RIJEČKI PANKERI KOJI SU RAZBIJALI DRUŠTVENE ILUZIJE O VJEČNOSTI TITOVA SISTEMA Pjevali su protiv ideologija, uz bučan i prljav, ali i melodiozan punk

'Parafi su bili anticipacija dolazeće krize, u smislu preteče društvene deziluzije i nastojanja društveno podređenih slojeva da na bilo koji način izraze svoju individualnost.' Tim je riječima Igor Vidmar, promotor, agitator i 'otac' slovenske i ex-jugoslavenske punk-scene te producent prvog albuma Parafa 'A dan je tako lijepo počeo...', savršeno sažeo ulogu i značaj te riječke punk-grupe kasnih 70-ih i ranih 80-ih godina prošlog stoljeća. Naime, Parafi su predosjetili da će doći do raspada sistema koji se nakon skorašnje Titove smrti održavao na aparatima vojske i milicije. Razbijali su društvene iluzije o vječnosti tog sistema, a sve to u formi punka, za kojeg u početku nisu ni znali kako zvuči, ali su predosjećali da mora biti jednostavan, brz, drzak, provokativan i bučan.

Sve su to odlike njihovog debija 'A dan je tako lijepo počeo...' koji izlazi tek 1980. godine, iako je bend prvu javnu probu održao 31. prosinca 1976. na riječkom Belvederu gdje su živjeli članovi benda: Valter Kocijančić (gitara, vokal), Zdravko Čabrijan (bas) i Dušan Ladavac Pjer (bubnjevi). Prvi nastup bio im je gerilska svirka u Parku Vladimira Nazora u Rijeci u proljeće 1977. , nakon kojeg milicija razjuruje sudionike, a prvi službeni koncert 22. siječnja 1978. u klubu Talijanske zajednice Circolo u Rijeci, gdje ih je spazio Goran Lisica Fox, koji će ubrzo postati i neraskidivi dio benda.

Komisija za šund

Kronološki se to poklapa s prvim nastupima ljubljanskih Pankrta u kojima Igor Vidmar odigrava sličnu ulogu kao i Fox u Parafu. Pankrti su prvi koncert imali 17. listopada 1977. u ljubljanskoj gimnaziji Moste, uskoro u zagrebačkoj Galeriji SC na izložbi Mirka Ilića i u beogradskom SKUC-u, a razlika je u tome što do prvog singla 'Lublana je bulana'/'Lepi in prazni' (ŠKUC) dolaze 1978. , a Parafi prvi singl 'Rijeka/Moj život je novi val' (ZKP RTL) izbacuju 1979. Debi albume 'A dan je tako lijepo počeo...' (ZKP RTL), odnosno 'Dolgcajt' (ZKP RTL) objavljuju 1980., a dotad nekoliko puta nastupaju zajedno, katkad i uz Azru, koja svoj prvi singl 'A šta da radim'/'Balkan' (Suzy) objavljuje 1979., a debi album 'Azra' (Jugoton) 1980. i Prljavo kazalište, koje singlove 'Televizori'/'Majka'/'Moje djetinjstvo' (Jugoton) i 'Moj otac je bio u ratu'/'Noć' (Suzy) objavljuje 1978., a debi album 'Prljavo kazalište' (Suzy) 1979. godine.

Ova kronologija ukazuje na to da su spomenuti bendovi u isto vrijeme pokrenuli ovdašnji punk, konstatirali slične društvene teme, osobne dileme i neuroze, zbog čega ih sustiže komisija za šund, pa i cenzorske škare. Donijeli su novi zvuk i novi stil, drugačiju estetiku i drugačiji sadržaj, a evo kako je to izgledalo u Parafa. “Originalni vanjski ovitak nije prihvaćen, a ‘Narodna pjesma’ objavljena je s izmijenjenim stihovima. ‘Goli otok’ nije ni imao šansu da uđe na debi album ‘A dan je tako lijepo počeo...’, objavljen poslije dužeg čekanja. Originalno rješenje bilo je slično unutarnjem omotu, dakle, razni isječci iz novina i fotografije, a preko toga bila je nacrtana petokraka zvijezda. Onda je omot odbijen i novi se napravio u Ljubljani, na brzinu”, kaže Čabrijan u intervjuu Bojanu Mušćetu, u knjižici box-seta “Sabrana djela 1976. - 1987.”.

Uz to, kao i singl “Rijeka” (prepjev “Chinese Rock” Heartbreakersa bez prijave pravih autora) /”Moj život je novi val” (kojeg je krasila ikonična fotka Zdravka Čabrijana, fotografa Dražena Kalenića s Yu Rock Boom Festivala, Novi Sad, 1978.), tako je i “A dan je tako lijepo počeo...” krasila debelo viša cijena zbog poreza na šund. Ipak, “Narodna pjesma” sa stihovima “Lopovi ne kradu/ubice ne kolju/mulci ne siluju/i krv ne liju/nijedne nema bolje/od naše policije” postaje himna mladih pankera. Originalna verzija sadržavala je stihove “Ličnu kartu nemaš/zato šamar imaš/ubice nek kolju...”, a to je “verzija na prvoj demo snimci”, kako ističe Valter Kocijančić. Još jedna amblematična i problematična pjesma s prvijenca bila je “Živjela Jugoslavija!”, a Kocijančić o njoj kaže: “Tko god da je čuo našu pjesmu ‘Živjela Jugoslavija!’ rekao je: ‘pa oni su pravi Jugoslaveni’. No, ironija je bila naglašena, ali nitko to nije smio javno reći. Grad je bio pun parola ‘Tuđe nećemo - svoje ne damo’ i mi smo to ubacili u pjesmu i mračnu atmosferu iste”.

U katoličkom duhu

Još jedna jako važna stvar bila je “Crkve” sa stihovima: “Hajde djeco u crkvu/hajde redari će vam dati usmjerenje/bogove prikladne trebate slavit/i za čuvarima poslušno ići/poštovanje je neophodno/i pokornost loša nije”, o kojoj Kocijančić kaže: “S pjesmom ‘Crkve’ je bilo sranja. Mi smo odgajani u katoličkom duhu, pričešćeni smo i krizmani, a onda odjedanput pjevamo nešto protiv toga. No, najveća je fora što se pjesma ‘Crkve’ uopće ne odnosi na crkve nego na onaj bivši režim. To je, zapravo, bila crkva”. Čabrijan, pak, o tome izjavljuje: “Roditelji su nam prigovarali jer su to čuli od susjeda... I onda je bilo - vi ste i protiv države i protiv crkve i protiv svega”.

I to je glavna poanta Parafa i njihovih najžešćih pjesama s albuma prvijenca u koje spadaju “Perspektiva” (“U treću brodsku štivu/došli smo piti pivu/za naše brodogradilište/otvorili smo zabavište”), “Visoki propisi” (“Tatu i mamu imam/čuvare morala imam/dobivam obrok parola/po praznoga mozga glavi”), kao i singla “Rijeka” (“Rijeka boluje/Rijeka je zaražena/zarazila je šminka/zarazio je Trst/cipelice košuljice/odijela čizmice/made in Italy/made in France”) i “Moj život je novi val” (“Moj život je bez veze/otkad su me rodili/nisam tome ja kriv/nego moji roditelji”). Parafi su pjevali protiv ispraznog i zaglupljujućeg sistema, svake ideologije, a sve uz bučan i prljav, brz i žestok, no i melodiozan punk s kojim su podjebavali i Bijelo dugme (“Pritanga i vaza”).

Ljepota stihova Parafa je u tome što pašu i uz suvremeni hrvatski sistem koji je jednako glup, primitivan i nakaradan, bez obzira na demokraciju i kapitalizam koji danas slične stihove uvelike amortiziraju. Pitanje je čime bi se moglo šokirati današnju javnost kao što su to Parafi uspijevali koncem 70-ih i početkom 80-ih. Posljednjih dvadesetak godina mnogo žešće stihove od onih Parafa ispaljivali su Hladno pivo i Dubioza kolektiv, TBF i Edo Maajka, a iznad sviju Damir Avdić, pa nikome ništa, ali ne uvodi li se opet neka vrsta cenzure kroz slučajeve poput News Bara vs. Bujanca i bizarnih presuda nizu novinara?

Inspiracija Krležom

Iz redova Parafa početkom 80-ih odlazi Valter Kocijančić kojeg zamjenjuje pjevačica Vim Cola, pravim imenom Pavica Mijatović, a ubrzo za njom i gitarist Mladen Vičić Riči i klavijaturist Raoul Varljen. Album “Izleti” (ZKP RTL) 1981. donosi drugačiji zvuk, odnosno post-punk s mračnijim glazbenim temama te introspektivnijom lirikom, pri čemu se stil benda primiče estetici Siouxsie And The Bansheesa, Magazinea, P.I.L.-a, Killing Jokea i srodnih. Taj je album, bez obzira na tanku produkciju, bio u skladu s avangardnijim britanskim izdanjima iz iste godine i, vjerojatno nesvjesno, u dosluhu s određenim njemačkim strujanjima. “Izleti” su i jedan od prvih goth-rock albuma Europe, što znači da su Parafi po drugi put bili na braniku avangarde europske rock-glazbe.

Nakon još nekih promjena u bendu Paraf treći i posljednji studijski album “Zastave”, ne slučajno nazvan kao Krležinoremek-djelo, objavljuju 1984., no zbog loše distribucije, ali i hermetičnosti, prolazi ispod radara. Velid Đekić smatra da su “Zastave” “jedan od artističkih vrhunaca jugoslavenskog rocka”. Osobno ne bih išao tako daleko, no elegični stihovi, podržani gotički turobnom post-punk glazbom, najavljuju ne samo zamiranje novog vala, nego i još crnja vremena od onih u kojima su Parafi počeli djelovanje.

To potvrđuju i live snimke iz Rijeke (prosinac 1985.) i Goriških brda (veljača 1986.) nakon kojih posljednji koncert održavaju u kolovozu 1987. u Osijeku, da bi se u izvornoj postavi vratili 1994. nastupima u sklopu festivala Fiju Briju 3 i Ri Rock. Posljednji put nastupili su u ožujku 2018. u Zajednici Talijana Circolo, točno na 40. obljetnicu prvog nastupa. Zanimljivo, već niz godina Kocijančić je učitelj, no možda je i to nastavak iste aktivnosti, samo drugačijim sredstvima, jer je odavno mlade počeo učiti da misle svojom glavom i pobune se. Da parafraziram Buldožer kod kojih su Parafi snimali prve demo-snimke, a koji su uvelike utjecali i na njih i na Pankrte, već više od četvrt stoljeća imamo “Novo vrijeme, staro stanje/Novo vrijeme, isto sranje”.