu, prije sedam godina, i posvetila se isključivo glazbi.
- Ljubav prema fadu se dogodila dok sam bila mlada, no sama sam slušala tu glazbu. Nitko od mojih vršnjaka nije bio njome oduševljen. Sjećam se da bi mi privukla pozornost svaki put kad bih je čula na radiju ili televiziji, a posebno kad ju je izvodila Amália Rodrigues. Vjerojatno me oduševio misteriozni zvuk portugalske gitare i dubina interpretacije. Vjerujem da sam se baš zbog toga zaljubila u ovu vrstu glazbe - kaže Guerreiro.
- Fado je najljepši muzički izričaj emocija, ljubavi i života. Svira se i pjeva s nevjerojatnom osjećajnošću i riječima koje dolaze iz srca. Čak i ljudi koji ne razumiju jezik, osjećaju o čemu svaka pjesma govori - zaključuje zvijezda fada.