Evo i to se dogodilo. Dugo očekivani koncert Joséa Carrerasa 23. rujna u Lisinskom, jedan od, kako je sam izjavio, od zadnjih u dugogodišnjoj karijeri. Danas 77. godišnja tenorska zvijezda, poznata hrvatskoj publici s mnogih koncertnih nastupa, uvrstio je i Zagreb u oproštajnu turneju. Skupe su ulaznice planule, dvorana prepuna, atraktivan program za najširu publiku, mnogo pljeska i ustajanja na kraju kao znak poštovanja velikom umjetniku. Na njegovu dugom pjevačkom putu točka na i bio je nedvojbeno projekt Tri tenora s kolegama Domingom i Pavarottijem koji se pretvorio u svjetski fenomen, no ne smije se zanemariti i veliki dio karijere vezan uz opernu scenu od koje ga je na dulje vrijeme odvojila teška bolest. Uspio je othrvati se prijetnji i vratio se na koncertni podij na veliku radost onih koji su baš njega najviše voljeli. Karakternim odlikama glasova i temperamenata tri su se tenora bitno razlikovala i preferencije tijekom njihovih karijera nisu bile ni konkurente ni važne. Svaki je imao svoj stil, zajednički su funkcionirali kao jedan.
Kod Carrerasa je bio važan njegov specifičan način profinjene izvedbe koja nikad nije ciljala na puku atrakciju, njegov gospodski odnos prema likovima i repertoaru idealno skrojenim za glas velike ljepote ali i posebne introspekcijske muzikalnosti koja ga je izdvajala. Te je odlike zadržao do ovih visokih godina iako ruku na srce pravi uvid u današnju glasovnu snagu nije bilo moguće otkriti s obzirom na mikrofonima pojačan zvuk.
No to je bilo najmanje važno u koncertnom odabiru s kojim se pokazao kao apsolutni vladar svojih posebnosti. Opera je razumljivo izostala, zamijenila ju je popularna glazba talijanskih kancona poput " Gitara romana" " Sole mio", " Voce e notte", song iz mjuzikla " Čovjek iz Manche" " The Impossbile Dream ", "My way", veličanstvena " Granada" i nekoliko dueta s Martinom Zadro, koja je ponovno potvrdila zbog čega ju je Carreras uvijek birao za partnericu i gošću kod nas. Raskošan sopran i šarmantnu sceničnost pokazala je u arijama Margarete iz "Fausta", "Djevojkama iz Cadisa", "Giudite" i popularne Puccinijeve "O Mio Bambino Caro" a Maestru se pridružila u duetima "Moon River", " Non ti scordar di me" i Leharovim neodoljivim " Lippen Schweigen" iz " Vesele udovice" da bi u zajedničkom finalu nazdravili i neizbježnom napitnicom iz " Travijate". Popularnije nije moglo biti i publika je uživala u vječno zelenim uspješnicama za sve generacije.
Pratio ih je raspoložen orkestar Zagrebačke filharmonije iz kojeg je odličan dirigent David Gimenez s pravom pozdravljao odlične pojedince a samostalno su izveli ulomak " Navarraise" iz Massenetove opere "Le Cid" i virtuoznu predigru Straussovu " Šišmišu".
Svi zajedno bili su opušteni u ozračju posebno dirljivog štimunga obasjanog ličnosti sjedokosog Carrerasa koji je već za života postao legendom vokalnoga svijeta prošlog i dijela ovog stoljeća.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....