U povodu Dana duševnih bolesti u Klinici za psihijatriju Vrapču i liječničkog simpozija “Pravo na optimalno liječenje – biopsihosocijalni individualni pristup liječenju” sisačka instrumentalna rock grupa LHD simultano je svirala uz projekciju edukativno-igranog hrvatskog nijemog filma “Birtija” koji je 1929. godine u produkciji Škole narodnog zdravlja režirao Joza Ivakić iz Vinkovaca.
Na najneobičnijem koncertu ove godine publiku su u dvorani za edukaciju činili pacijenti i liječnici Klinike Vrapče te oni koje je zanima spoj starog nijemog filma i nove glazbe koju je sastav LHD skladao za “Birtiju” kao filmsku “priču o alkoholizmu i njegovim posljedicama na obitelj, zajednicu i pojedinca ovisnika”. U uvodnim govorima saznali smo nešto i o digitalnoj restauraciji filma koju je pod rukovodstvom Vjerana Pavlinića provela Hrvatska kinoteka Hrvatskog državnog arhiva.
Pavlinić je istaknuo i nevjerojatan podatak da je niz edukativnih filmova Škole narodnog zdravlja, pod rukovodstvom Andrije Štampara, tijekom 30-ih godina 20. stoljeća vidjelo više od 20 milijuna ljudi jer su tada dvanaestmilijunskom Jugoslavijom kružili i kamioni s projektorima koji su po selima održavali projekcije. Mnogima je to bio prvi susret s filmom, a kako je u tadašnjoj Jugoslaviji bilo gotovo 50% nepismenih “pokretne slike” su bile najefikasniji način edukacije stanovništva o pošastima u rasponu od alkoholizma preko tifusa i dizenterije do malarije.
Toni Šarić, inače već osamnaest godina voditelja vinkovačkog festivala dokumentarnih glazbenih filmova DORF, ispričao je kako je u produkciji Kin-o-zvuka došlo do ideje da LHD uglazbi “Birtiju”, a svoje su o filmu i problemima ovisnosti, ne samo o alkoholu, zanimljivo pričali i liječnici iz Klinike Vrapče i Škole narodnog zdravlja Andrija Štampar, povlačeći usporedbe između vremena u kojem je nastala “Birtija” i ovih današnjih vremena te što bi o tome danas mislio i zborio Štampar. Možda bi zaključio i da su bez ozbira na dojmljivost “Birtije” problemi danas, zamalo sto godina nakon objave tog filma, još i veći što znači da nas i dalje muče ovisnosti o legalnim i ilegalnim opijatima i narkoticima pa i o kocki koja je eksplodirala zbog prekobrojnih kladionica i sveprisutnog interneta.
Stoga je i ova projekcija nijemog filma uz glazbu kakvu su majstorski skladali i izveli LHD bila više nego rječita. Naravno, kinematografija je silno napredovala pa se gluma, priča o alkoholizmu i do čega dovodi, uključivši i tužnu ljubavnu priču “Birtije” danas može činiti zastarjelom. No bilo je izuzetno interesantno s takvim odmakom gledati “Birtiju” kao edukativno-igrani film koji je htio ustrašiti ljude do kakvih sve konzekvenci u rasponu od ljubavi i sretnog braka do gubitka imanja i smrti može dovesti ovisnost o alkoholu. Čisto estetski, film mi se jako dopao, ne samo zbog glume nego pogotovo zbog scenografije i kostimografije u kojoj dobri nose seosku, a zli gradsku odjeću dok se u birtiji, premda “Birtija” govori o pošasti alkoholizma, kočopere reklame za pelinkovac Pokorny, pivo Veble, vino Julka i Sarajevsko pivo. Pitanje je samo jesu li te reklame istaknute da dočaraju ambijent birtije ili su u “Birtiju” ušle jer je netko iz tih kapitalističkih “kompanija” shvatio da i u edukativno-igranom filmu o alkoholizmu ima prostora za marketing akoholnih pića.
LHD je pak fenomenalno osmislio skladbe za “Birtiju” koje funkcioniraju i zasebno i kao cjelina jer ih, logično, izvode u kontinuitetu. Njihova glazba je pastoralna kad ekranom promiču pastoralni prizori slavonskog sela bogatog svinjama, ovcama, kravama ili kad glavna junakinja i njena majka obavljaju kućanske poslove. Također, kad je posrijedi ples na seoskoj zabavi i vjenčanju glazba je vrckasta, poletna i plesna pa se zaista čini da likovi iz filma plešu kolo na glazbu LHD-a što je nadrealan prizor. Zauzvrat, glazba je teža kad nadođu scene opijanja, posrtanja i zapadanja u ovisnost pa potmula i s prizvukom tragedije kad gradski mešetar snubi ženu posrnulog seljaka i nagovara je na preljub, razvrat pa i kurvarluk te zaglušujuća i mračna kad glavni junak umire od alkohola bez igdje ikoga svoga. Ne samo da je LHD sjajno obavio posao uglazbljivanja “Birtije” i izvedbe uživo uz projekciju filma nego je time, moguće, riješio i sadržaj drugog albuma, nakon prvijenca “Off The Grid” koji je nažalost prošao prilično nezapaženo. Šteta jer je LHD, mada to znamo i iz aktivnosti Lade, Dinka i Hrvoja još iz The Bambi Molestersa, a uz asistenciju producenta i gitarista Svena Pavlovića koji svira i grupi Šumski, nevjerojatno kapacitiran instrumentalni rock sastav. Apsolutno među najboljima ne samo u nas nego na svijetu.
Zna se od ranije, a bilo je riječi o tome i prije koncerta uz projekciju, da je Joza Ivakić za Školu narodnog zdravlja snimio i film “Grešnice” o problematici ilegalnih pobačaja. S obzirom na recentna društveno-politička kretanja valjalo bi što prije digitalno restaurirati i početi prikazivati i taj film jer DP bi rado vratio pobačaje u ilegalu čime bi taj problem bio samo veći, a ne manji. Kaj je s glavom, DP-ovci i klečavci i hodači za život, pitala bi jedna moja prijateljica. Naravno, bilo bi sjajno da i film “Grešnice” u kojem Ivakić, naravno, ne propagira pobačaj, ali shvaća problem ilegalnosti pobačaja, također uglazbi LHD, Šumski, Chui koji je pred koju godinu vrhunski uglazbio njemački nijemi film “Berlin: Simfonija velegrada” ili neki drugi naš sastav.
Pa da ponovo doživimo jednu ili više ovakvih projekcija, moguće u paketu s koncertom/projekcijom “Birtije”. U Kinu SC ili u Klinici Vrapče jer sam u neformalnom razgovoru po svršetku filma “Birtija” i svirke LHD-a doznao da bi tamošnji liječnici rado ugostili još koji ovakav koncert/projekciju. Stoga zahvaljujem liječnicima Klinike Vrapče na trudu i brizi za duševno zdravlje pacijenata jer sam, srećom ne zbog moje glave i duše, posredno imao iskustva s tom institucijom, ali i na najneobičnijem i ponajboljem koncertu ove godine.