Moran ovo podilit, bar ovi mali dil, a jako ritko gledan TV i doslovno san naletija. Upravo sa zatvaranja Dubrovačkih ljetnih igara. Mladi tenor od kalibra na opernoj sceni. Fraza, boja, kultiviran ton... A sta će tek bit kad ‘nareste‘. Cabaletta (na C) iz ‘La Traviate‘ odma‘ nakon arije. Guštan slušat‘. Bravo Filip Filipović.
Tako je napisao pjevač i skladatelj Saša Jakelić na Facebooku nakon što je ovo ljeto tenor zagrebačkog HNK Zagreb Filip Filipović nastupio na finalnoj večeri Dubrovačkih ljetnih igara.
Zagrebački tenor koji je tek u 26. godini života u međuvremenu ne staje s nastupima. U HNK ga gledamo u gotovo svakoj premijeri, na svakoj gali. Bio je među izabranim pjevačima koji su bili na pozornici na 30. rođendan hrvatske države u HNK 30. svibnja. Otpočetka ove kazališne sezone pjevao je na gala večeri otvorenja, zatim u premijeri "Nabucca", pa "Šišmiša", sada ga u veljači očekujemo prvi put kao Alfreda u "Traviati", dok je Tamina u nadolazećoj " Čarobnoj fruli" već je pjevao i u Zagrebu i u Rijeci. Surađuje sa simfoničarima, a pretkraj lanjske godine pjevao je i uz filharmoničare koji su baš njega i sopranisticu Dariju Auguštan pozvali da uveliča Božićni koncert u Lisinskom. Redovno nastupa s elitnim vokalnim ansamblom Sveti Blaž.
Najšira publika mogla ga je, pak, nedavno vidjeti u HTV-ovoj emisiji "5.com s Danielom", gdje je svoju fascinaciju njegovim vokalom i muzikalnošću izrazila nekadašnja operna pjevačica, diplomatkinja i glumica Mirjana Bohanec Vidović, dok su TV gledatelji mogli čuti kako ovome vrlo mladom tenoru visoko obrazovanje i profesionalizam nisu nimalo omeli pjevačku dušu, nepatvorenu emociju koja se u vodama strogog opernog profesionalizma kod mnogih pjevača po putu ponekad i izgubi. Filipović u srcu nosi belkantistički osjećaj i svojim subjektivnim načinom, pristupom kompoziciji podsjeća na izvjestan način na talijanske pjevače s gramofonskih ploča.
Pitamo mladog zagrebačkog tenora je li duh Beniamina Giglija, Marija Lanze i Enrica Carusa u njega priučen ili urođen...
- Smatram se u jednu ruku ‘starom dušom‘ pa je vjerojatno jednim dijelom to razlog u načinu kako ljudi čuju moj glas i doživljavaju moje pjevanje. Svakako da je moj način pjevanja velikim dijelom definiran belkantističkom tehnikom koju sam zahvaljujući svom profesoru Giorgiu Surianu imao prilike usvojiti. Spomenuo bih, od stare garde, svakako još velikog tenora Franca Corellija koji je ostavio i još uvijek ostavlja utisak u mojem subjektivnom poimanju tenorskog glasa - govori Filip Filipovć.
Bliži se 5. veljače i njegova uloga Alfreda u "Traviati", to je nešto vrlo konkretno, glavna uloga u zagrebačkom HNK ove sezone u reprizi odista bombastične režije Talijana Huga De Ane.
- Uloga je zahtjevna... Alfreda tehnički učim već izvjesno vrijeme te polako sve sjeda na svoje mjesto. Izazov je pjevanje uskladit s režijom i glumački donijeti karakter Alfreda, a posebice ostvariti balans između navedenog kako jedno ne bi prevagnulo nad drugim. Naravno da je važno pravilno interpretacijski odraditi zadanu režiju, ali još je i važnije pjevački donijeti ulogu. Što se tiče eventualnog straha, uz potporu mojih kolega u HNK i pozitivnu radnu atmosferu koju stvaraju, ne ostaje puno mjesta za strah i na tome sam im vrlo zahvalan. ‘Traviata‘ je remek-djelo. Glazba je izvanredna i nemoguće je ne dopustiti da vas Verdi ponese i da vas glazba ne prožme u potpunosti. To je čar ovoga posla - rezonira tenor.
Filip Filipović rado zapjeva i privatno, ali i oficijelno s vokalnim ansamblom Sveti Blaž. Na nastupima elitnog vokalnog ansambla dokazao je da i kroz, što se kaže, mezzovoce, ima boju zasebnih vrijednosti i značajki. Boju uz koju bi se mogla stvarati i neka drukčija glazbena karijera.
- Za mene je glazba ono što je najbitnije, a predivnih glazbenih ulomaka ima u različitim žanrovima. Iako, moram priznati, najčešće zapjevam poneku starogradsku pjesmu kada su u pitanju privatna okupljanja, a nađe se ponekad na repertoaru i koja domaća kajkavska popevka. S obzirom na svoje klasično pjevačko obrazovanje, već sam navikao publici dočaravati puni potencijal ljudskog tijela kao pjevačkog instrumenta, stoga bi moj eventualni izlet izvan opere bio u smjeru gdje bih mogao i dalje predstavljati, ali i nadograđivati svoje vokalne sposobnosti - malo je zagonetan.
U osnovnom glazbenom obrazovanju svirao je klavir, a pjevačko obrazovanje počeo je 2013. u Glazbenoj školi "Vatroslav Lisinski" u klasi profesora Bojana Pogrmilovića. Godine 2016. upisao se na Akademiju za glazbu u Ljubljani u klasi Matjaža Robavsa, a 2018. svoje je akademsko obrazovanje nastavio na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod Tomislava Mužeka. Od 2019. godine u klasi je profesora Giorgia Suriana. Sad mu je na Muzičkoj akademiji ostao još samo diplomski.
- Da, još samo trebam napisati diplomski rad. Iskreno, radije bih još jednom odradio praktični dio diplome, to mi svakako bolje leži. Pisani radovi nisu baš moja sfera. Ali tema je odabrana, rad se piše i nadam se da će uskoro biti gotov. Tema koju sam odabrao je Mozartova ‘Čarobna frula‘, kao djelo u cjelini, ali s posebnim osvrtom na tenorsku ulogu Tamina. Pomalo sentimentalan završetak studija rekao bih, jer je Tamino prva velika uloga koju sam otpjevao u svojoj dosadašnjoj skromnoj karijeri. Prva je velika uloga koju sam otpjevao i u HNK Zagreb, a vrlo mi je drago da ću je imati prilike ponoviti i ove sezone na istoj pozornici - najavljuje i novi nastup u Dolenčićevu blockbusteru.
Kolege majstori pjevači za Filipa Filipovića kažu da je vrlo skroman, samo radi, samo pjeva. Da ima odmjerenost i samozatajnost. Je li to možda iz razloga što iskreno uživa u svojemu radu?
- Definitivno, uživam u ovome poslu i veoma sam zahvalan što ga imam prilike raditi svaki dan. Smatram da kada nešto radite, ne govorim nužno o pjevanju, trebate tome pristupiti s dozom poštovanja. Osobito je kod nas izvođača to poštovanje važno jer mi imamo publiku kojoj smo odgovorni. Naravno, nije da samo radim i samo pjevam, ima dana kada ne odradim sve što bih trebao, izgubim vrijeme na neke druge stvari, ali sve je to dio života, to jest njegove svakodnevnice.
Trenutačno ono što mi je najvažnije i na što pomno obraćam pažnju jest odabir uloga koje ću pjevati. Prilikom odabira uloga svakako se uvijek prvo savjetujem sa svojim mentorima. Važno mi je da su uloge primjerene mojoj dobi i trenutačnim mogućnostima mojeg glasa kako bih kasnije bez ikakvih poteškoća mogao pjevati zahtjevnije i opsežnije operne uloge. Također, naravno da je uvijek važno raditi na tehnici i održavati glas u formi. To je nešto što je pjevačka svakodnevica. Glas se razvija cijeloga života, potrebno je strpljivo čekati pravo vrijeme, kada valja otpjevati određenu ulogu. Osim pjevačkog, važno je imati i određenu dozu životnog iskustva da bi se karakterno neka uloga mogla iznijeti s poštovanjem i zrelošću.
Izrazito mu je drag svaki primljeni kompliment koju mu je dosad udijeljen i nikako ne bi mogao izdvojiti samo jedan.
- Veoma sam zahvalan na svim primljenim komplimentima, ali moram priznati da mi je posebno drago kada mi netko priđe kako bi mi rekao da ga je moja interpretacija emotivno dotaknula. Možda su mi, eto, upravo to najdraži komplimenti. Dakako, kao i svakom izvođaču, najveći kompliment od svih mi je dobra, odnosno pozitivna reakcija publike nakon izvedbe - zaključuje tenor Filipović.