Obično kad neki izvođač ima novi album pa krene na turneju ili u našem slučaju održi nekoliko promotivnih koncerata, odsvirat će dvije-tri, maksimalno četiri pjesme s tog novog albuma po koncertu, osim ako mu to nije debitantski album pa baš i nema puno drugih skladbi u repertoaru. Ripper je s Pipsima taj postulat odlučio okrenuti naglavačke pa za serijal koncerata u Saxu - ukupno pet nastupa od kojih je prvi održan u utorak, 07. listopada - odlučio da s bendom prvo odsvira svih osam skladbi "s Vesne" i to točno onako kako su posložene na tom albumu. Nije prvi put da jedan izvođač to čini, ali nije ni često. Tek su nešto češći slučajevi da neki izvođač prvi dio koncerata "drži" s pjesamama s nekog starijeg albuma kojem se navršila neka obljetnica. Primjerice, Elekrični orgazam u subotu u Tvornici kulture čijim su prvim dijelom koncerta, kako sam čuo jer nisam bio, dominirale pjesme s albuma obrada "Les Chansones Populaires" od čijeg se izlaska navršilo 40 godina.
Čak je i to lakše jer publika starije pjesme ipak zna dok se i u slučaju novih pjesama Pipsa, unatoč sveprisutnom internet streamingu, osjetilo da publika još ne zna sve snimke s albuma "Vesna". Ipak, jer zamorni žamor posjetitelja nije to nadjačao, ispostavilo se da će "Većinom", "Pariz" i "SSND", a vjerojatno i "Klijenti" vremenom postati koncertni favoriti Pipsa i njihovih fanova. Zanimljivo, a to nisam tako percipirao slušajući album, navedene pjesme uživo isijavaju partijanersku vibru pa bi u remiksevima mogli postati i clubbing hitovi, ako za tako nešto imamo scenu. Što god da se (na tom planu) dogodilo, stekao sam dojam da su to izvrsne dance-rock pjesme koje su me podsjetile i na dane kad su Happy Mondays i The Stone Roses u osvit acid-housea, potom i Primal Scream, a možemo doći i do LCD Soundsystema, činili nešto slično. I rock i dance i elektronika. Na pametan način, dakako. Ne znam kako drugima, ali meni je i ovo bila potvrda da je "Vesna" jako dobar album.
"Hitovski" dio koncerta Pipsi su otvorili s "Bi li ili ne bi" s fenomenalnog, sad već deset godina starog "Walta" da bi uz "Ljubav" s Edom Maajkom i Lucijom Ivaniš, došlo do eksplozije oduševljenja na koju se efektno nadovezala "Kratka povijest". Britpopovska "Plači" je i bez Rundeka bila sjajna, moćna i grandiozna čak i u malom klubu poput Saxa, kao i "K1" nakon koje je Yaya razvalila "Trubača". Uvijek me fascinira koliko ta žena ima moćan glas. Usput, poslušajte album "Musaka" nove "supergrupe" Baba Yaga koju tvore Yaya, Saša Antić i Marco Grabber. Dakle, tata Dubravko rock frontmen koji kao da je u sebi komprimirao najbolje odlike Damona Albarna i Liama Gallaghera, mama Jadranka jedna od naših najboljih pop pjevačica, a kćer Lucija ima potencijala da bude zanimljiva reperica. Zaista dobra familija. "
Zdenka i vanzemaljci" nije mi legla na za moj ukus ionako problematičnom albumu "Pjesme za gladijatore", ali vremenom se prometnula u dobru koncertnu zajebanciju na koju se opet fino nadovezala "Htio bi da me voliš". Poetična i uznosita završnica s "Narkom", "Dođi vilo" i "Bogom" tvorile su finale koncerta kojim su Pipsi dokazali, a potom na bisevima vjerojatno i potvrdili - ne znam jer su bolovi u leđima nakon sat i pol zbog jebene južine bili prejaki da bih mogao posvjedočiti kako su zvučale predviđene "Fufica", "Poštar lakog sna", "Malena", "Gume na kotačima", "Na putu prema dole" i "Nogomet" - kako su bili i ostali veliki, važan i potreban nam bend predvođen upečatljivim zagrebačkim i ne samo zagrebačkim pjesnikom i frontmenom. Čak i u tako malom klubu poput Saxa koji odavno nije njihov prirodni milje, barem ne u Zagrebu. Slatko.
