Hodnici, prolazi, prostorije i stepeništa u zgradi HNK Ivana pl. Zajca, kazališta kojeg je na vrhuncu riječkog "zlatnog doba" pod mađarskom upravom, 1885., podignuo gradonačelnik Giovanni Ciotta, poput krvožilnog su sustava koji opslužuje glavnu dvoranu s pozornicom i gledalištem. Ti labirinti nude više rješenja za dolazak do foajea i kućni dirigent Valentin Egel, 27-godišnji Nijemac, kao i svi zaposlenici kazališta, u njima se odlično snalazi.
Dok pozira našem fotoreporteru na pomoćnom stubištu, potpuno odvojenom od glavnog, priča mi čemu je nekada služilo - fizičkom odvajanju "puka", kojemu je bio namijenjen balkon, od "aristokracije", koja je predstave gledala iz loža. Austrijska arhitektura vodila je računa da društvo...