Tata i sin Juričić

Sin gitarista Azre i Filma propjevao: Rok je glumac, mamino dijete. Ali otac Max, gurnuo ga je u svoj novi bend

Max Juričić i njegovog sin Rok

 Ivana Nobilo/CROPIX
Surađuju još otkad je Rok bio mali, često je dolazio na koncerte Ljetnog kina. Onda bi ga izvukli na pozornicu. No on je ipak otišao stopama majke Vanje Matujec

Da jabuka ne pada daleko od stabla u slučaju Roka Juričića, sina naše glazbene legende Maxa Juričića, gitarista Azre, Vještica i grupe Film, odnosno sveukupno osam bendova, potvrdilo se s obje strane, no prevagnula je ona majčina, glumačka. Ipak, glazba je Roku itekako velika ljubav, pa je tako s Maxom na albumu "Sunčana strana Mjeseca 1" njegova osmog u nizu benda, Plesač sporog stepa, gostovao na dvije pjesme, a u singlu "Ko da nema sutra" glavni je vokal, ali i glumac spota. Za Studio su otac i sin dali prvi zajednički intervju, otkrili kako su obiteljski projekti započeli te kamo bi ih mogli odvesti.

- Interesantno je da mi surađujemo još otkad je Rok bio posve mali dečec jer je znao često doći na koncerte Ljetnog kina. Onda bi ga izvukli na pozornicu. Nije se nikad bunio. Objasnio sam mu da se radi o tome da kad on dođe, pružimo bolju zabavu publici, a i mi se dobro zabavljamo, i ostao mu je taj ležerni pristup prema muzici i nastavilo se do danas. On i dalje ima svoj set s Ljetnim kinom i kad može, dođe, a to se preslikalo i na Plesača sporog stepa. Krenulo je s jednom pjesmom koja je baš za njega, kad se morao odlučiti na koju će stranu i kad se odlučio za poziv glumca, napravio sam mu pjesmu podrške s riječima ‘pusti glas i prati jeku‘, koja se zove ‘Mala noćna muzika‘. Rok pjeva uvod, u kojem on kaže ‘okolo, naokolo, nisam ja za okolo‘. Onda smo htjeli da jednu pjesmu otpjeva kao glavni vokal i odabrali smo ‘Ko da nema sutra‘. Rok je sa svojom ekipom napravio spot, a ja se nisam htio miješati - pojasnio je Max.

Rok u spotu i glumi, a video je nastao kao još jedan rezultat njegova glazbenog izleta s projektom Good Company.

- Meni se nekako pokazalo da su te glazbene prilike produžetak i proširenje mojeg inicijalnog, glumačkog poziva, tako da se Good Company pokazao kao platforma za susrete i druženje s nekim ljudima iz filmske industrije, za upoznavanje, a i rad, pa su to u ovom slučaju bili David Gašo, mladi redatelj, i Tin Ostrošić, snimatelj koji i inače snima njegove filmove. Taj je dvojac bilo zanimljivo upoznati i spot je njihov autorski rad. Radili smo spot i za pjesmu ‘Prva, druga, treća‘, koja nije na ovom albumu Plesača sporog stepa, ali je jedan od prvih singlova. Ideja je bila da video zajednički napravimo sestra Katarina, koja je vizualna umjetnica, i ja. Ona je više za taj segment iza kamere, radila je svjetlo i okupila ekipu, a ja sam ušao kao izvođač, taj put ne u glazbenom smislu, nego kao plesač - govori 26-godišnji Rok. Max, pak, objašnjava da se ideja s Rokovim plesom rodila dok je gledao sinov zadnji ispit iz pokreta, koji je uključivao ludu koreografiju.

Sve vodi k tome da će se razviti projekt u kojem će sudjelovati i cijela obitelj, uključujući i mamu i suprugu, istaknutu glumicu Vanju Matujec.

- To je cjeloživotni suživot. Cijeli život takvo nešto pokušavamo, pa ćemo vidjeti. No, s Katarinom i Rokom sigurno ću nastaviti raditi. Kći, koja inače živi u Nizozemskoj, pomaže mi oko dizajna za Plesača. Dizajnirala je omot, a već sam je zvao za novu suradnju - tajanstven je Max.

Kad se Rok odlučio za poziv glumca, nakon zagrebačke Akademije dramske umjetnosti potajno je upisao i prestižni studij glume u Royal Central School of Speech and Drama u Londonu.

- To sam tada tajio jer mi je bilo fora imati neku tajnu akciju, a sve zbog toga što sam mislio da će to biti tek kratkotrajno uzbuđenje koje će završiti tako da od toga neće biti ništa. Međutim, dogodilo se da mi se to ostvarilo, ali i dalje svjesno tvrdim da čovjek mora imati neku pozitivnu tajnu, a to je bila moja - govori Rok, koji uz glumu i glazbu uživa u veslanju i drvodjeljstvu.

Maxu je Plesač sporog stepa osmi bend čiji je ključni član i pokretač. Iza njega su Film, Le Cinema, Azra, Vještice, Šo!Mazgoon, Gego i Picigin bend, a djeca su uz njega na pozornici od osnivanja pretposljednjeg u nizu - Ljetnog kina.

- Taman su tad stasali da mogu biti na bini i da ih mogu iskorištavati, a Rokovo prvo pojavljivanje na pozornici bilo je 2000., kad su mu bile tri godine, na prvom koncertu postirskog benda Šo!Mazgoon, koji smo onda imali. Naravno, svirka je bila u Postirama, a Rok, koji se inače nije baš držao uz mene, kad smo sve namontirali, nije se htio maknuti s pozornice. Problem je bio što je njegova glava bila točno u ravnini bubnja Borisa Leinera i našeg pojačala, u najvećoj galami. Pokušao sam ga odvratiti obećavajući da će mu mama kupiti sladoled, ali nije htio i cijeli je koncert stajao na bini te se klatio u takvoj galami da sam bio siguran da mu to uši neće podnijeti. Srećom, preživio je - smije se Max.

Uz Maxovo ime veže se i činjenica da je bio pionir i začetnik brojnih glazbenih pravaca u Hrvatskoj - rocka, punka, etna, pa i otočkog vala.

- Stalno pokušavam otkriti toplu vodu i sebe zabaviti. Glazba je dobra disciplina. Za razliku od sporta, gdje se mjeri štopericom, ovdje si možeš naći neku nišu gdje ćeš biti prvak, ako nikom drugom, onda samom sebi. Ustvari, nisam ja tu ništa izmislio. Ja sam samo kumovao tim raznim pravcima jer sam bio podrška nekom genijalcu kojeg sam si sam odabrao i za kojeg sam mislio da ima nešto što bi se dalo izgraditi. Zapravo sam bio prvi fan tog nekog čovjeka koji je imao neke tekstove iza kojih bih ja htio stajati. Po tekstovima sam se ravnao. Nisam nikad svirao ni s kim, a da nisam mogao stajati iza svih tih riječi koje se pjevaju. Najbolje pomogneš sebi tako da pomogneš nekom drugom, a to se u mojem slučaju pokazalo istinitim. Priča se da sam ja tko zna što izmislio, a ustvari sam samo pomagao nekome tko je mirisao na uspjeh - objašnjava Max.

Ljetno kino tako je, kaže, došlo na red kad je shvatio da mu smeta galama.

image

Max Juričić i njegovog sin Rok

Ivana Nobilo/CROPIX

- Htio sam napraviti bend koji može stati u mali gumenjak, da je sve spretno i da nam ne treba kamion opreme te da razina galame bude podnošljiva. Kad sviraš u kamenim uvalama i mjestima na otoku gdje nema one gradske galame koja je cijelo vrijeme pozadina, gdje svira DJ cvrčak, već kad lupiš po bubnju, dovoljno je glasno. Iz tog je koncepta izašlo Ljetno kino, da izbjegnemo sve te muke koje bendovi inače imaju s puno tehnike - govori iskusni glazbenik.

image

Jura Stublić, Zoran Predin, Davorin Bogović i Max Juričić u Tvornici

Bruno Konjević/CROPIX

Najveći uspjesi koje bi Max izdvojio iz svoje bogate karijere vezani su uz razdoblja kad je pojedini bend bio na svojem vrhuncu.

- Svaki bend ima svoje trenutke kad sjediš doma i sam sebi čestitaš što nisi odustao. A ima, naravno, i one crne rupe. Svaki bend u kojem sam svirao je imao te nezaboravne momente. S Vješticama su bile fantastične turneje po Njemačkoj početkom 1990-ih. S Ljetnim kinom je godinama bilo takvih urnebesnih zabava kad smo ponedjeljkom u Saxu svirali ‘Spontani ponedjeljak‘ dvaput mjesečno. Svaka svirka bila je neponovljiva. Ja sam mlade dečke koji sviraju sa mnom u Ljetnom kinu nježno upozoravao da je to što se dogodilo jedinstveno, da ne misle da će tako biti svaki put. No, još to pjevamo, ali puno ovisi i od toga da si i ti u tome. Da ne dolaziš odrađivati, nego da shvatiš da si mali zabavljač, bez obzira na to što si snimio puno ploča. Nema onih fora ‘da vidim ruke‘ jer kad to netko kaže, na koncertu, ja bih najradije otišao. Ne ložimo ljude, nego je sve jasno - čista energija. Ili ćemo uspjeti ili ne. Kad bi Rok kao mali dolazio u Sax i ostao na prvom setu ili u pauzi nešto odsvirao, došao bi nam u garderobu i rekao: ‘Čini mi se da vam je opet uspjelo‘. Ljetno kino već 14 godina uspijeva, a sada je red na Plesaču sporog stepa. Prvu svirku imali smo na Cest is d‘Bestu na Zrinjevcu i to je bilo odlično mjesto za početak. Idući koncert je 15. lipnja u vrtu Petog kupea i pozivamo sve da nas dođu čuti - najavljuje Max. Rok, pak, dodaje kako će se tijekom ljeta potruditi da se pridruži bendu na pozornici kad god to prilike budu dopuštale.

Iako je s ocem odradio brojne nastupe još kao dijete i osjetio zov pozornice, Rok se ipak odlučio za daske koje život znače. Reklo bi se da je mama Vanja pobijedila.

- Rok se. možda. i ne sjeća. Kad je imao šest, sedam godina, u HNK je s Ivom Gregurevićem igrala predstava ‘Vassa Železnova‘, koja traje tri i pol sata, kazališni maraton, i trebalo je neko dijete koje će s Ivom odglumiti jednu scenu na gotovo samom kraju. Tražilo se tko od glumaca ima dijete tog uzrasta i Vanja je rekla da ima ona. Pitao sam ju je li sigurna da je to pametan potez, ali ona je vjerovala. Uglavnom, Rok je već tada skužio kazalište i čekao bi više od dva sata da dođe njegov red u garderobi i tu se zarazio glumom. Svidjelo mu se - prisjetio se Max.

Rok se s veseljem i sam prisjeća svojih scenskih početaka.

- Osim što sam se klatio s tatom na pozornici, starijoj sestri i meni bilo je najnormalnije nakon mamine predstave izaći se pokloniti. Bila je to potpuno sumanuta akcija, ali uredno bismo izlazili pokloniti se. Čak ima i ta neka anegdota kad je pokojni Mujo Nadarević Katarinu tijekom ‘Kralja Leara‘ obukao u kostim štakora iz ‘Orašara‘. Na kraju ‘Kralja Leara‘ tako je na poklon izašao i mali štakor. Naše djetinjstvo je obilježeno takvim zgodama - otkriva Rok.

image

Max Juričić, grupa Film

Mladog glumca i perspektivnog glazbenika uz trenutno aktualne predstave uskoro očekuju i brojni novi glumački projekti.

- Upravo sam vratio iz Beča, gdje smo premijerno izveli predstavu ‘Canti di prigonia‘ Matije Ferlina i Gorana Ferčeca na Wiener Festwochenu, koji je, uz Avignon, najznačajniji kazališni festival u Europi, odnosno zapadnom svijetu. To je proces koji je u tom festivalskom životu iza mene, a nadam se da će se otvoriti neka perspektiva da ta predstava živi dalje mimo Beča i festivala. Imam sreću da imam još nekoliko ‘živućih‘ predstava u Zagrebu, u ZKM-u, Exitu i nešto nezavisnih. Uskoro krećem u snimanje jednog televizijskog formata koji je još u povojima, pa ćemo o tome nekom drugom zgodom - kaže Rok.

Zajednički projekti uvijek su izazovna opcija, a kako kažu otac i sin, za njima želja tinja, a želje se na koncu i ostvare. I dok je Rok s njim dijelio pozornicu, Max se po pitanju izleta u glumačke vode vodi starom narodnom: "Ne bi se štel mešati".

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
20. travanj 2024 13:06