Nekadašnji direktor Boljšoj teatra, ruski koreograf Aleksej Ratmanski, koji je rođen u Sankt Peterburgu, školovao se u baletnoj školi Boljšoja, ali je plesao u Kijevu i bio je baletni prvak Ukrajinskog nacionalnog baleta, nakon što je počela invazija na Ukrajinu, demonstrativno je napustio Moskvu usred rada na baletnoj predstavi.
Otada pa do danas, u medijima i na društvenim mrežama glasni ruski disident iz redova baletnih umjetnika, bivši plesač, a danas koreograf velikog srca, kontinuirano je objavljivao o Putinovu ratu. Među prvima je podijelio svoje osjećaje kad su ruski saboteri u Kijevu ubili baletnog prvaka Artema Dacišina, govoreći o bijesu i neizdrživoj boli koje je zbog toga osjećao na samom početku rata. Ukazao je potom na dvije liste Putinovih istomišljenika u kulturi, pismo potpore aneksiji Krima iz 2014. koje je potpisao i Valerij Gergijev, te popis Putinovih ‘reprezentanata‘ koji je u 2018. uključivao je stotine najvećih imena sporta i kulture, među kojima su koreograf Boris Eifman i baletni plesač Sergej Polunjin.
"Njih oko 500 potpisalo je pismo potpore Putinovoj aneksiji Krima. Poslije toga, svaki nastup ili javna djelatnost tih ljudi može se tumačiti kao čin propagande", rekao je Ratmanski u prilog raspravi o tome treba li neke velike umjetnike Rusije prozivati da se izjasne o agresiji na Ukrajinu.
Konačno, ovaj lenjingradski čovjek na ukrajinskoj strani, upozorio je na mnoge ukrajinske umjetnike, posebno baletne, koji su uzeli pušku i otišli na front, kao što je prokleo rat kad je u rujnu na frontu poginuo još jedan baletan, topnik u ukrajinskoj vojsci Oleksandr Šapoval.
Na disidentsko djelovanje ruskog umjetnika, inače kućnog koreografa Američkog baletnog teatra, došao je nedavno odgovor iz Moskve i Sankt Peterburga.
Ime Alekseja Ratmanskog nestalo je s baletnih naslova na repertoaru baletnih trupa Boljšoj i Marijinski.
"To me boli", napisao je u poruci The Washington Postu Ratmanski, tvorac glazbeno sofisticiranih, nekad duhovitih i klasično profinjenih baleta (na žalost, hrvatska ga publika nikad nije upoznala).
Boljšoj, naime, treba u studenome izvesti njegovu verziju baleta "Pariški plamenovi" - u originalu je taj balet kreacija Borisa Asafjeva (1884. -1949.) - ali ga na web stranici više ne navode kao koreografa. Slično tome, na repertoaru Marijinskog nalaze se njegove produkcije "Ane Karenjine", "Malog grbavog konja" i "Koncerta DSCH", ali njegovo ime se više ne pojavljuje ni kod jednog naslova.
Prije rata Ratmanski je slovio za ruskog koreografa, no njegov osjećaj pripadnosti drastično se promijenio od Putinove invazije. Rođen jest u Rusiji, ali njegov otac je iz Kijeva, a Ratmanski je plesao s Ukrajinskim nacionalnim baletom na početku svoje karijere. Kasnije je bio prvak Kraljevskog baleta Winnipeg i Kraljevskog danskog baleta.
Njegova obitelj i obitelj njegove supruge još uvijek žive u Kijevu. Nedavno je rekao: "Otkako je rat počeo, cijelom svojom dušom sam apsolutno Ukrajinac, jer tamo je moje srce".
Ratmanski je sam u e-mailu zatražio od Boljšoja i Marijinskog da skinu njegove balete.
"Umjesto toga, oni su odlučili zadržati balete, ali prebrisati moje autorstvo nad tim baletima. Ilegalno je, da, ali što je legalno u Rusiji nakon 24. veljače?" rekao je Ratmanski.
Kako piše Washington Post, Boljšoj i Marijinski nisu se oglasili u povodu slučaja Ratmanski.
"To je stara igra", rekao je za američki medij, Simon Morrison, profesor glazbe na Sveučilištu Princeton i autor povijesti ruskog baleta "Boljšoj povjerljivo". "Rusija je stoljećima prisvajala ukrajinsku kulturu, a ovdje je Ratmanski, koji je ponosan na svoje ukrajinsko podrijetlo, zapravo otkazan u Rusiji zbog protesta protiv te zloupotrebe."
Kako navodi Britannica, kao umjetnički ravnatelj Boljšoj baleta (2004. - 2008.) Aleksej Ratmanski u to je vrijeme spasio trupu iz financijske i umjetničke "kaše", ponajviše diverzifikacijom repertoara.