MUZIKA ZA LJETO

SMS recenzije Aleksandra Dragaša

 Ranko Šuvar/CROPIX
Glazbeni kritičar Jutarnjeg odlazi na odmor. Sve ono što vam je mislio preporučiti kao glazbenu podlogu vašeg sjajnog ljetovanja, a nije stigo, donosi u ovom pregledu

Rumer - Boys Don't Cry

Debijem “Seasons of My Soul” mlada engleska kantautorica pakistanskog podrijetla i umjetničkog imena Rumer impresionirala je starog majstora baroque-popa i blue eyed soula Burta Bacharacha.

Drugi album ne donosi veća odstupanja, a Rumer, kao i nekolicina drugih najboljih pop pjevačica današnjice - Adele, pokojna Amy Winehouse, Duffy - mnogo duguje visokim dosezima soula 60-ih i adult-popa ranih 70-ih. Podsjeća na Dusty Springfield i Carole King.

Pop

Hot Chip - In Our Heads

Engleski sastav Hot Chip ponovo je snimio album, već peti po redu, čijem je instantno prepoznatljivom i slatkom 80’s synth-pop grijehu, sazdanom na pola puta između ekstaze suvremenijih klupskih plesnih žanrova i recentne indie-rock melankolije, teško odoljeti. Otisci OMD-a, Soft Cella, New Ordera i Human Leaguea samo su temelj na koji Hot Chip nadograđuju elemente francuske elektronike 90-ih, odnosno Daft Punka i Aira te srodnost s electro-indie bendovima 21. stoljeća poput MGMT, Phoenix, LCD Soundsystem, Empire of the Sun...

Electro-pop

Dry The River - Shallow Bed

Dry the River pripadnici su londonske neo-folk scene predvođene Mumford & Sons, a zamjetna je i srodnost s američkim folk-rock bendovima Fleet Foxes, Grand Archives i Band of Horses, pa čak i Arcade Fire i The National. Nježne melodije, kvalitetna lirika, pastoralni folk-rock nekoć post-punk benda, poneki gothic i americana simbol, gospelovska uznositost i falseto Petera Liddlea učinili su “Shallow Bed” lijepim debijem.

Folk-rock

Frank Ocean - Channel Orange

Nije sav današnji R&B gnoj i američka inačica turbo-folka. Svako toliko u tom se žanru objavi i avangardno djelo koje setira nove trendove. Takav je slučaj s drugim albumom senzibilnog pjevača Franka Oceana koji je prošle godine online objavio svoj mixtape “Nostalgia, Ultra”. Ocean je sada štićenik Def Jama, a njegov prvi regularni album intrigantan spoj soul tradicije, antiknih orgulja i ultramodernih nokturalnih produkcijskih atmosferalija nalik onima kakve nam je prošle godine priuštio dubsteper James Blake.

R&B

Tedeschi Trucks Band - Live

Tedeschi Trucks nije neka velika kamiondžijska američka tvrtka nego blues-rock duo bračnog para Susan Tedeschi i Dereka Trucksa. Susan ima uhodanu blues karijeru gitaristice i pjevačice koja podjednako “baca” na Janis Joplin i Bonnie Riatt, a Derek je virtuoz slide gitare i nećak bubnjara Allman Brothersa.

Spojite rečeno i shvatit ćete da ste na tragu dua koji s devetoro drugih kolega ganja blues na tragu južnjačkog rocka, ali i gospela, pa i jazza.

Blues-rock

Gallon Drunk - The Road Gets Darker From Here

Smrt je očešala, ali nije zaustavila najintrigantniji britanski blues bend. The Gallon Drunk i na novom albumu “The Road Gets Darker From Here” blues sviraju kao da sviraju garažni punk-rock, dakle s mnogo fuzza, distorzije, feedbacka, vrištećih orgulja i zavijajućeg saksofona te podjednako blisko blues-punk ludilu The Birthday Party, Stoogesa i The Gun Cluba, a ni psihodelična maničnost The Doorsa nije im strana.

Gallon Drunk su jedan od najpodcjenjenijih britanskih bendova posljednjih četvrt stoljeća. Dovedite ih ponovo!

Blues-punk

Melody Gardot - Absence

Melody Gardot prilično je brzo, u ranim dvadesetima, stigla do statusa tražene i popularne jazz pjevačice. Erotičan glas i seksepilna pojava imali su ulogu u tome, ali i znanje te sposobnost da brzo uči i ne libi se upuštati u druge stilove po uzoru na Joni Mitchell.

“Absence” je njezin treći album na kojem se manje uspješno poigrala portugalskim, španjolskim, marokanskim i brazilskim motivima. Sve je pjesme napisala sama, a to što sliče na skladbe Antonija Carlosa Jobima, Caetana Velosa i Gilberta Gila uputnije je shvatiti kao pohvalu, nego kao pokudu.

Jazz

Neneh Cherry & the Thing - The Cherry Things

Neneh Cherry oduševila je u Rip Rig & Panic još kao tinejdžerka s očuhom, jazz-trubačem Donom Cherryjem. Poslije je postala zvijezdom koja je lako stapala pop, hip hop, trip hop i razne druge žanrove, ali solistička karijera nije joj bila ni konzistentna ni previše plodna.

Sada nam se obraća uz švedski free-jazz trio The Thing albumom koji bi se mogao svidjeti ljubiteljima spomenute jazz-punk grupe Rip Rig & Panic, ali i svima koji cijene free-jazz i avangardni blues.

Jazz

Dexys - One Day I'm Going To Soar

Punih 27 godina trebalo je proći da bismo dočekali novi, konceptualni album Dexy Midnight Runnersa s autobiografskim detaljima iz života lidera Kevina Rowlanda. Portretiranje karaktera, soul senzibilitet i 60’s pop elegancija i danas su trade mark Dexysa. Baroque-pop balade “Lost” i “It’s OK John Joe”, funk “She Got a Wiggle” i country-soul “Nowhere is Home” su decentne skladbe, ali nema hita poput kultne “Come on Eileen”, a i prva tri albuma Dexysa ipak su jača od ovoga.

Pop

Saint Etienne - Words And Music By Saint Etienne

I na osmom albumu londonski indie-dance sastav Saint Etienne ostaje vjeran svojoj estetici koja počiva na iskustvu New Ordera i Pet Shop Boysa, a u prvi plan, uz vokal Sare Cracknell koja podsjeća na Kylie, gura nostalgiju, melankoliju i osjećaj gubitka zlatnih vremena te pokušaj zbrajanja koliko nam je toga još ostalo proživjeti uz najveću ljubav - glazbu.

Dio ovog ukusnog, elegantnog i profinjenog albuma s navalama euforije i depresije čut ćemo i uživo potkraj rujna na festivalu Glory Dayz na Zagrebačkom velesajmu.

Electro-pop

The Decemberists - We All Raise Our Voices To The Air

Dvostruki live album The Decemberistsa, nakon niza “pikaresknih” studijskih albuma, od kojih je posljednji “King is Dead” dospio do vrha američke top-liste, sjajno je rezimiranje opusa u opuštenijem koncertnom okruženju, a onima koji ih do sada nisu susreli prilika za upoznavanje jednog od najpismenijih i najživopisnijih bendova današnjice koji lako spaja folk, psihodeliju i chamber pop u osebujnu indie-rock cjelinu kao svojedobno R.E.M.

Indie-rock

Liars WIXIW

Šesti album njujorških Liarsa u izdanju Mutea i produkciji osnivača te kultne engleske etikete Daniela Millera hrabar je ulazak u atmosferičnu, anksioznu i mračnu elektronsku glazbu koja zvuči kao da Radiohead preodjeveni u Joy Division izvode manje komercijalne radove Kraftwerka. Čudan bend, čiju je putanju i stil teško usporediti s bilo kime.

Alter-rock

Fiona Apple - The Idler Wheel Is Wiser

Intirgantni bebi “Tidal” (1996) objavila je s navršenih osamnaest godina.

Na trećem albumu “Extraordinary Machine” (2005) secirala je raspad ljubavne veze s redateljem P. T. Andersonom, a njezine osobne neuroze postale su “odraz američke tjeskobe”.

Na četvrtom album s naslovom od čak 23 riječi Fiona Apple hoda po rubu ekscentričnosti, mazohizma i jazza, samo uz vlastiti klavir i bubnjeve Charlesa Draytona.

Od svih kantautorica koje su stasale nakon debija Alanis, Fiona Apple najviše od svih ima pravo pretendirati na tron koji je nekoć držala Joni Mitchell.

Folk-pop

Metric - Synthetica

Ako su vam do sada izmicali, nastojte ovaj put uhvatiti njihov novi album jer Metric je bend čiji će vas zvuk i emocije lako zavesti baš kao što su to svojedobno činili Blondie. Kao i u slučaju Saint Etiennea, utjecaji New Ordera i njihova spajanja sintisajzerskog popa s gitarističkim indie-rockom, odnosno dance i rock glazbe, temelj je na kojem počiva rafinirana estetika i slatko-gorki sentiment Metrica.

Indie-pop

Mystery Jets - Radlands

Paulu Welleru dugo je menadžer bio otac, a isti posao za oca Toma Jonesa čini njegov sin. No, imati bend s tatom istodobno je kul i totalno šonjasto.

Srećom, psihodelični rock dobro stoji i mladima i starima pa se ovaj doslovce pangeneracijski rock bend bez većih problema snalazi na trasi koju su utabali Pink Floyd u 70-ima, XTC u 80-ima i Super Furry Animals u 90-ima.

Indie-rock

Bobby Womack - The Bravest Man In The Universe

Bobby Womack - posljednji soul man, kako sam sebe naziva - možda nije najhrabriji čovjek u svemiru, ali fakat treba imati kuraže i znanja da kao pjevač u poznim godinama, nakon više od četiri desttljeća solo karijere, snimiš ovako moderan album na kojem se sudaraju kurentni londonski stilovi plesne elektronske glazbe i stara škola soula. Sličan je trik primijenio pokojni praotac rapa Gil-Scott Herron na posljednjem albumu “I’m New Here”, no čini se da je Womackov “The Bravest Man in the Universe” još impresivniji.

Soul

Soulsavers - The Light The Dead Sea

Na prethodnom albumu “Broken” glavna vokalna zvijezda glazbeno-producentskog i DJ tima Soulsavers bio je smrću okrznut Mark Lanegan. Iskustvo s vlastitom smrću, i to kliničkom, ima i Dave Gahan koji je u baroque-pop, spaghetti-western, gothic-americana, psihodelične rock i akustične blues predloške utisnuo svoj unikatni glas. “The Light the Dead See” upečatljiviji je od posljednjeg albuma Depeche Modea, pa i solo albuma Davea Gahana.

Americana

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. studeni 2024 11:57