STAR JE GOTOVO JEDNO STOLJEĆE I PLANIRA NOVE GLAZBENE USPJEHE Posljednji šlager pjevač koji ni s 90. godina nema namjeru otići u mirovinu

U prošloj godini u kojoj su nas napustili Leonard Cohen, Merle Haggard, David Bowie i mnogi drugi, a “preko reda” i debelo premladi Prince i George Michael, prava je blagodat vidjeti da je neuništivi easy listening i jazz pjevač Tony Bennett 3. kolovoza 2016. godine proslavio 90. rođendan.

Ne samo što je živ, nego je taj rođendan “radno” obilježio i koncertom održanim 15. rujna u njujorškom Radio Music City Hallu uz podužu listu uglednih gostiju i kolega, da bi sve kulminiralo sredinom prosinca emitiranjem snimke tog nastupa na NBC-ju te objavom live albuma “Tony Bennett Celebrates 90”.

Serija albuma

Nota bene, taj je album dospio do 35. mjesta najprodavanijih u Americi, dok su u posljednjih desetak godina još veće uspjehe zabilježili njegovi albumi “Duets: An American Classic”, “A Swingin’ Christmas”, “Duets II”, “Viva Duets” i “Cheek To Cheek” s Lady Gagom.

S obzirom na to da su “Duets II” (2011.) i “Cheek To Cheek” (2014.) dospjeli do broja 1 Billboardove ljestvice najprodavanijih albuma, Tony Bennett i službeno je najstariji osvajač te prestižne liste koji je u gotovo sedam desetljeća dugoj karijeri objavio 57 studijskih i 11 live albuma te 31 kompilacijski album, tri videoalbuma i 81 singl. Stoga i nije čudno što su se Bennettu na proslavi njegova rođendana odazvali Lady Gaga, Michael Buble, Kevin Spacey, Diana Krall, k.d. lang, Elton John, Rufus Wainwright, Billy Joel, Stevie Wonder, Andrea Bocelli i Leslie Odom Jr. S nekima od njih je surađivao i posljednjih dvadesetak godina tijekom kojih je njegova karijera doživjela pravu renesansu.

Anthony Dominick Benedetto, rođen 3. kolovoza 1926. u njujorškom Queensu, odrastao je uz glazbu Louisa Armstronga, Binga Crosbyja, Judy Garland, Ala Jolsona i drugih zvijezda 30-ih i 40-ih godina 20. stoljeća.

Lijepi prihodi

U School Of Industrial Arts bavio se i glazbom i slikarstvom - taj mu hobi i danas donosi lijepe prihode - da bi školu zbog obiteljskih financija bio prisiljen napustiti sa 16 godina.

Godine 1944. novače ga u U.S. Army, a gotovo nevjerojatno zvuči podatak da je prvi singl, “Because Of You”, ujedno i njegov prvi broj 1, objavio 1951. godine dok svijet još nije upoznao ni Elvisa ni rock & roll, odnosno počeo je pjevati malo nakon što je s američkim trupama oslobađao Europu i Njemačku od nacista. Prve je snimke ostvario u Bariju 1949. godine za malu kuću Leslie Records, ali do potpisa za moćnu Columbiju ništa se nije dogodilo.

Tamo ga je početkom 50-ih doveo Mitch Miller s jasnim naputkom da ne smije imitirati Franka Sinatru ako želi postati netko i nešto u tadašnjoj pop-glazbi. Načelno gledano, Bennett je posljednji živući pjevač iz plejade pjevača lakih nota u koje smo ubrajali Franka Sinatru, Deana Martina, Sammyja Davisa Jr., Mela Tormea, Nat King Colea...

Vlastiti show

Premda će ga se zbog vokalne uglađenosti i pjevačke tehnike do danas uspoređivati baš sa Sinatrom, činjenica je da je Bennett i u vrijeme prvobitne rock & roll eksplozije, tijekom druge polovine 50-ih godina, nanizao osam Top 40 hitova, a u ljeto 1956. imao i vlastiti televizijski “Tony Bennett Show” kojim je nakratko na NBC-ju zamijenio Perryja Coma.

Dobro mu je išlo sve do sredine 60-ih, kao i mnogim easy listening pjevačima njegove i susjednih generacija, odnosno do pojave Beatelsa i Stonesa te elektrifikacije Dylana, čime se stubokom mijenja ukus publike.

Pristao je po uzoru na mlađu kolegicu Barbru Streisand pjevati “suvremenije” pop-pjesme, ali nije se primilo pa je ta kriza potrajala sve do konca 70-ih koje je dočekao u besparici, premda je sredinom dekade osnovao i vlastitu diskografsku kuću Improv. Živio je na tek nešto koncerata u Las Vegasu, a s poreznom inspekcijom na vratu i ovisnošću o kokainu od koje je zamalo i umro 1979. godine.

Spasio ga je sin Danny koji ga je maknuo s “groblja dinosaura” u Las Vegasu, preselio iz Los Angelesa u New York i počeo iznova promovirati po manjim klubovima i teatrima, a obnovio mu je i suradnju sa starim suradnikom, pijanistom, aranžerom i vođom orkestara Ralphom Sharonom s kojim će surađivati sve do 2002. godine kad potonji odlazi u mirovinu. Iz tog bi primjera štošta mogao naučiti i Robbie Williams koji je prerano prekinuo pa donekle nedavno obnovio suradnju s Guyom Chambersom, zaslužnim za nisku njegovih najvećih hitova.

Sredinom 80-ih Bennett se albumom “The Art Of Excellence” vraća u okrilje Columbije, ali pravi novi uspjeh postići će tek sredinom 90-ih albumom “MTV Unplugged: Tony Bennett” kojim prebacuje platinastu nakladu.

Paradoksalno, jednog od već tada najstarijih easy listening pjevača u “drugu mladost” vratila je televizija namijenjena prvenstveno klincima, a neke od najvećih uspjeha ostvarit će u 80-im godinama svog života, uključujući i duete s Amy Winehosue i Lady Gagom.

Tim “#Mtv Unpluggedom”, na konto kojeg se šalio da je on ionako “cijelog života iskopčan”, a potom i albumima koje je u posljednjih desetak godina dotjerao u top 10 najprodavanijih, postat će i jedan od najomiljenijih pjevača ne samo daleke prošlosti, nego i sadašnjosti.

Perfekcija

Kako čujemo na albumu “Tony Celebrates 90”, pogotovo kad ostane sam za mikrofonom, odnosno bez mlađih kolega, Bennettov je bariton i danas baršunast, mek, elegantan i tehnički perfektan, a na takvom “štofu” bi zube polomili i bitno mlađi pjevači. Za kraj ostaje tek zapitati se zašto netko od ovdašnjih diskografa ne organizira barem jedan studijski ili live album sličnih dueta našim doajenima easy listening ili zabavne glazbe, poput Drage Diklića, Stjepana Jimmyja Stanića, Gabi Novak...

Takav angažman za nekog od hrvatskih vječno zimzelenih šlager-pjevača morao bi potaknuti i HRT, no zna li itko više u ovoj državi što je uopće dužnost javne RTV kuće?